Talijanska vlada obećava neznatan porast privrede ove godine, ali i to je možda preoptimistično

Autor:

10.04.2019.

Italy's Minister of Labor and Industry Luigi Di Maio shakes hands with Interior Minister Matteo Salvini at the Republic Day military parade in Rome, Italy, June 2, 2018. REUTERS/Tony Gentile - RC1455F05D20
REUTERS

Potpredsjednik vlade Luigi Di Maio (lijevo) i potpredsjednik vlade Matteo Salvini, čelnik stranke Lega

Recesija izbjegnuta za dlaku, naime za 0,2 posto za koliko će ipak, navodno, porasti društveni brutoproizvod (BDP) u ovoj godini – to svome narodu i Evropskoj uniji obećava talijanska vlada u Dokumentu o ekonomiji i financijama (DEF) koji je izglasala u utorak uvečer.

Posrijedi je dokument, a ne zakon, dakle smjernica, a ne još obaveza. U rujnu slijedi obavezujuća projekcija, u Bilješci o ažuriranju DEF-a. Sadašnji DEF je ipak kamen temeljac Zakona o bilanci s državnim proračunom za 2020. godinu, tegobnu već i zato što su u nju vladini partneri – PoKret 5 zvjezdica (M5S) i Liga (Lega) – odloptali sve mučnije obaveze koje su mogli. Naime, na 2020 su prebacili pokriće sadašnjih troškova u visini od 23 milijarde eura, a za još 29 milijardi na 2021.

Taj 'kreativan' pristup knjigovodstvu opravdavali su tvrdnjom kako će svojim inovativnim zamislima pokrenuti ekonomiju, pa će novac sam vrcati iz novog zamaha zapošljavanja i potrošnje.

DEF je istodobno i prva službena provjera ovogodišnjeg proračuna, a ona je po Italiju negativna, gotovo porazna.

Porazan je ponajprije uvid u sposobnost Vlade kojoj predsjeda Giuseppe Conte. U rujnu je, ažurirajući DEF koji je lani složila Gentiloneova vlada u ostavci, debelo pogriješila predviđanja, uvela je Italiju u recesiju (u kojoj nije nijedna ina članica EU) i još ne nalazi mjere da je zaustavi. M5S i Liga su na vlasti već dvanaest mjeseci, deset je mjeseci otkako su formirali vladu, svojim sposobnostima su se razbacivali još u predizbornoj kampanji – nemaju više opravdanja, ne mogu odgovornost prebacivati više na prethodnike, koji se zasad pokazuju boljima, a definitivno su bili realniji u procjenama.

Pitanje je samo je li Conteova vlada bila nesposobna predvidjeti, ili je namjerno lagala, poput Mitsotákisove odnosno Karamanlísove vlade u Grčkoj, koja je i time svoju zemlju survala u ekonomski sunovrat.

Talijanski BDP će u 2019 ipak porasti, ali za 0,2 posto a ne za 1 posto, kako je zacrtano proračunom, kamoli za 1,5 posto, kako je Conteova vlada tvrdila u rujnu, upozorenjima iz Bruxellesa unatoč.

I ta je procjena o minimalnom rastu možda preoptimistična, budući da je Italija u drugoj polovici prošle godine ušla u tehničku recesiju, s padom BDP u oba posljednja kvartala, a procjene su negativne i za nedavno navršeni prvi kvartal tekuće godine (točan knjigovodstveni rezultat ćemo znati za tri tjedna).

Osim toga, ovogodišnji tekući proračunski deficit dostići će ipak 2,4 posto ovogodišnjega BDP (to je postotak koji je Bruxelles gnjevno odbio u rujnu), a ne 2,04 posto – „popust“ koji je ponetko tada shvatio kao ruganje. Da ne zaboravimo: lanjski DEF je obećao deficit od 1,6 posto, više od dopuštenoga, ali očito apsolutno nedostižno za Conteovu vladu rogova u vreći.

Vlada ipak uvjerava da će „dohodak iz državljanstva“ za najsiromašnije prouzročiti povećanje potrošnje i tako em potaknuti proizvodnju i usluge, em kroz PDV popuniti proračun, koji će taj „dohodak“ isprazniti za 12-14 milijardi eura.

Manji proračunski prihod obećava i najavljena reforma poreza za fizičke osobe. U njoj neće biti primijenjena jedinstvena porezna stopa od 15 posto („flat tax“, koja već vrijedi za samostalne poduzetnike bez uposlenih koji zarađuju do 65.000 eura godišnje bruto). Ona je ostala samo u najavama, povučena je i pretpostavka da će postupno biti uvođene dvije stope, od 15 i 20 posto, počev od građana s najmanjim prihodima. Uostalom, Ustav zahtijeva progresivno oporezivanje.