Rusko - saudijski naftni rat Barel nafte je na oko 35 dolara. Brojne zemlje trebaju cijenu od 80 dolara da održe svoj proračun

Autor:

11.03.2020.

NEW YORK, NEW YORK - MARCH 10: Traders work on the floor of the New York Stock Exchange (NYSE) on March 10, 2020 in New York City. After losing nearly 8 percent in a market rout yesterday, the Dow Jones Industrial Average was up over 700 points in morning trading as investors look to a possible tax cut and other measures by the Trump administration to combat the coronavirus. Spencer Platt/Getty Images/AFP
== FOR NEWSPAPERS, INTERNET, TELCOS & TELEVISION USE ONLY ==
Spencer Platt / AFP

Zabrinutost na burzi u New Yorku zbog pada vrijednosti energetskih kompanija

Tko s Rusijom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Sad je to vjerojatno jasno i zemljama članica proizvođača nafte, kartela OPEC, koji je Moskva jednostavno ostavila na cjedilu.

Nakon što je Moskva prošlog petka na sastanku OPEC+ odbila prijedlog za smanjenje proizvodnje, cijena barela se od ponedjeljka strmoglavila. Na oko 35 dolara. Pri čemu dobro upućeni analitičari iz financijske utvrde Goldman Sachs navode da ih ne bi čudilo ni da se barel nafte spusti na 20 dolara. Takva je cijena bila početkom ovog stoljeća, a onda je negdje 2004. godine probila tada magičnu granicu od 50 dolara i zatim počela nazaustavljivo rasti da bi se popela i do sada nezamislivih 140 dolara.

I tada su analitičari tvrdili da je ta cijena izuzetno prenapuhana i da je riječ o posljedici burzovnih špekulacija. Interesantno, tržišta su tu cijenu podnijela bez većih udara. Nakon financijske krize cijena nafte se ustabilila, uz manje fluktuacije. Jedna od njih bila je 2014. godine kad je Saudijska Arabija krenula u rat protiv američkih proizvođača nafte iz škriljevca i u konačnici - izgubila.

A onda se dogodio prošli petak. Sada je Rusija preuzela vodeću ulogu i svjesno krenula protiv američkih proizvođača nafte iz škriljevca. Mnogi su se još od petka pitali kako se Moskva usudila krenuti u ovakvu avanturu, ali nije to bio “crni labud”, nego bijeli, za kojeg nije bilo pitanje hoće li se nego kad će se pojaviti. “Zahvaljujući oštrima mjerama koje je poduzela ranije, Rusija sada može pristati na niže cijene nego prije šest godina”, rekao je za Dmitrij Dolgin, glavni ekonomist banke ING u Moskvi za Bloomberg. U petak. 

U ponedjeljak je ruski ministar financija Anton Germanovič Siluanov, jedan od kreatora obrane ruske ekonomije od zapadnih sankcija, rekao kako Moskva može iz svog nacionalnog fonda izvući 150 milijardi dolara kako bi potaknula proračunsku potrošnju. I to u situaciji ako cijena barela nafte ostane između 25 i 30 dolara. Što znači da Rusija može mjesečno za manjak novca ostvarenog prodajom nafte izdvajati 1,7 milijardi dolara i tako deset godina. Za razliku od Saudijske Arabije kojoj je svaki pad cijene ispod 60 dolara ozbiljan problem, a ispod 50 predstavlja državnu krizu.

“Ovo je sukob nafte, geopolitike i virusa koji su zajedno odveli tržišta u ponor. Potražnja za naftom će biti sve manja, dok će širenje virusa jačati”. Daniel Yergin, povjesničar energetike i autor knjige “The Prize: The Epic Quest for Oil, Money and Power.”

 

"Kriza koju je prouzročio koronavirus utječe na čitav niz tržišta energenata, uključujući ugljen, plin i obnovljive izvore, ali njezine su posljedice na naftnim tržištima posebno izražene jer je zaustavila protok ljudi i robe". Fatih Birol, izvršni direktor IEA.

 

Rusija u ovom trenutku raspolaže s 570 milijardi dolara deviznih rezervi (uz velike količine zlata koje je intenzivno kupovala proteklih godina kako bi što manje bila ovisna o američkim obveznicama), a Saudijska Arabija ima 502 milijarde dolara.

Moskva ima još neke prednosti: uravnotežen proračun i malen javni dug. Njezini su građani navikli na stiskanje remena. Arabija ima nestabilan proračun, a građani nisu skloni smanjenju kupovne moći. Tu je još jedan potencijalno ozbiljni problem. Zbog nastale situacije dionice saudijskog naftnog giganta Aramco pale su ispod cijene po kojoj su prodavane, a Kraljevina je otvoreno pozivala građane da kupuju dionice. Mnogi su zbog toga izgubili mnogo novca.

Konačno, iako je Rusija i dalje snažno ovisna o prodaju energenata, u proteklih je šest godina provela određenu reformu privredne strukture: postala je, primjerice, veliki poljoprivredni proizvođač. Saudijska Arabija i dalje snatri o planu preobrazbe do 2030. godine, ali u posljednje dvije godine do toga nismo vidjeli ništa.

Energija predstavlja 30 posto ruskog BDP-a i 60 posto ruskog izvoza. U Saudijskoj Arabiji energija je 50 posto BDP-a i 70 posto izvoza.

Aleksandr Novak, ruski ministar energetike, naveo je još jednu veliku prednost (znači, Rusija se za ovo kvalitetno pripremila): “naftni sektor ima dovoljno resursa i financijskih rezervi kako bi ostao konkurenta u slučaju bilo koje cijene te će zadržati svoj tržišni udjel”. Istodobno će posebnu pozornost posvetiti opskrbi domaćeg tržišta i zaštiti ulagačkog potencijala.

Bez obzira na sve to, Saudijska Arabija, najveći svjetski izvoznik nafte, odlučila je kazniti Rusiju, drugog najvećeg svjetskog proizvođača nafte te najavila daljnje povećanje proizvodnje što će zadržati cijene niskima. Iako je Međunarodna agencija za energetiku (IEA) u ponedjeljak objavila da će se potražnja za naftom u svijetu smanjit u 2020. prvi puta u više od deset godina zbog posustajanja gospodarskih aktivnosti pod utjecajem širenja koronavirusa.

Pravi razlog ruske odluke da smanji proizvodnju iznio je Igor Sečin, čelni čovjek najveće ruske naftne kompanije Rosneft: “Povećanje proizvodnje otežava nam borbu protiv američkih proizvođača nafte iz škriljevca”. I time potvrdio da je Rusija krenula u bitku koju je Saudijska Arabija izgubila: natjerati SAD da smanji proizvodnju nafte iz škriljevca i tako prestane biti energetski samodostatna.

Cijena barela koja je potrebna pojedinoj zemlji za uravnoteženi proračun
  • 80 dolara: Saudijska Arabija
  • 42 dolara: Rusija
  • 57 dolara: Nigerija
  • 55 dolara: Angola
  • 60 dolara: cijena koju je za 2020/21 predvidio OECD
  • 56-58 dolara: cijena koju su predvidjeli EK i MMF za 2020/21
  • 75 dolara: cijena barela koju je očekivala Kanada 
  • 40-50 dolara: cijena barela neisplativa za proizvodnju iz škriljevca; proizvođači u SAD-u to mogu izdržati oko šest mjeseci
Zemlje u krizi ili ratu

Venezuela: kriza u toj zemlji samo će se dodatno pogoršati

Iran: sada više neće moći prodavati naftu na crno po jeftinijim cijenama

Libija: nafta je glavni izvor prihoda pa njihovo presušivanje možda potakne zaražene strane na dogovor

Zemlje Zaljeva

Pad cijene nafte od 10 dolara smanjuje fiskalne prihode 2-4% BDP-a

Planirana cijena barela bila je 80 dolara

Bahrein i Oman nemaju zaštitne fondove da amortiziraju pad cijene nafte

UAE, Katar i Kuvajt imaju zaštitne fondove ali ne dugotrajno održive

Dobitnici:
  • uvoznici nafte kojima će pasti cijena nabave, ali treba imati na umu da nagli pad cijena nafte često vodi prema strahu od tržišnih rizika i višim cijenama posuđivanja novca
  • Eurozona, koja nije pod pritiskom tržišnih rizika, gdje će doći do smanjenja troškova domaćinstva i posljedično veće potrošnje
Gubitnici:
  • brojne naftne kompanije neće moći preživjeti cijenu barela od 40 dolara. Opstat će ih dvadesetak u SAD-u, procjenjuje se
  • OPEC, koji je izgubio i ono malo utjecaja što je imao na globalnom energetskom tržištu
  • Norveška kruna nakratko je zabilježila rekordno niske razine: prema kruni euro je u jednom trenutku poskočio gotovo pet posto a dolar više od tri posto. Kanadski je dolar prema američkom potonuo 1,3 posto, a ruski rubalj i meksički pezo oslabili su u jednom trenutku približno šest posto prema dolaru