Sukob talijanske vlade i država eurozone opasan je i za Hrvatsku

Autor:

22.11.2018.

FILE PHOTO: Italian Finance Minister Giovanni Tria attends a euro zone finance ministers meeting in Brussels, Belgium, November 5, 2018. REUTERS/Francois Lenoir/File Photo
Francois Lenoir / REUTERS

Talijanski ministar financija Giovanni Tria

Nova talijanska vlada odlučila se na trošenje izvan okvira dozvoljenih pravilima Europske unije, vjerujući kako će većom potrošnjom ubrzati ekonomski rast. Međutim,konačni rezultat mogao bi biti sasvim suprotan od očekivanog, a negativne posljedice bi mogli osjetiti hrvatski izvoznici, turistički sektor i klijenti banaka u talijanskom vlasništvu, piše Tajana Štriga.

Italija se našla u fokusu zbivanja u Europi nakon što je početkom lipnja formirana nova koalicijska vlada između stranke Lega i pokreta Pet zvjezicaa. Nova je vlada već tada izrazila namjeru da ekonomskoj politici pristupi znatno drugačije od svojih prethodnika, da nema namjeru držati se fiskalnih pravila Europske unije već želi stimulirati ekonomiju putem ekspanzivne fiskalne politike kako bi riješila dugoročne slabosti rasta.

Vlada Italije je svoje namjere izrazila i u službenom prijedlogu proračuna za 2019. godinu koji je u proteklim tjednima upućen tijelima Europske unije. Neke od ključnih mjera nacrta proračuna uključuju bezuvjetna mjesečna primanja u iznosu od 780 eura za građane i penzionere koji žive ispod granice siromaštva, smanjenje poreznog rasterećenja, ranije umirovljenje i značajno povećanje državnih investicija u sljedeće tri godine.

Preveliki deficit

Ciljani deficit proračuna Italije za 2019. tako doseže 2,4 posto BDP-a, a kako to nije u skladu s fiskalnim pravilima EU, Europska komisija je učinila presedan i odbila nacrt istoga te zatražila izmjene na talijanskoj strani. Stav EU ne iznenađuje ako u obzir uzmemo da je, s dugom od 133 posto BDP-a, Italija po zaduženosti druga u eurozoni (odmah iza Grčke s javnim dugom od 180 posto BDP-a). Neodgovorna fiskalna politika zemlju stavlja u poziciju ključnog kandidata za izbijanje dužničke krize u silaznoj fazi ekonomskog ciklusa. Predložene mjere vlade imaju malo šansi za uspjeh budući da je slab rast Italije prije svega posljedica nedostatka ključnih reformi, te bi spomenute mjere podigle rast u kratkom roku dok u dugom roku ne vode održivim stopama višeg rasta već samo gomilanju zaduženosti.

Talijanski ministar financija Giovanni Tria je prošli tjedan, pred samo istjecanje roka za predaju izmijenjenog proračuna, uputio Europskoj komisiji pismo s minimalnim izmjenama fiskalnih planova poput planiranog ubrzanja privatizacije te je ciljani deficit proračuna ostavljen nepromijenjenim na 2,4 posto BDP-a. Komisija je danas izmjene ocijenila nedovoljnim, i učinila prvi korak prema pokretanju postupka prekomjernog deficita protiv Italije. Ako će Italija ustrajati pri svojem deficitu, Komisija bi joj mogla nametnuti financijske sankcije u iznosu od 0,5 posto BDP-a.

Političke turbulencije već su se odavno prelile u ekonomske implikacije za zemlju u vidu rasprodaje talijanskih obveznica te posljedično znatnih uzlaznih pritisaka na troškove financiranja zemlje. U Italiji su PMI indikatori sentimenta za sektor usluga i prerađivačke industrije pali na najnižu razinu od studenog 2013. godine te se trenutno nalaze ispod granice od 50 bodova što sugerira korekciju oba segmenta u narednom periodu. Ranije objavljeni podaci su pokazali kako je talijansko gospodarstvo zabilježilo stagnaciju u trećem kvartalu – najlošiji rezultat od 2014. godine. Zbivanja u Italiji pod snažan su pritisak stavila i euro pri čemu je indeks eura kojim se mjeri vrijednost eura u odnosu na košaricu valuta u proteklim danima pao na svoju najnižu razinu u toku ove godine.

Utjecaj na Hrvatsku

Domaća industrijska proizvodnja bilježi blagi pad od 0,2 posto u prvih devet mjeseci, što prije svega možemo povezati s usporavanjem naših glavnih trgovinskih partnera – Italije i Njemačke. U 2017. godini 13,6 posto ukupnog domaćeg izvoza je plasirano u Italiju – više nego u bilo koju drugu zemlju. Ovisnost domaće industrije o Italiji stoga nije iznenađujuća što se može uočiti i iz grafikona koji upućuje na značajnu povezanost između rezultata domaćeg industrijskog sektora i sentimenta prerađivačkog sektora Italije. Izuzev direktne izloženosti prema Italiji značajnu ulogu ima i indirektna izloženost kroz kanale povezanosti s ostalim zemljama s obzirom na značaj Italije kao treće najveće ekonomije u eurozoni.

Državni zavod za statistiku

Graf 1: Udio vodećih trgovinskih partnera u ukupnom izvozu roba u 2017.

Državni zavod za statistiku, Reuters

Graf 2: PMI indikator sentimenta prerađivačkog sektora Italije i stopa rasta domaće industrijske proizvodnje

 

Dodatno, Italija se nalazi na visokom četvrtom mjestu u udjelu ukupnog priljeva inozemnih turista, što implicira da bi značajnije usporavanje rasta ili kontrakcija talijanske ekonomije imala negativne implikacije i na domaći turistički sektor te indirektno i na potrošnju.

Turizam u brojkama 2017.

Graf 3: Pet glavnih emitivnih tržišta inozemnih turista prema državi porijekla

 

Ako Italija zabilježi daljnje smanjenje kreditnog rejtinga, odnosno ako vodeće četiri rejting agencije odluče sniziti kreditni rejting Italije ispod investicijske razine, talijanske se banke više neće moći koristiti vlastitim državnim obveznicama kao kolateralom prilikom uzimanja sredstva kod ECB-a. To bi otežalo pristup financiranju talijanskim bankama, koje se već suočavaju sa značajnim problemom rasta prinosa na državne obveznice.  Rezultat su gubici za banke, a rast premije rizika povećava troškove financiranja banaka, odnosno trošak po kojem nabavljaju sredstva kako bi ih mogli plasirati klijentima.

Više kamatne stope?

Kako su dvije najveće domaće banke - Zagrebačka i Privredna banka, koje ukupno drže 45 posto imovine domaćeg bankarskog sektora - dominantno u talijanskom vlasništvu, u slučaju eskalacije tenzija na relaciji Italija i EU i značajnih turbulencija u talijanskom bankarskom sektoru, posljedice bi mogli vidjeti i na domaćem tržištu u vidu potencijalno manje sklonosti kreditiranju od strane ovih banaka i/ili viših kamatnih stopa.

Možemo zaključiti kako zabrinutost investitora nije iznenađujuća. Italija je druga najzaduženija ekonomija eurozone, rastući pritisci na državne obveznice povećavaju trošak financiranja, a ekspanzivna fiskalna politika povećava zaduženost, dok u isto vrijeme utječe negativno na potencijal rasta ekonomije. Održivost talijanskog duga postaje upitna u silaznoj fazi ekonomskog ciklusa, i nastaje opasnost od ponavljanja dužničke krize u eurozoni iz 2010., ovaj put s Italijom u glavnoj ulozi umjesto Grčke. U kratkom roku možemo očekivati kako će se svako dalje narušavanje sentimenta na tržištu i slabljenje rasta u Italiji odraziti i na domaći sektor - prvenstveno kroz kanal izvoza, a potom i kroz ostale kanale na duži rok.