Dok je Hoekstra prvi čovjek nizozemskih financija, neće biti uvođenja zajedničkog duga u EU, čak ni za potrebe izvlačenja iz krize uzrokovane virusom
Portugalski premijer António Costa krajem ožujka bio je više nego jasan: “To stajalište je užasno, njegov je govor odvratan”. I tako je metom bijesa cijelog juga Europe postao još jedan kršćanski demokrat.
Nizozemski ministar financija Wopke Hoekstra BART MAAT / ANP via AFP
Prvi je bio Wolfgang Schäuble, poznat po svojoj poruci Grcima da ne “krive druge za svoje probleme”. Schäuble je bio njemački ministar financija od 2009. do 2017. godine i vodio je ključne pregovore oko spasa Grčke. Blago je reći da ga ondje nisu voljeli jer su na ulicama gradova visili plakati s njegovim licem i tekstom: “Pet godina vam je pio krv, recite mu NE!”. Njegovim prelaskom na mjesto predsjednika Bundestaga (njemačkog parlamenta) kritika rastrošnih zemalja juga nije prestala. U listopadu 2017. godine, kad se Schäuble seli u Bundestag, u nizozemsku vladu premijera Marka Ruttea ulazi Wopke Hoekstra, član stranke Kršćansko demokratski apel (Christen-Democratisch Appèl, CDA). Costine riječi su bile namijenjene upravo njemu. Hoekstra je na sastanku ministara financija zatražio da Bruxelles istraži zašto neke članice nemaju dovoljno manevarskog prostora da pregrme ekonomski udar korona-krize. Costa je rekao da nije Španjolska izmislila virus te dodao da “ili će EU napraviti što treba ili će to biti njezin kraj”. Arancha González, španjolska ministrica vanjskih poslova je na Twitteru poručila Hoekstri da smo “svi u EU u istom brodu koji je neočekivano udario u ledenjak. Nema vremena za raspravu o kartama prve i druge klase”. Iratxe García, čelnica socijalista u Europskom parlamentu, također Španjolka, optužila je nizozemskog ministra za “napadačko, ignorantsko i arogantno ponašanje”. I ponovila Costine riječi: “Dovodiš budućnost EU u pitanje”.
Kratka napomena: bivši nizozemski ministar financija (do 2017. godine) Jeroen Dijsselbloem, koji je bio i predsjednik euroskupine, laburist, poručio je jugu da “troši novac na žene i vino, a onda traži pomoć”.
Hoekstra je tako nastavio liniju njemačkog štedljivca Schäublea, ali i svog prethodnika. I riječ je o narativu koji traje još od globalne financije krize 2008. godine kad je Grčka zamalo bankrotirala, a Španjolska i Portugal morali zatražiti pomoć Bruxellesa. Italija se tada uspjela izvući, ali doslovce u zadnji čas.
Ključna točka spora tada i sada je pitanje uzajamnosti duga. Zadužene zemlje juga već su tada predložile da se krene u izdavanje obveznica za koje bi jamčila cijela euroskupina, dakle i Njemačka i Nizozemska. Što bi Rimu, Ateni, Madridu i Lisabonu omogućilo bitno jeftinije zaduživanje na međunarodnom financijskom tržištu. Jer bi na te, euroobveznice (sada nazvane koronaobveznice), prinos bio bitno niži nego kad, primjerice Italija, sama izdaje obveznice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....