Kako je završila žestoka rasprava o višegodišnjem proračunu Europske unije

Autor:

28.12.2018.

European Commission President Jean-Claude Juncker and European Council President Donald Tusk leave a European Union leaders summit in Brussels, Belgium, December 14, 2018. REUTERS/Yves Herman
Yves Herman / REUTERS

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk

U donošenju sedmogodišnjeg proračuna Europske unije za razdoblje nakon 2020. godine razilaženja među članicama su tolika da je novi rok za dogovor sa svibnja 2019. godine prebačen na jesen sljedeće godine, u vrijeme kada istječe mandat Europskoj komisiji i predsjedniku Vijeća Donaldu Tusku.

Koliko god čudno zvučalo, nekim liderima Europske unije bilo je lakše raspravljati na prošlotjednom summitu u Bruxellesu o neugodnoj temi o Brexitu nego o višegodišnjem financijskom okviru, odnosno sedmogodišnjem proračunu EU za razdoblje nakon 2020. godine teškom više od 1.140 milijardi eura. Ta tema i Brexit su na neki način i povezane. No za razliku od Brexita, o čemu postoji puno jedinstvo svih 27 članica EU, razlike oko višegodišnjeg proračuna su tako velike da je teško u ovom trenutku i zamisliti dogovor između država članica, a da se tim dogovorom složi i Europski parlament.

Zato su se, jednostavno, šefovi država odnosno vlada članica EU prošli tjedan složili da kao novi rok za dogovor o tome postave sastanak Europskog vijeća na jesen sljedeće godine, otprilike u vrijeme kada istječe mandat sadašnjoj Europskoj komisiji i predsjedniku Vijeća Donaldu Tusku. Do tada će EU imati i novi saziv Europskog parlamenta.

Dakle lideri EU su time priznali da odustaju od očito nerealnog cilja postizanja sporazuma do kraja svibnja sljedeće godine, odnosno prije održavanja europskih izbora.

Uvijek kada se usvaja ovakav višegodišnji financijski okvir EU, isplivaju razlike u interesima između država članica i sklapaju se savezništva oko promicanja određenih prioriteta. I ovaj je put Europska komisija predložila proračun koji je neto uplatiteljima prevelik, a Europskom parlamentu premali. Države poput Hrvatske, ali i druge koje su ispod prosjeka EU po razvijenosti ne žele značajnije smanjenje sredstava za kohezijsku politiku i poljoprivredu.

Otkad je Europska komisija u svibnju ove godine objavila prijedlog proračuna, počeli su i pokušaji približavanja stavova, ali oni nisu daleko odmakli.

Sve je počelo kada je Komisija objavila prijedlog koliko će iznositi ukupni proračun za sedam godina. Iako su govorili da će biti manji, on je zapravo veći, tj. da će manji EU, bez Britanaca, imati veći proračun. To je djelovalo neprihvatljivo onima koji su po glavi stanovnika najveći neto uplatitelji u taj proračun, tj. Nizozemcima, Austrijancima, Fincima, Šveđanima i Nijemcima.

Uz to sada treba popuniti i rupu od blizu 14 milijardi eura godišnje koja se stvara odlaskom Velike Britanije koja je bila veliki neto uplatitelj u proračunu EU.

Najvažnija objava bila je ona o kriterijima dodjele novca iz kohezijske politike i iz zajedničke poljoprivredne politike. Za to je do sada išlo više od 70 posto ukupnog proračuna Europske unije, a sada će doći do značajnog smanjenja. Komisija je najprije priznala da će biti smanjenja, ali je izračunala kako će to iznositi šest posto za koheziju i četiri posto za poljoprivredu.

Ta se brojka pokazala kao kriva, što su brzo otkrile dvije druge institucije EU: Europski parlament i Odbor regija. Oni su upozorili da ovim brojkama Europska komisija prikriva velike rezove i da je realno smanjenje za koheziju čak 10 posto.

Hrvatska ima poseban interes pratiti i aktivno sudjelovati u raspravama oko ovog okvira, a za nju nisu najvažnije brojke već više neki kriteriji koji mogu otežati apsorpciju. Zapravo se može reći da Hrvatska nije loše prošla što se brojki tiče. Imat će šest posto manje sredstava iz kohezijske politike, ali ako povećamo apsorpciju, onda će učinak biti gotovo isti.

Hrvatska bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru EU za razdoblje 2021. do 2027. iz kohezijske politike trebala imati na raspolaganju 8.767 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2018. godine, ili terminom koji koristi Komisija: “u stalnim cijenama”. Iznos izražen u tekućim cijenama, u kojima se u obzir uzima inflacija, bio bi 9,8 milijardi eura.

Hrvatska je mogla proći bolje, jer nismo do sada uspjeli, niti uza sve fondove EU, napredovati u konvergenciji prema prosjeku EU već smo se od njega dodatno udaljili te postali druga najsiromašnija članica Europske unije. Bugarska i Rumunjska su dobile povećanje od osam posto. Zato je bilo teško shvatiti sve kriterije prema kojima jedna Rumunjska, kojoj ide sjajno, dobiva toliko dok su najgore prošle u podjeli kohezijskog kolača Mađarska, Češka i Poljska koje će imati skoro 25 posto manje. Stručnjaci u Europskoj komisiji kažu da je to zato što su te države imale do sada znatno veću pomoć iz kohezije nego što bi prema realnim kriterijima imale te da su jako dobro sve to iskoristile i kao rezultat imale veliki i brzi razvoj. Dok su one snažno rasle, Italija, Španjolska i Grčka su padale i zato će one dobiti više. “Ne radi se tu o istoku i jugu, već o kriterijima prema BDP-u i rastu”, pokušavaju nas uvjeriti u Europskoj komisiji.

Ne tako dobra vijest za Hrvatsku jest i prijedlog o povećanju obvezujućeg udjela u sufinanciranju projekata od strane države. Tako će Hrvatska za korištenje ovih fondova morati sudjelovati s najmanje 30 posto svog novca u projektima. Primjerice, ne bismo mogli po novim pravilima dobiti čak 85 posto sredstava za Pelješki most od fondova EU, već bi maksimalno to bilo 70 posto. To će otežati apsorpciju od strane Hrvatske koja ionako u sadašnjem okviru nije sjajna. Zato se Hrvatska mora dobro pripremiti i odvojiti vlastita sredstva za investicije ako želi iskoristiti maksimum od fondova EU.

Prošli tjedan je predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković rekao da Hrvatska nastavlja borbu za smanjenje postotka nužnog nacionalnog sudjelovanja u projektima, a to je ponovio nakon sastanka s kolegama i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Za to se gotovo na svakom sastanku bori i ministrica za fondove EU i regionalni razvoj Gabrijela Žalac. Hrvatska, ako se to ne odobri za sve, želi izuzetak za sebe kako bi barem još jedan sedmogodišnji ciklus koristila sredstva iz fondova EU po istim kriterijima i mjerilima kao države koje su ušle prije nje u prvih 15 godina članstva.

Značajne promjene i smanjenja Komisija je predložila i u zajedničkoj poljoprivrednoj politici, a ona bi trebala značajno olakšati korištenje ovih sredstava tako da će države članice preuzeti veću odgovornost na sebe kako bi se osiguralo da se novac koristi u skladu s visokim standardima EU. U toj politici se za otprilike 15 posto smanjuju sredstva za ruralni razvoj, ali se korištenje novca više uvjetuje prilagođavanjem klimatskim promjenama i potrebama da taj novac doista dođe u ruke stvarnih poljoprivrednika. Bilo je slučajeva da izravna plaćanja po hektaru idu i za zemlju koja nije više niti njiva niti livada već asfaltirana cesta ili neka močvara ili krš. Ubuduće bi novac trebao ići samo za one koji doista zemlju i obrađuju.

Ministar poljoprivrede Tolušić je u ponedjeljak u Bruxellesu rekao da ovakve prevare nisu samo slučaj u Hrvatskoj već ih ima i drugdje, a da je za nas dobro da se, uz pomoć tehnologije, poput dronova, doista otkrije koja je površina poljoprivredno obrađena zemlja, a koja nije, tako da novac na kraju doista dobiju oni koji zemlju obrađuju i od toga žive.

Ukupno za poljoprivredu EU će, prema prijedlogu Komisije, izdvojiti 365 milijardi eura za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Hrvatskoj će od toga na raspolaganju biti nešto više od četiri milijarde eura. Još je gotovo nemoguće reći je li to manje nego što Hrvatska ima trenutno jer se za izračun koriste ponekad tekuće, a ponekad stalne cijene. Realna cijena je ona izračunata u cijenama za 2018. godinu. No očito je da je Hrvatskoj značajno smanjena omotnica za ruralni razvoj koja je do sada bila više od dvije milijarde eura, a u budućoj perspektivi će biti 1,75 milijardi. No Hrvatska će imati više iz omotnice za izravna plaćanja poljoprivrednicima jer se završava desetogodišnji prijelazni rok u kojemu se na 100 posto povećava udio tih plaćanja EU. Tako će prema prijedlogu Europske komisije Hrvatska na raspolaganju zajedno za oba stupa poljoprivrede, znači i izravna plaćanja i ruralni razvoj, imati 4,035 milijardi eura. Novost je i fleksibilnost koju predlaže Europska komisija da se do 15 posto sredstava iz stupa za izravna plaćanja može prebaciti u projekte ruralnog razvoja.

Uz kohezijsku politiku, na zajedničku poljoprivrednu politiku otpada najveći dio proračuna EU. Do sada otprilike 70 posto. U hrvatskom slučaju to je još više izraženo. Prema prijedlogu, Hrvatska će za koheziju na raspolaganju imati 8,8 milijardi eura. Uz to za poljoprivredu četiri milijarde, što znači da će za koheziju i poljoprivredu imati ukupno 12,8 milijardi izraženo u stalnim cijenama. Ako bi se to izrazilo u tekućim cijenama, za ove dvije politike EU Hrvatska bi imala 14,4 milijardi eura. Uzimajući u obzir realno smanjenje proračuna EU, može se reći da Hrvatska nije loše prošla.

Hrvatska će moći računati i na novac za provedbu reformi i za uvođenje eura. Za program potpore reformama iz proračuna će biti izdvojeno ukupno 25 milijardi eura. Iz te svote pružit će se potpora za prioritetne reforme u svim državama članicama EU s ciljem rješavanja makroekonomskih neravnoteža, kako je identificirano kroz Europski semestar. Dakle ta pomoć koja će biti na raspolaganju uvjetovana je ponašanjem države u provedbi identificiranih reformi.

Neke države EU kritički gledaju i na prijedlog uvođenja uvjeta vladavine prava za države članice i za korištenje  fondova EU. Iako nitko ne spominje imenom takve države, u tome su se već prepoznale Mađarska i Poljska, ali ne stoje dobro po tom pitanju niti Rumunjska i Malta. Starije države članice žele čak i prebacivanje dijela sredstava iz kohezije za pomoć državama i regijama koje zbrinjavaju izbjeglice tako da se pritom smanji onima koji odbijaju dijeliti teret migranata. “Solidarnost mora biti u dva smjera. Ne možete se pozivati na solidarnost kada se profitira iz kohezijske politike, a onda ne želite pomoć državama koje imaju veći teret izbjeglica”, upozoravaju diplomati iz starijih država EU.

Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković je i na zadnjem summitu u Bruxellesu ponovio da očekuje od EU da uvaži hrvatske specifičnosti. Prema njegovim riječima, Hrvatska u okviru pregovora o novom višegodišnjem financijskom okviru EU za razdoblje od 2021. do 2027. traži zadržavanje načela N+3 za korištenje fondova (dakle godina zaključenja pregovora plus tri godine).

Plenković je rekao da je svojim kolegama elaborirao kako nam apsorpcija onoga što predstavlja europsku solidarnost kroz redistribucijsku moć europskog proračuna ide, ali ne ide dovoljno brzo da bi se osjetilo na povećanom rastu, dodajući da je Hrvatska tek pet godina članica. Istaknuo je da u prosjeku u zemljama članicama udio europskih sredstava u investicijama iznosi oko 8,5 posto, a u Hrvatskoj 80 posto, rekao je Plenković, naglasivši tako posebnu važnost koju fondovi EU imaju za Hrvatsku.

OVAJ JE ČLANAK U POTPUNOSTI PREUZET IZ PROŠLOTJEDNOG IZDANJA GLOBUSA

Globus

Naslovnica Globusa