Što je Hrvatska napravila da se pripremi za umjetnu inteligenciju, tko se time bavi? Ratko Mutavdžić iz Microsofta: mlada generacija ne čeka državu

Kako opisujete okruženje za razvoj umjetne inteligencije (AI) u Hrvatskoj?

Prije otprilike tri godine upravo zahvaljujući jednom sličnom pitanju zaključili smo da je možda najbolje da se počnemo okupljati kao zajednica oko razvoja umjetne inteligencije. Počeli smo s jednom malom zanimljivom grupom entuzijasta iz startupova, iz velikih tehnoloških tvrtki i iz akademske zajednice. Danas imamo zajednicu u Hrvatskoj koja okuplja oko 4 500 ljudi, te zajedno guramo razvoj i primjenu umjetne inteligencije kroz tehnološka rješenja jer ljude to zanima. Potencijal koji ima AI i ekonomska vrijednost koja se može stvoriti uporabom AI je prilično velika. Potom smo i otvorili i dodatna pitanja - ona pravna, moralna i etična.

Pozicija AI-a u Hrvatskoj je sve bolja – i to primarno zahvaljujući ljudima koji grade rješenja na AI platformama. Rekao bih da je mlađa i moderna generacija prestala očekivati ono što je možda moja generacija očekivala, a to je: koja je uloga države, koja je uloga regulatora, što možemo očekivati od Europske unije i slično. Oni ne žele čekati i stajati. Radi se o mladim tvrtkama i ljudima koji su globalno konkurentni te se bave vještinama koje se primjenjuju u svijetu. Oni imaju svoj put i uspješan međunarodni put, a htjeli bi se povezati i sa što više ljudi u Hrvatskoj ne samo iz domene razvoja već i iz domene primjene AI-a.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Hoće li umjetna inteligencija i generalno tehnologije postići da će neka rada mjesta nestati odgovor je - 'da'. Hoće li to biti masovno? Odgovor je - 'ne'.

Što se u Hrvatskoj trenutno radi po pitanju razvoja AI-a? Zašto se dobiva dojam da AI uopće ni ne postoji u Hrvatskoj, da poduzetnici rade po tom pitanje dok je vlada spora u implementaciji strategija?

Hrvatska svoj razvoj AI-a prilično veže za planove i aktivnosti koje provodi EU. EU je nažalost previše okrenuta prema regulativi, uspostavi okruženja, rješenjima na koji način se AI može programatski gurati naprijed - što i nije nužno najbrže. U travnju protekle godine 2018. donesena je deklaracija o suradnji na području AI-a koju je naknadno i Hrvatska potpisala nakon nekoliko mjeseci. Temeljem toga mi smo kao država dužni donesti najmanje dva dokumenta: 'Strategiju razvoja umjetne inteligencije', a potom njenu 'primjenu u gospodarstvu' i to je ono na čemu trenutno Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva radi. To su stvari koje su normativnog karaktera i nama će dobro doći kada se otvore fondovi Europske unije gdje ćemo se mi onda sa svojim tvrtkama i svojim rješenjima moći aplicirati za stupove investicija. Jedan od njih je stup umjetne inteligencije. U tom stupu je 2,3 milijarde eura namijenjeno AI-u u programu Digital Europe 2021-27.

Država ima tu svoju ulogu, ali za razliku od nekih drugih industrija, mi nismo nužno ovisni o tome već će to samo u jednom trenutku biti dobar generator razvoja. Žao mi je da se percipira da nema umjetne inteligencije, da se ne bavimo time. Razlog tome bih rekao je da su naše tvrtke koje rade na tome više izvozno orijentirane kao i manje više sve IT tvrtke. Rade vrlo zanimljive projekte u Hrvatskoj i inozemstvu u različitim domenama industrije, primarno u zdravstvu i transportu. Pitanje je trenutka kada će hrvatsko gospodarstvo biti više otvoreno tehnologijama, pa ćemo vidjeti i više primjene AI kod nas.

Rekli biste da Hrvatska trenutno ni ne iskorištavaju dovoljno poticaje EU za razvoj AI-a, poput programa Horizona?

Mislim da je to opće pitanje koliko Hrvatska uopće koristi fondova EU pa tako i neke specifične. Ove godine smo na vrijeme počeli s pripremama za sljedeće financijsko razdolje, dok smo se na prethodno priključili pri samom kraju. Cilj je IT stručnjaka trenutno da kroz Programatski dokument, koji smo donijeli u HUP-u, ili kroz konferenciju o AI-u približe platformu i mogućnosti tako da budemo spremni kada se otvore prilike te imamo gotove projekte u okvirima u kojima bi nam država trebala omogućiti da možemo pristupiti tim fondovima. Mislim da smo u boljoj poziciji danas, no što smo bili s prvim fondovima kada smo se priključili.

Srdjan Vrancic / CROPIX

'Temeljem EU deklaracije o umjetnoj inteligenciji kao država smo dužni donesti najmanje dva dokumenta: Strategiju razvoja umjetne inteligencije, a potom njenu primjenu u gospodarstvu'

Što je s našim strateškim planom za AI budući da je Hrvatska među malim brojem država članica koje još nisu predale svoj plan Europskoj komisiji? Što mislite da bi sve trebala uključivati strategija AI-a u Hrvatskoj?

Mislim da za početak moramo demistificirati pojam Strategija. To bi trebao biti dokument od nekoliko stranica koji načelno usmjerava 4-5 pitanja koje su nama na području AI-a interesantni te u nekim programnim planovima uključuju dublje aktivnosti. Mi imamo običaj nazvati dokument Strategija koji onda ima 400 stranica što je sve samo ne strategija. Što bi bilo dobro i na čemu Ministarstvo radi je da se taj dokument isproducira i pusti u javnost. Naravno, najbolji pristup izradi dokumenata ovakvog tipa je pravilno uključivanje cijele zainteresirane zajednice, već na samom početku stvaranja dokumenta. On je za sada zatvorenog tipa unutar Radne skupine pri Nacionalnom vijeću za digitalnu ekonomiju. Mi očekujemo - kada kažem mi mislim na poslodavce, zajednicu i akademski sektor - da ćemo se ovaj mjesec uključiti u smislu pružanja komentara i surađivati dalje na izgradnji ove strategije, ali i ostalih dokumenata potrebnih za bolju primjenu AI. Nažalost smatram da je to stari i tradicionalni pristup stvaranja takvog dokumenta, mislim da bi mi trebali na tom dokumentu raditi odmah otpočetka. Druge države već rade na sljedećoj verziji strategije pa čak i na Akcijskom planu dok mi još nismo donijeli ni prvu.

Na kojim aspektima je potrebno dodatno raditi kako bi se približili nekim članicama koje su trenutno predvodnice u razvoju AI-a. Što su to Francuska, Njemačka, Ujedinjena Kraljevina ili pak Estonija napravile drugačije da bi postale neke od predvodnica?

One već imaju temelje za to. Lako je reći 'mi bi htjeli biti predvodnici', ali kod nas je domena AI-a tek u nastajanju. Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Njemačka dolaze iz domene digitalne transformacije, digitalne ekonomije, industrije 4.0. Oni su već proveli deset godina u mentalnom sklopu promjena i transformacija dok smo mi zadnjih deset godina razmišljali o tome kako se uopće postaviti prema tome.

Francuska se državno odlučila na AI kao jednu od temeljnih stvari i onda prema tome posložila svoje druge strategije kao i strategiju pametne specijalizacije ili industrijsku strategiju. U Hrvatskoj trebamo tek revidirati te strategije da bi ih uskladili s ovim novim trendovima odnosno s tehnologijama kojima dolaze.

Među nekim poduzetnicama čula sam da EU diže barijere i limitira inovacije s regulativama i zakonima o privatnosti ili copyrighta. Predstavlja li to problem europskim tvrtkama na globalnoj razini za razliku od toga kakva je situacija u Kini ili SAD-u?

Nekoliko je različitih pristupa u svijetu vezano za izgradnju mogućnosti i primjene umjetne inteligencije, ali u njima prednjače Kina, SAD i tome se sada pokušava priključiti EU. Kina unutar svoje državne politike nema puno barijera. Kada gledate podatke koji su bitni za AI, u Kini se, za sve što je vezano za kognitivne usluge, ne postavljaju pitanja etike, morala ili prava. Ako nešto ima državni cilj onda to ima državni cilj. Sjedinjene Američke Države su vrlo praktične. One pristupaju na principu 'idemo to prvo napraviti, pa ćemo vidjeti kako ćemo to regulirati'. To je razlog zbog čega se sada neke tehnologije revaloriziraju te postavljaju pitanja privatnosti i sigurnosti. EU je tradicionalno vrlo normirana. Ona će provesti prvo nekoliko godina razgovarajući o pravnom okviru i zakonima koje treba donesti da bi netko mogao nešto napraviti. To je nedostatak EU - mi smo preregulirani i prenormirani. Vjerojatno tvrtke koje danas postavljaju ta pitanja postavljaju ih s pravom, dolaze iz domene EU i govore da mi gubimo tu utrku jer prvo moramo regulirati okvire u kojima se odvija izgradnja i primjena umjetne inteligencije. Rekao bih, iz domene privatnosti da to sigurno ima svoju dobru podlogu. No, iz domene razvoja moramo pronaći svoje granice što prije da bi to funkcioniralo jednostavnije.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Ratko Mutavdžić prilikom predavanja na konferenciji AI2FUTURE o Umjetnoj inteligenciji u Hrvatskoj

Možete li nabrojati primjere kako se kroz AI može doprinijeti hrvatskoj industriji, kako se može pospješiti gospodarsku proizvodnju i razvoj?

U domeni okvira dokumenta o Potencijalu AI-a u Hrvatskoj, koji smo donijeli unutar HUP-a, sljedeći korak koji radimo s pojedinim industrijama daje odgovor na pitanje: Što bi značilo primijeniti AI u specifičnoj industriji? To je sljedeći dokument na kojem radimo i koji će donijeti konkretne pokazatelje očekivanog ekonomskog doprinosa AI. Ono što mogu reći sigurno je da već imamo neke pilot projekte u Hrvatskoj primjene AI-a u domenama koje su ponekad poravnate čak i s pametnim specijalizacijama. Imamo nekoliko tvrtki koje rade na kombinaciji AI-a u smislu transporta, logistike i slično. Imamo tvrtke koje rade na tzv. RPA modelima (Robot process automatization, Automatizirani robotski procesi). Imamo uspješne tvrtke koje rade u domeni zdravstva gdje AI pomaže specijalistima i doktorima ukazati na određene anomalije koje oni moraju uočiti i koje moraju prepoznati. To je jednostavno za AI jer može na osnovu povijesnih podataka brže prepoznati potencijalni problem pacijenta.

Gdje je onda ta granica između AI-a i pojedinca?

Mislim da za sad relativno dobro funkcionira činjenica da je doktor u zdravstvu taj koji donosi odluku. Ne vidim da će se uskoro AI-u prepustiti da donese neku bitnu odluku u zdravstvu, ali će pomoći doktoru da bude učinkovitiji i brži. Pripremit će mu podatkovno područje kako bi on mogao kvalitetnije donesti odluku. Nadalje, u domeni pravosuđa u državama poput Estonije male kazne su automatizirane. Ministarstvo pravosuđa je odlučilo da zbog malih kazni, poput one za brzu vožnju, od 500 kuna, ne morate ići na sud već se prekršaj može odraditi automatski na osnovu već postojećih sličnih slučajeva te odraditi kaznu što automatizira proces.

No to nije samo pitanje velikih procesa i velikih slučajeva, već i svakodnevne uporabe uređaja i programa koji u sebi imaju elemente AI. Slikate li mobitelom i čudite se kako je dobro ispala slika, to je zbog AI-a, a ne vašeg oka ili profesionalne kvalitete fotografa. Mi smo prihvatili čip koji se nalazi u mobiteli i odrađuje za nas kvalitetniju sliku. Vidim sve više primjera gdje će se to početi primjenjivati oko nas, a onda ćemo u jednom trenutku reći - pa vidi stvarno, to je AI iza toga.

U Hrvatskoj je puno nezaposlenih i često se kaže da će se s razvojem AI-a izgubiti radna mjesta. Koliko ima istine a koliko zablude u toj tvrdnji?

Kao što ste rekli, puno je nezaposlenih i bez utjecaja modernih tehnologija – ali će moderne tehnologije, tako i umjetna inteligencija transformirati radna mjesta. Ljudi će repetitivne poslove koji se daju automatizirati prestati raditi i radit će nešto kvalitetnije i smislenije od toga. Takve promjene općenito radimo s digitalizacijom i digitalnom transformacijom i već danas očekujete da vam nitko ne mora izdati potvrdu da ste hrvatski državljanin nego će to ili država sama odraditi za sebe ili ćete kreirati digitalnu potvrdu putem elektroničkog portala. Hoće li umjetna inteligencija i generalno tehnologije postići da će neka rada mjesta nestati odgovor je - 'da'. Hoće li to biti masovno? Odgovor je - 'ne'. Dakle, dogodit će se da će se radna mjesta transformirati i to očekujemo od digitalne transformacije, a neke zemlje su to već napravile prije 10 godina. Kada pogledate recimo globalna izvješća, poput prosječnog broj industrijskih robota na deset tisuća zaposlenih, mi smo na početku i imamo ih 4, a Njemačka ima 400. Dakle Njemačka ima sto puta više robota i ima manju nezaposlenost od nas. Teško je reći da će nas tehnologija upropastiti, realnije je za očekivati da će tehnologija biti platforma za promjenu koja je ionako nužna i ionako ju moramo napraviti.