Čelnik Svjetske banke za Europu: 'Jaz između bogatih i siromašnih u europi veći je nego prije 30 godina!'

Autor:

  • Cyril Muller / Svjetska banka

25.09.2018.

Zagreb, 180516.
Zbog teskog financijskog stanja mnogi gradjanu su prisiljeni traziti plasticne boce za prodaju po kontejnerima i kantama za smece.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / HANZA MEDIA

Ilustracija

Jaz između bogatih i siromašnih u Europi veći je nego što je bio prije trideset godina, a posljedice su osobito vidljive kod mlađih dobnih skupina. Osim toga, postojeći sustavi socijalne zaštite uspostavljeni diljem europskih zemalja osmišljeni su tijekom prošlog stoljeća i više ne odgovaraju sadašnjim vremenima, tvrdi Cyril Muller.

Cyril Muller je potpredsjednik Svjetske banke za Europu i središnju Aziju. Sva mišljenja u ovoj kolumni odražavaju stavove autora, a ne stavove portala Euractiv.hr.

Prije gotovo 20 godina, Frances Stewart, profesor ekonomije razvoja na Sveučilištu u Oxfordu, pisao je o utjecaju nejednakosti među skupinama u društvu i kako takve nejednakosti podmuklo razjedaju socijalnu koheziju. Profesor Stewart podsjetio nas je da je „članstvo u grupi neizostavni dio ljudskog života; u stvari, to je ono što čini identitet pojedinca.“

To je osobito važno u današnje vrijeme kada preispitujemo sve veću nejednakost i napetu socijalnu koheziju u Europi i središnjoj Aziji. Opisan pokazateljima kao što je Ginijev koeficijent, jaz između bogatih i siromašnih pojedinaca povećao se u odnosu na razdoblje prije trideset godina. Također, iz poreznih podataka vidimo da se koncentracija dohotka na vrhu piramide dramatično povećala. To je pridonijelo smanjenju povjerenja građana u institucije i vlade.

Kada je u pitanju nejednakost među skupinama, najvažnija su tri čimbenika: čime se ljudi bave, koliko imaju godina i gdje žive unutar zemalja. Nejednakost je povezana sa zapošljavanjem, demografijom i zemljopisom.

Što se tiče radnih mjesta, u posljednjih nekoliko desetljeća tehnološka je promjena, zajedno sa značajnim povećanjem otvorenosti trgovine, na vrlo različite načine utjecala na industrije i radnike. Dok su neki napredovali drugi su suočeni s velikim pritiskom. Čitavi su sektori izgubili na važnosti i mnoga zanimanja nestaju.

 

Osobito je upečatljiv trend smanjenja udjela rutinskih zanimanja koja uključuju obavljanje velikog broja zadataka, a koja obično pripadaju radnicima srednje klase. U nešto više od jednog desetljeća, udio takvih zanimanja smanjio se sa otprilike 40 % na otprilike 33 %. Radnici s takvim vrstama zanimanja ne prelaze lako na druga radna mjesta, pa je njihova životna egzistencija ugrožena.

Pojedinci koji uspiju naći drugi posao često se zaposle na radnom mjestu koje je manje plaćeno ili ima skraćeno radno vrijeme, uz smanjenje plaća koje prosječno iznosi 30 postotnih bodova. Gubitak dugogodišnjih zanimanja za radnike srednje klase znači manja primanja, kao i gubitak sigurnosti i identiteta.

Promjene na tržištu rada nisu utjecale samo na kategorije zanimanja, već su uzrokovale i razdore između generacija. Veći udio ljudi koji su nezaposleni ili su na radnim mjestima lošije kvalitete čine mlađe dobne skupine.

Primjerice, u 2015. godini na ugovore o radnom odnosu na određeno vrijeme zaposleno je skoro 50 % radnika u dobi od 15 do 24 godine u Francuskoj i Nizozemskoj, u odnosu na otprilike 20 % ukupne populacije u obje zemlje.

Mladi ljudi će vjerojatno morati raditi više godina i vjerojatno će imati manje ušteđevina za financiranje odlaska u mirovinu, unatoč dužem radnom stažu u usporedbi s ranijim generacijama.

Za ove mlađe radnike, manja primanja i manji broj mogućnosti stvaranja prihoda u starijoj dobi podrazumijevaju širenje međugeneracijske podjele. Doista, danas su sasvim različita životna iskustva mladih i starih dobnih skupina koje kao da žive u različitim zemljama. Ova šira disperzija prihoda znak je veće nesigurnosti i ranjivosti.

Uzimajući u obzir zemljopisnu perspektivu, vidimo da su razlike u razinama dohotka i stopama siromaštva između regija u mnogim zemljama postojane ili čak povećane. U Europskoj uniji, primjerice, nejednakost u dohotcima među regija u nekim je zemljama danas 10 % veća nego što je bila 2000. godine, dok je nejednakost u dohotcima među zemljama 20 % niža.

Budući da najsiromašniji građani u društvu često nemaju pristup službenom osiguranju, oni se u velikoj mjeri oslanjaju na lokalne obiteljske mreže koje će im pružiti neslužbenu zaštitu – nakon, primjerice, oštećenja doma ili gubitka prihoda. Kao takvi, manje su skloni napustiti svoje rodne regije, što bi moglo objasniti zašto se suočavamo s povećanjem koncentracije siromaštva u nekim regijama.

Na primjer, u Armeniji je razlika u stopama siromaštva između siromašnijih i bogatijih regija porasla s 25 postotnih bodova na 38 postotnih bodova u razdoblju između 2005. i 2014. godine.

Socijalne i gospodarske napetosti - između radnika, između generacija i između regija - utječu na svakodnevni život građana i njihov osjećaj blagostanja. Iako neki možda tvrde da su zemlje u Europi i Središnjoj Aziji dobro opremljene za rješavanje takvih napetosti, s obzirom na njihova dugogodišnja iskustva s ustanovama za socijalnu skrb, ne smijemo zaboraviti da su takve ustanove osnovane u vrijeme kada je gospodarska klima bila znatno drugačija.

Danas je u mnogim zemljama veći dio davanja u okviru socijalne zaštite i mirovinskih davanja dostupan onima koji imaju dug i stabilan radni staž, za razliku od onih, posebice mlađe generacije, koji nemaju takav staž.

Od 1980-ih, porezni sustavi sve više kažnjavaju mlađe dobne skupine. Od početka 2010. godine nadalje, kada su u nekim istočnoeuropskim zemljama uvedeni sustavi jedinstvene porezne stope, prosječna porezna stopa za porezne obveznike u dobi od 18 do 24 godine porasla je za otprilike 10 postotnih bodova dok se za pojedince u dobi od 35 do 44 godine smanjila.

Znamo da nema brzog rješenja. No, pasivna isplata naknada pojedincima, uz istovremeni pokušaj zaustavljanja trendova sprečavanjem trgovine ili odbacivanjem novih tehnologija, neće biti uspješna u budućnosti kao što nije bilo uspješna ni u prošlosti.

U našem novom izvješću predlažemo tri cjelovita načela politike koja će pomoći u rješavanju problema sve veće nejednakosti i povećane ranjivosti u društvu.

Ovaj bi pristup promicao jednaku zaštitu svih radnika, bez obzira na vrstu njihova zaposlenja. Također bi poticao univerzalno pružanje socijalne pomoći, socijalnog osiguranja i osnovnih kvalitetnih usluga te unaprijedio pravednost poreznog sustava podupiranjem progresivnosti široke porezne osnovice koja oporezivanje dohotka od rada dopunjuje oporezivanjem kapitala.

Isto tako se nadamo da će ovo istraživanje i analiza pomoći zemljama da stvore ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja i da svim građanima pruže veće gospodarske prilike - bez obzira na njihovo zanimanje, dob, spol ili mjesto.

Cijeli izvještaj Svjetske banke na engleskom jeziku možete pročitati ovdje.

Članak je preuzet u cijelosti s portala Euractiv.com i preveden na hrvatski.