PIŠE MIRELLA RAŠIĆ: Po čemu će se Europa sjećati Marija Draghija, odlazećeg šefa Europske središnje banke

Autor:

  • Mirella Rašić

16.09.2019.

Mario Draghi, President of the European Central Bank arrives for the informal meeting of ministers for economic and financial affairs (ECOFIN) and Eurogroup in Helsinki, Finland, 13 September 2019. Lehtikuva/Martti Kainulainen via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY. FINLAND OUT. NO THIRD PARTY SALES.
Martti Kainulainen / REUTERS

Mario Draghi još samo nekoliko dana sjedi u uredu predsjednika Europske središnje banke (ECB)

Mirella Rašić, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu.

Dosljednost i odlučnost

Budući da se približava kraj sedmogodišnjeg mandata Maria Draghija kao šefa ECB, napravila sam kraći osvrt što se dešavalo tjekom tih godina i što je EU ostavio u nasljeđe  bivši guverner  talijanske Centralne Banke, odnosno predsjednik ECB u odlasku.

Osobno mislim da je Draghi napravio jako dobar posao sukladno glavnoj odlici koja ga obilježava a obilježila je i njegovo predsjedanje ECB, a to su njegova dosljednost i odlučnost.

Kao što je i izjavio još tada turbulentne 2012.g. prilikom preuzimanja funkcije šefa ECB-a da će učiniti što god je potrebno kako bi spasio jedinstvenu europsku valutu, euro, to je i učinio i na taj način spriječio pogoršavanje i onako zategnute i teške situacije koja je mogla dovesti do još goreg scenarija jer je dovodila u pitanje sam opstanak eura.

Misija spašavanja eura

Stoga mu na neki način dugujemo za ono što je učinio u spašavanju eura tj. oporavku europskog gospodarstva nakon svih izazova koji su zadesile EU slijedom velike recesije nakon financisjke krize koja je buknula 2008.g.  Ja ću ga osobno pamtiti po tome. Međutim, misija spašavanja eura imala je dakako i svoju cijenu i trošak a to su prije svega povijesno nezapamćene niske kamatne stope kao i programa kupnje obveznica uveden 2015. radi potpore rastu gospodarstva i jačanju inflacije jer je cilj bio pomoći oporavak gospodarstva prije svega 19 zemalja članica eurozone nakon financijske krize 2008.

A propos tog programa koncem prošle godine ECB ga je je okončao a zadnjih godinu dana zabrinutost oko EU gospodarstva unatoč pozitivnim ekonomskim pokazateljima ponovo je buknula prije svega zbog prilično anemičnog gospodarskog rasta i posustale inflacije, znatno ispod ciljane od ECB-a od 2 posto.

Izazovi pred Christine Lagarde

Tako da će se Draghieva nasljednica, Christine Lagarde morati znati nostiti s brojnim izazovima koji su pred EU. Ipak, istaknula bih ona dva ključna.

Prvo, trenutno je prosječni rast ekonomija eurozone na poprilično mršavim razinama, nešto iznad 1%, dok inflacija ostaje ispod cilja od 2%. Trgovinski spor između SAD-a i Kine prijeti eskalacijom, što bi moglo biti ozbiljna prijetnja rastu globalnog gospodarstva, što bi za krajnju posljedicu potencijalno moglo biti okidač nove recesije.

Drugi je izazov porast populističkih pokreta u nekoliko zemalja Unije koji je velikim dijelom potaknut razočaranjem građana prema elitama, poglavito političarima, zbog sve veće nejednakosti u raspodjeli bogatstva i gubitka socijalnih davanja, vođenih štednjom koja je uslijedila nakon velike recesije 2008-2009. Stoga se u pogledu monetarne politike očekuje od nove predsjednice ECB da zadrži smjer prethodnika kao i da bude pripravna proširiti sferu intervencije ECB kroz svoju političku vještinu i sposobnost za dijalog.

Naime, Lagarde nije ekonomistica već prije svega političarka – bivša ministrica financija u vladi Nicolasa Sarkozyja koja je nadasve poznata po svojoj sposobnosti komuniciranja, utjecaja i razmišljanja izvan okvira. Svi ti njezini atributi bit će veoma dragocjeni za upravljanje složenošću situacije koja ju čeka. 

Mnogi se stručnjaci slažu kako će upravo politike za poticanje potrošnje i veće fiskalne harmonizacije, solidarnosti među EU državama članicama biti ''to be or not to be'' za opstanak eura, a možda i čitavog europskog projekta na neke dulje staze.

Draghijev ''poklon'' zemljama s ''periferije'' eurozone

12. rujna 2019. ECB objavljuje novi, za mnoge kontroverzni paket poticajnih mjera monetarne politike za održavanje usporavajućeg gospodarstva eurozone. Upravni odbor Banke je najavio kako će smanjiti stopu depozita za 0,1 postotni bod na –0,5 posto, te da će već od studenog ove godine ponovno pokrenuti program otkupa obveznica s početka priče koji je sama ECB ukinula krajem 2018. u iznosu od čak 20 milijardi eura čime bi dodatno mogao pogoršati svoju aktualnu bilancu koja je ionako već opterećena ukupnom kupnjom obveznica u vrijednosti 2.6 bilijuna eura. Također, set mjera ne dira kamatne stope na zajmove koje ostaju nepromijenjene.

Sve skupa tj. sve te nove-stare mjere, trebaju osigurati da stanje financijskih tržišta s niskim pa i negativnim kamatnim stopama  ima dulji rok trajanja nego kada se prvi puta eksperimentiralo raznim mjerama tj. gašenjem požara nakon nezapamćene financijske krize prije skoro jedanaest godina.

Ova odluka naišla je na neodobravanje njemačke Bundesbanke, kao i nizozemske i francuske centralne banke čiji guverneri drže da takve mjere poticaja u kontekstu aktualne ekonomske situacije u eurozoni ne garantira dugoročni oporavak. 

Sve u svemu Draghiju se spočitava da se trebao suzdržati od donošenja dugoročnih političkih odluka koje će na neki način obvezati dalji tijek monetarne politike država članica eurozone. Kritike su također indirektno bile upućene na to da je dosadašnja politika ECB išla u prilog zemljama eurozone ''s periferije'' tj. fiskalno nestabilnim državama članicama eurozone čiji se problemi trebaju adresirati političkim odlukama, a ne monetarnom politikom.

Draghi drži da je najavljeni paket mjera za rješavanje ekonomskih izazova itekako moćan alat kako  kratkoročno tako i na duge staze  pozivajući pri tome nacionalne prijestolnice eurozone da poduzmu sve neophodne mjere u fiskalnoj politici koje će ići ruku po ruku s najavljenim mjerama ECB-a.

Ostaje pitanje svih pitanja: jesu li trajno negativne kamate plodno tlo za održati gospodarsku i društvenu stabilnost na duge staze?

Ako nisu trebamo li se plašiti da bi te mjere mogle pogoršati situaciju tj. biti okidač još veće i ozbiljnije krize od one 2008.? 

U svakom slučaju  niti velika ECB ne posjeduje čarobni štapić za ponovno pokretanje gospodarstva eurozone. Stoga će kao i uvijek vrijeme, kao i sve pregovaračke tj. komunikacijske vještine nove šefice ECB-a, pokazati je li bila opravdana zabrinutost mnogih oko novog Draghieva paketa mjera koji bi prema kritičarima mogao samo još više vezati  ruke kreatora politika u eurozoni u doglednoj budućnosti.