Christian Bodewig u Grupaciji Svjetske banke predvodi program uključivog rasta u državama članicama EU-a, Europi i Srednjoj Aziji, te je su-autor izvješća Growing United: Upgrading Europe’s Convergence Machine.
Za poljski EURACTIV razgovarao je s Karolinom Zbytniewskom.
BDP po glavi stanovnika u Poljskoj iznosi 68% prosjeka EU-a. To je i dobro i loše: dobro, jer se povećalo s 52% u 2004., a loše jer je još uvijek ispod prosjeka. Kako možemo postići 100%?
EU djeluje kao učinkovit konvergencijski stroj koji uravnotežuje bogatstvo i razvoj novih i starih država članica. Do sada je ovaj proces primijećen u svim državama članicama, i u Južnoj i Središnjoj Europi. Na jugu Europe taj obrazac općenito uključuje prvo proces brze konvergencije, nakon kojeg slijedi stagnacija. Ovdje mislim na one zemlje koje su se pridružile EU prije 2004., dakle na Grčku, Španjolsku, Portugal i suosnivačicu današnje EU – Italiju.
Možda Srednja i Istočna Europa nisu dovoljno dugo u procesu konvergencije da bi došle na razinu gospodarskog razvoja starijih članica EU-a?
Poljska, Baltičke države, Bugarska i Rumunjska zabilježile su rast prihoda po glavi stanovnika u odnosu na prosjek EU-a i taj se trend održao. Stopa gospodarskog rasta u tim zemljama za sada je veća od one u Zapadnoj Europi. Međutim, postavljaju se sljedeća pitanja: Hoće li se takva konvergencija nastaviti? Funkcionira li konvergencija za sve? To je vidljivo na primjeru Poljske koja će dostići druge zemlje EU-a, iako istovremeno postoje regionalne nejednakosti. Uz to, rastu i disproporcije među ljudima.
S druge strane, postoje zamjetne nejednakosti u smislu brzine razvoja. Države članice ne mogu se razvijati ako niskokvalificirani radnici i dalje predstavljaju veći dio njihova tržišta rada. To je slučaj u Bugarskoj i Rumunjskoj, ali također u Hrvatskoj i Mađarskoj. Kako bi se ovaj trend preokrenuo trebate stvoriti pozitivno, konkurentno i motivirajuće okruženje. Za nastavak konvergencije zaposlenici i poduzeća moraju imati učinkovite alate kako bi podigli standard svojih aktivnosti.
U 2012. Svjetska banka je unatoč svemu nazvala EU najučinkovitijim konvergencijskim strojem. Istovremeno, nejednakosti među državama članicama i unutar njih samih povećale su se. Nije li to suprotno konvergenciji?
Pripremajući izvješće za 2012., Europu smo usporedili s drugim regijama u svijetu i uvidjeli da su od 1960.-tih siromašnije zemlje u Europi hvatale korak s bogatijima brže nego u ostalim dijelovima svijeta. To je, naravno, zasluga EU-a, i to uglavnom procesa pristupanja, jedinstvenog tržišta i strukturnih fondova. Međutim, posljednjih je godina mnogo ljudi primijetilo da konvergencijski stroj ne radi najbolje.
Stoga smo promatrali ne samo zemlje, nego regije, pa čak i kućanstva. Iz te perspektive još je jasnije da je prosjek jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. Mnogi su zabrinuti zbog porasta nejednakosti, pa tako primjerice da se njihova regija ne razvija brzo poput metropola, a da ne spominjemo glavne gradove, i u tome su u pravu.
U izvješću možemo pročitati da "tehnološke promjene potiču tržišta, pružaju odlične mogućnosti nekim kompanijama i zaposlenicima, no druge ostavljaju za sobom"…
Kao i kod radnika, vidimo rastuće disproporcije u produktivnosti među vrlo učinkovitim kompanijama i onima koje rade lošije. No nije samo riječ o bogatima i siromašnima. Ako odete u Bukurešt ili Sofiju, vidjet ćete prosperitetne gradove u kojima su kompanije na svjetskoj razini i posluju primjerice i u Silicijskoj dolini. No ako se udaljite 200 kilometara od grada, stvarnost se dramatično mijenja.
Poljska se danas udaljuje od zemalja Zapadne Europe u razvoju tržišta rutinskog mentalnog (kognitivnog) rada, dok je na Zapadu sve više nerutinskog mentalnog rada.
Poljska je vrlo dobra u preuzimanju velikog dijela proizvodnje od Zapadne Europe koja se preselila u Središnju Europu zbog manjih plaća i dobrog obrazovanja, što je u skladu s vrstom proizvodnje koja je ovamo prebačena.
Niske plaće i dalje su naša konkurentska prednost.
Jesu. No tako neće biti uvijek. Došlo je vrijeme kada se treba pripremiti za novu razvojnu fazu, kada će Poljska imati napredniju proizvodnju i veću produktivnost, generirajući tako veće prihode i veći životni standard za sve. Kako to učiniti? Treba ulagati više u ljudski kapital.
U proteklih 25 godina Poljska je napravila civilizacijski skok, stvorivši čvrste temelje obrazovnog sustava koji oprema mlade generacije s pravim vještinama. To se ne odnosi istovremeno na sve, jer i dalje postoje razlike između gradova i sela, i između siromašnih i bogatih, no razina poljskog obrazovanja relativno je ujednačena. Stoga nema kompromisa između jednakosti i visoke kvalitete, zahvaljujući čemu Poljaci imaju solidne obrazovne temelje.
Sada je nužno da svaki učenik bude opremljen kognitivnim (i mentalnim) kompetencijama koje će omogućiti kontinuirani razvoj i usavršavanje vještina. Posebno je to bitno u kontekstu činjenice da se svijet rada stalno mijenja i da strojevi preuzimaju zadaće koje su u prošlosti obavljali ljudi. Vještine i kompetencije koje strojevi nemaju, ili još nemaju, postaju sve važniji. Tu mislim prvenstveno na nerutinske kognitivne vještine, društvene kompetencije, sposobnost interakcije s drugima u timskom radu i empatiju.
Također moramo moći učiti jedni od drugih i primjenjivati modele iz drugih zemalja. Sedam od deset najboljih obrazovnih sustava u svijetu su u Istočnoj Aziji i oni se stalno unapređuju.
Rasprava o tome kako poboljšati obrazovni sustav u Poljskoj traje nekoliko godina. Rekla bih da učiteljska plaća od oko 2,000 PLN (467 eura) ne samo da ne motivira učitelje da se prema vlastitom poslu odnose kao prema misiji, nego i ne ostavlja dojam važnosti njihova rada. A da ne spominjem volju i sredstva za razvoj njihovih kompetencija. Mislim da je plaća aspekt koji onemogućava bilo kakvu strukturnu promjenu.
Važno je prepoznati učitelje kao ključni element procesa učenja. Učinkovit obrazovni sustav privlači dobre ljude u učiteljsku profesiju, priprema ih, pruža podršku i na kraju nagrađuje. Obrazovni sustav ne možete promijeniti jednim potezom, no važno je shvatiti na samome početku da ćete postići dobre rezultate ako imate dobre učitelje i dobro se prema njima odnosite. Zato je pravedna naknada važna kako bi privukla više boljih specijalista koji dobivaju priliku biti dijelom pozitivnog procesa promjene.
Izvješće pokazuje da Poljska ima značajan potencijal za inkluzivan razvoj ljudi i kompanija. Ovaj potencijal temelji se na visokim rezultatima PISA testova (čitanje s razumijevanjem petnaestogodišnjaka). Jeste li sigurni da petnaestogodišnjaci uistinu odražavaju stvarni potencijal kulturnog kapitala u zemlji u kojoj je najbolje sveučilište tek među 400 sveučilišta u svijetu? Uz to, 2/3 Poljaka ne čita knjige, a čitanje knjiga, kao što ste i sami spomenuli, povećava kognitivni potencijal.
Kao prvo, kognitivne vještine u čitanju i matematici razvijaju se od rođenja do početka odrasle dobi. Stoga se moramo usredotočiti na njihov razvoj u djetinjstvu i adolescenciji. Tada roditelji trebaju čitati djeci i učiti ih da i sami čitaju. Osim što razvija vještinu čitanja, razvija i jezik te pomaže oblikovati i organizirati um i proces logičnog razmišljanja. U kasnijoj fazi u životu također se možemo razvijati, no naši mozgovi već su oblikovani. U tom kontekstu manje sam zabrinut za čitanje odraslih, a više me zabrinjava kada ne čitaju djeca.
U Zapadnoj Europi važnost nerutinskih kognitivnih zanimanja, poput inženjera, informacijskih stručnjaka i menadžera raste. Zašto je situacija drugačija u Poljskoj, gdje je više rutinskih kognitivnih zanimanja koja mogu preuzeti strojevi, roboti i softver?
Pitanje je to realiteta tržišta rada, uzimajući u obzir gore spomenute kompetitivne prednosti jeftinije radne snage. Mnoga zanimanja još uvijek se temelje na rutinskim aktivnostima. No to ne mora uvijek biti tako. Ako se Poljska želi razviti i uhvatiti korak sa zapadnim zemljama i prosjekom EU-a u smislu BDP-a, trebat će podići kvalifikacije radne snage prema nerutinskim kompetencijama.
Već je sada vidljivo da se sektor rutinskih zanimanja smanjuje i da je tu sve veći broj otkaza. Stoga je razvoj nerutinskih i interpersonalnih kompetencija sve važniji. Ulaganje u obrazovanje i razvoj kompetencija donijet će rast produktivnosti potreban za razvoj konvergencije. Bez toga Poljsku čeka stagnacija.
Hoćemo li potpuno odustati od rutinskih zanimanja i zadaća? Ipak su nam potrebni službenici, knjigovođe, javni bilježnici i administratori.
Da, trebamo ta zanimanja. No činjenica je da strojevi preuzimaju uglavnom rutinske, repetitivne zadatke. U pravu, računovodstvu ili bankarstvu strojevi provode neke osnovne aktivnosti i transakcije, a u budućnosti će od ljudi preuzeti sve više repetitivnih zadataka.
Danas primjerice da biste postali radiolog morate završiti medicinu i godinama raditi u ordinaciji. No čini se da strojevi bolje očitavaju rendgenske snimke od visoko obrazovanih i iskusnih ljudi. Ne kažem da više neće biti radiologa, ali priroda njihova posla će se promijeniti i neke će funkcije preuzeti strojevi.
Računala i strojevi neće nam dan za danom oduzimati sve poslove, ali postupno će ipak neke preuzimati. Istovremeno radna mjesta će se promijeniti. Administrativna podrška postat će manje rutinska i manje repetitivna, a više interaktivna i kognitivna. I dalje ćemo je trebati, no bit će drukčija.
Danas administracija radi potpuno drukčije nego prije 20-30 godina, kada smo koristili pisaće strojeve i računala bez Excela. Produktivnost se uvelike povećala i to će se i nastaviti. Svi trendovi ukazuju na to da je za razvoj potrebno stalno prilagođavanje i korištenje novih tehnologija.
No kada računala, roboti i strojevi preuzmu od nas sve fizičke i rutinske aktivnosti, što će biti s tržištem rada? U novoj stvarnosti neće svatko moći naći mjesto za sebe. Što s takvim ljudima? Univerzalni osnovni dohodak?
Ja prvenstveno želim naglasiti mogućnost prekvalificiranja zaposlenika. Moramo razumjeti kako odrasli uče, jer ni danas ne znamo dovoljno o tome. Socijalna zaštita jednako je važna kako bi mogla pružiti podršku zaposlenicima u prijelaznom razdoblju. Slažem se da neće svi zaposlenici moći pronaći svoje mjesto u novom okruženju koje se temelji na tehnologiji.
Stoga moramo tim ljudima osigurati zaštitu. Više od zajamčenog dohotka, trebamo fleksibilna rješenja u okviru osnovne socijalne zaštite i mogućnosti zapošljavanja za potrebite. Tada će svi moći dati doprinos bogaćenju i razvoju društva i države.
Na kraju, migrantska kriza. Kako se azilanti i izbjeglice mogu uklopiti u strukturu zapošljavanja u budućnosti? Već su potrebna ogromna ulaganja, financijska i obrazovna, kako bi se te ljude integriralo u tržište rada. Je li to ulaganje profitabilno?
Nedavno je u Njemačkoj objavljeno izvješće o zapošljavanju migranata tijekom migrantskog vala 2015. godine. Tržište rada pokazalo je golem potencijal apsorpcije.
Pogledajmo te ljude iz perspektive kompetencija. Mislim da moramo izgraditi sustave kako bismo iskoristili njihove vještine. Svatko ima neku vještinu – ne samo takozvane tvrde vještine poput poznavanja računalnih programa ili alata, nego i meke vještine – društvene, emocionalne i bihevioralne.
Da biste napustili vlastitu zemlju i došli u Europu morate imati veliku hrabrost, snagu karaktera, otpornost na stres i orijentiranost na cilj. To su sve goleme prednosti. Zahvaljujući njima useljenici daju značajan doprinos zemljama koje ih primaju. Razmislimo o SAD-u, zemlji useljenika, koji su njen motor rasta. Moramo ulagati u osposobljavanje, ali i u vlastito razumijevanja načina na koji treba izgraditi obrazovne i strukovne sustave.
Moramo razmišljati dugoročno. Ako poboljšamo situaciju i osiguramo jednake mogućnosti za svu djecu, uključujući useljenike, oni mogu dati ogroman doprinos našim društvima. Treba od početka graditi obrazovni sustav kojeg krasi prijateljsko i integrativno okruženje, koji će dopustiti djeci staranje intelektualnog kapitala te vještine koje će im omogućiti razvoj istovremen s tehnološkim napretkom na tržištu rada.
Članak je preuzet u cijelosti s portala Euractiv.com i preveden na hrvatski jezik.