Industrija čelika oblikuje tržište ugljika u EU u svoju prednost

Autor:

  • Aline Robert / Euractiv.fr

05.11.2018.

The No. 5 blast furnace at Corus' Port Talbot Works, South Wales. The furnace was rebuilt in eight months in 2002 at a cost of £75m. It produces around 1.5 million tonnes of liquid iron a year and is designed to
operate continuously for a minimum of 15 years.
Credit:NewsCast
www.newscast.co.uk
+44 (0) 20 7608 1000
NewsCast

Ilustracija

Davajući dopuštenje industriji čelika za spaljivanje plinova iz visoke peći do 2026. godine, Europska komisija se povukla sa svoje prijašnje pozicije. Izvještava EURACTIV Francuske.

U svojem zadnjem prijedlogu o dodjeli emisijskih kvota CO2 u industriji nakon 2020. godine, europska izvršna vlast je predložila odobravanje besplatnih kvota za visoke peći koje spaljuju plinove nastale izgaranjem ugljena i koksa, umjesto da ih koriste.

Kao što je navedeno u dokumentu (24. stranica), emisije plinova od spaljivanja će se morati smanjiti od 2026. godine kada će tvornice čelika morati napraviti dozvole za ispuštanje ugljikovog dioksida kako bi nastavile s radom.  

Ovo je odluka koja se protivi Pariškom sporazumu i rezultat je žestokog lobiranja proizvođača čelika prema državama članicama Europske unije i Europske komisije.

"U početku je to bilo tehničko pitanje, no postalo je jako političko. Njemačka i Belgija su se mobilizirale i bio je to Junckerov kabinet koji se naposljetku odlučio u korist industrije," rekao je izvor blizak raspravama.

Nakon što je usvojena prije godinu dana, ne bez poteškoća, reforma europskog tržišta ugljika je urodila plodom u smislu povećanja cijena. Nakon što je prošle godine iznosio sedam eura po toni, CO2 se sada procesuira u iznosu od 16 eura jer je mogućnost značajnog smanjenja broja kvota o dopuštenom optjecaju, potakla industriju da ga kupuje, što je zauzvrat podignulo cijene.

Direktiva se sada mora protumačiti delegiranim aktima koje sastavlja Europska komisija, te koji se potom šalju Europskom parlamentu i Europskom vijeću na odobrenje.

Dokument koji organizira uredbe o emisijskim kvotama ne sadrži nikakva velika iznenađenja za druge sektore i 11.000 industrijskih područja, što bi moglo potaknuti Europski parlament da ga odobri. Ako bi se glasalo protiv njega, sa svim pregovorima bi se trebalo početi ispočetka.

 

Korak unazad koji neće pomoći klimi

Izvorno, komisija je htjela prekinuti uredbe o emisijskim kvotama CO2 iz plinova  koji "plamte" iz visokih peći od 2021.godine.

Doista, praksa spaljivanja, koja je već zabranjena ili je strogo regulirana u većini europskih industrija – kao što je slučaj u rafinerijama ili pridobivanju nafte – je jako štetna.

Miješanje ugljika s koksom i željeznom rudom na visokoj temperaturi stvara dvostruko veću količinu CO2 od samog ugljena. Štoviše, emitirane čestice jako doprinose onečišćenju zraka.

Većina europskih visokih peći je već uspostavila rješenja koja znače da se spaljivanje može izbjeći recikliranjem plina u toplinskim krugovima ili generiranjem električne energije.

“Davanjem besplatnih kvoarcelormittalta visoko zagađujućim izvorima plinova, ne pomažemo klimi! To je istovremeno neučinkovito i loše za kakvoću zraka," prigovorila je Femke de Jong, direktorica politike u Carbon Market Watch-u.

Dar od 120 milijuna eura godišnje za industriju

Količina energije koja bi se mogla spasiti zabranom spaljivanja u sektoru reprezentira električnu energiju koju potroši milijun ljudi u godini dana. Ukupna količina je oko 6 milijuna emisijskih jedinica, ili 120 milijuna eura godišnje.

Taj će novac sletjeti u džep proizvođačima čelika, a ne državi. U početku, komisija je htjela dražbu emisijskih kvota, a prihod od prodaje bi se u tom slučaju, teoretski, dodijelio energetskoj tranziciji.

Komisija se klanja

Od 30 aktivnih visokih peći u Europi, samo dvije ili tri u istočnoj Europi nemaju instalacije koje mogu izbjeći spaljivanje plinova. Međutim, ostale moraju također povremeno spaljivati plinove. To je često slučaj u Francuskoj u instalacijama ArcelorMittala u Fos-sur-Meru i Dunkirku.

No dodjeljivanjem emisijskih kvota instalacijama koje najviše zagađuju, automatski se povećava ukupan broj kvota dodjeljenih industriji čelika, koja se uvelike oslanja na naknade koje se dodjeljuju besplatno. To znači da će sektor imati koristi od velikodušnog broja kvota na ugljik do 2026. godine.

“Pravo pitanje je zašto se Europska komisija klanja volji ovog sektora, što je već bio slučaj u periodu od 2014 do 2020. Odluka je donesena u Junckerovom kabinetu i ArcelorMittalu čije je sjedište u Luxembourgu. To otvara pitanja,” rekao je Jong.

ArcelorMittal ima znatna iskustva u optimalnom upravljanju svojim dozvolama na ugljik. Prodao je gotovo 500 milijuna dolara naknada od kad je stvoreno tržište ugljika 2005.godine.

Članak je preuzet u cijelosti s portala Euractiv.com i preveden na hrvatski.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version