Financijski rat usred EU: Bruxelles zabrinut zbog talijanske državne blagajne

Autor:

04.10.2018.

, Image: 258203473, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker

Talijanski vicepremijer Matteo Salvini naglašava da razgovara “samo s trijeznima”, pa preporučuje da predsjednika Evropskog povjerenstva Jeana-Claudea Junckera potražimo na Googleu pod “trijezan” i pod “tetura”. To ilustrira tip i razinu odnosa današnje Italije s Evrokomisijom: tonovi su ljubazni kao uoči rata.

Evropovjerenstvo i Eurogrupa (koja okuplja zemlje sa zajedničkom valutom) prihvatili su izazov koji im je talijanska vlada uputila najavivši kroz izmjene Dokumenta o ekonomiji i financijama (DEF) da će u sljedeće tri godine talijanski tekući proračunski deficit iznositi 2,4 posto godišnjega društvenoga brutoproizvoda (BDP), a ne maksimalno 1,6, koliko se prethodno talijanski ministar ekonomije Giovanni Tria dogovorio s kolegama u Evropskom povjerenstvu i Euroskupini.

Rade po svom

Valdis Dombrovskis, potpredsjednik EK, rekao je da “brojke talijanske bilance na prvi pogled nisu sukladne s pravilima Pakta stabilnosti”, što u evrokratskom žargonu znači neprihvaćanje. Talijanski proračun odbacuje i Pierre Moscovici, evropovjerenik za ekonomiju i financije.

Probijanje dopuštenog “krova” Italiji je nužno da bi barem djelimice pokrila trošak predizbornih obećanja vladajućih stranaka, Salvinijeve ksenofobne Lige i Di Maiova populističkog PoKreta 5 zvjezdica.

Oba vicepremijera - i Matteo Salvini i Luigi Di Maio - najavili su i prije reakcija iz Bruxellesa da će nastaviti svojim putem makar što Evropa prigovorila ili poduzela.

Strogost

Čuju se procjene da su se Talijani oslanjali na to da se o postupku zbog prekoračenja granice proračunskog deficita može odlučivati tek počev od veljače, te da se pripadnici Evropske pučke stranke, koji drže sve ključne pozicije u Uniji, neće usuditi biti strogi protiv Italije da ne bi izgubili glasove uvrijeđenih Talijana na svibanjskim izborima za Evroparlament. Čini se pak da su u Bruxellesu izračunali da im se isplati biti strogi spram Italije, jer bi inače demokršćani i liberali izgubili još više glasova od populista suverenista u Njemačkoj i drugim državama, davši argumente npr. Alternativi za Njemačku (AfD).

Naizgled je smiješno, ali je zapravo znakovito, da je talijanska vlada iznijela ključne brojke za DEF, a tek nakon toga je još izrađivala tablice i tražila pokrića za planirane troškove.

Naime, bez obzira na Bruxelles, sam talijanski Ustav zabranjuje usvajanje zakona u Parlamentu ako za njih nije osigurano financijsko pokriće. Parlament može usvojiti zakon, pa i onaj o proračunu, ali ga predsjednik Republike neće potpisati ako nema pokrića.

I to svjedoči o diletantizmu vlade Lige i Zvjezdica. Otkako su na vlasti, donijeli su malo zakona i dekreta, ali su ama baš svaki morali ubrzo mijenjati i popravljati jer nije bio korektan pravno-ekonomski. Imaju animozitet spram “tehničara”, a tehniku nisu svladali.

Obveznice

Na talijanski DEF nije nasrnula samo Unija. Italiju su po prstima udarila “tržišta”: opet je palo povjerenje u talijanski državni (“suvereni”) dug, tj. u talijanske državne obveznice, pa je u ponedjeljak i utorak prinos na talijanske desetgodišnje obveznice (BTp10) porastao na 3,4 posto, dakle 3 posto (300 bodova) iznad prinosa njemačkih desetgodišnjih obveznica (Bund10). To je još daleko od potresa 2011, kada je zazor (“spread”) između talijanskih i njemačkih obveznica narastao toliko da je predsjednik Napolitano iznudio ostavku Silvija Berlusconija i doveo “tehničara” Marija Montija na čelo vlade.

Salvini tvrdi da je “spread” plod urote, optužuje da “u Evropskoj uniji netko želi baciti na koljena Italiju da bi budzašto kupio poduzeća koja su ostala zdrava, netko želi Italiju slabu, prekarnu, da bi došao u šoping i uzeo ono što su naši djedovi naporno izgradili”.

I najavljuje da će zahtijevati odštetu od odgovornih.Juncker je, međutim, izjavio da se Italija “igra sa svojim računima”” i da “riskira baciti u krizu svu zonu eura”. Evrokomisija je zaključila da mora odmah intervenirati, jer bi inače dala dojam da je odustala od ključne dužnosti kontrolora nacionalnih bilanci. Osim toga ekonomskog rizika, koji prijeti financijskom krizom, postoji i politički rizik koji produbljuje već postojeću krizu: većina vladinih poglavara u Uniji ne smije dopustiti da neka nacional-populistička vlada nekažnjeno gazi propise Unije, jer bi i to bila loptica servirana suverenistima.

Bitka za glasove

Suočeni s napadom na državni dug, bržim i snažnijim nego su očekivali, premijer Giuseppe Conte i vodeći ministri sastali su se u ponedjeljak uvečer i najavili da ne, neće deficit biti 2,4 posto sve tri godine, nego će već 2020 pasti na 2 posto... Što će zaista sadržavati DEF, doznat ćemo tek 15 listopada, kada Italija preda u Bruxelles i popratnu notu. Tri dana kasnije Evropsko vijeće će dati naputak Evropovjerenstvu kako da se postavi.

Slijedi period natezanja u kojemu će, vjerojatno, talijanska vlada pokušati prikriti da joj je zacrtani proračun neizvodljiv naprosto, jer nema dovoljno pokrića ni uz povećani deficit, pa će za neispunjavanje obećanja optužiti “birokrate” i “pijance” iz Bruxellesa, kako bi stekla što više poena za suverenističke glasove na evropskim izborima.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version