Europska unija bi trebala postati predvodnicom Pariškog klimatskog sporazuma

Autor:

  • Sam Morgan/ EURACTIV.com

16:01

, Image: 372400632, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Povjerenik Europske komisije za klimatsku i energetsku politiku Miguel Arias Cañete

Europska unija jedna je od pokretačkih snaga Pariškog sporazuma. No, shvaća li Europa taj povijesni sporazum dovoljno ozbiljno te što točno Bruxelles poduzima za sprječavanje globalnog zatopljenja?

Nakon što se SAD povijesnom odlukom svog novog predsjednika Donalda Trumpa odlučio povući iz Pariškog sporazuma, Europa želi ponovno preuzeti vodeću ulogu u borbi protiv klimatskih promjena kako bi popunila prazninu koja je nastala nakon odlaska administracije Baracka Obame.

Europske su ambicije preživjele prvi važni ispit u rujnu 2016. godine, kada je Europski parlament ratificirao sporazum i time ispunio pravne preduvjete za njegovo stupanje na snagu.

Državnici europskih zemalja su se od tada u sklopu ministarskog sastanka o klimatskoj politici (MoCA) sastali sa svojim kineskim i kanadskim kolegama, kako bi dodatno potaknuli povećanje preuzetih obaveza u pogledu smanjenja emisije ispušnih plinova te time odgovorili na rastuću zabrinutost javnosti.

Želja za preuzimanjem vodeće uloge postala je ponovno opipljiva na svjetskom skupu o klimatskoj politici održanom 15. rujna u San Franciscu, na kojem je izaslanstvo Odbora za okoliš Europskog parlamenta pozvalo Uniju da 'popuni ispražnjeno mjesto'.

Francesc Gambús, zastupnik u Europskom parlamentu izjavio je kako nedostatak vodstva 'koči proces UNFCCC-a' dodavši primo da ukoliko Europska unija ne preuzme inicijativu 'nitko neće'.

Europski parlament je u izvješću usvojenom u lipnju također naglasio kako Europska unija u rješavanju problema globalnog zagrijavanja treba nastupati 'jedinstveno'.

Zastupnici Europskog parlamenta su istaknuli da bi preduvjet za buduće trgovinske sporazume kojima bi se širila klimatska diplomacija izvan granica Unije trebala biti provedba klimatskog sporazuma, unatoč tome što su brojni kritičari već upozorili da je mjerenje razmjera provedbe problematično.

Trumpova nezainteresiranost za očuvanje okoliša uništit će preostalu nadu u postizanje velikih trgovinskih sporazuma između Bruxellesa i Washingtona, dok bi tek započeti razgovori s Australijom mogli biti osuđeni na propast zbog australskog odustajanja od ambiciozne klimatske politike.

Brazil, odgovoran za veliki dio emisija stakleničkih plinova na svjetskoj razini, mogao bi slijediti Trumpov primjer nakon što je Jair Bolsonaro, najizgledniji kandidat na predsjedničkim izborima koji će se održati ovaj vikend, zaprijetio izlaskom svoje države iz klimatskog sporazuma. Naime, upravo bi ta latinoamerička država trebala biti domaćin Konferencije o klimatskim promjenama koja je predviđena za 2019. godinu, unatoč tome što brazilska politička garnitura to još uvijek nije službeno potvrdila s obzirom na svoju političku nesigurnost.

Riječi u djela

Kada je u pitanju politika zaštite okoliša, europski usu zakonodavci imali pune ruke posla s dovršavanjem glavnih elemenata zakonskog prijedloga o čistoj energiji. Preciznije, ranije ove godine su glavni europski pregovarači prihvatili nova pravila za obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost, upravljanje energijom i energetsku učinkovitost zgrada.

Iako još uvijek traju pregovori o reformi europskog unutarnjeg tržišta električnom energijom, temeljem postignutog napretka u pregovorima oko zakonskog paketa o čistoj energiji iz 2016. godine, povjerenik Europske komisije za zaštitu okoliša Miguel Arias Cañete predložio je povećanje europskih obveza u pogledu smanjenja emisija.

- Ovi bi novi ciljevi de facto značili da EU može podići razinu ambicija nacionalno utvrđenih doprinosa, kako bi povećali ciljeve za smanjenje emisija do 2030. godine sa sadašnjih 40 posto na nešto više od 45 posto - rekao je španjolski dužnosnik na drugom ministarskom sastanku o klimatskoj politici koji se održao u lipnju.

Jean-Claude Juncker je u svom govoru o stanju Europske unije najavio da je povećanje na ciljanu vrijednost od 45 posto 'znanstveno ispravno' i 'politički nužno'.

Međutim, Juncker u svom govoru nije precizirao kako bi proveo to povećanje, s obzirom na to da mu je potrebna potpora svih 28 državnika Europske unije. Istovremeno, u obraćanju Europljanima je zaboravio spomenuti kontinuirane napore u izradi dugoročne klimatske strategije za razdoblje do 2050. godine, koju je Bruxelles prema Pariškom sporazumu dužan izraditi.

Prvi čovjek Europske unije u razgovoru s Euractivom je najavio da pravila koje je Unija upravo prihvatila znače da će smanjenje emisija moglo doseći razinu od 45 posto.

- No, to ne znači da će Europska komisija uspjeti predstaviti svoj novi cilj - dodao je Juncker, navodeći da će Komisija o ovom pitanju raspravljati tijekom narednih tjedana.

Promatrači zaduženi za briselsku klimatsku politiku sumnjaju da će doći do povećanja ciljeva prije službenog početka konferencije o klimi koja će se u organizaciji UN-a održati ovoga prosinca. Oni, naime, smatraju da bi postizanje dogovora u poljskom gradu Katowice o povećanju europskih ciljeva za smanjenje emisije ispušnih plinova predstavljalo pobjedu.

Cañete je uoči održavanja sastanka europskih ministara zaštite okoliša dao naslutiti da je spreman razmotriti tu ideju, ali prema našim izvorima bilo kakva pomisao o službenom povećanju ciljanog smanjenja emisija je nemoguća.

Dugoročno razmišljanje

U međuvremenu, službe Europske komisije u izradi dugoročne strategije za razdoblje do 2050. godine već počeli primjenjivati podatke iz novih propisa o čistoj energiji. Ta bi strategija trebala biti predstavljena prije početka klimatske konferencije koja će se u prosincu održati u poljskim Katowicama.

Dugoročna strategija neće biti samo pravni akt, već i prekretnica te bi kao takva trebala dostatno smanjiti emisiju prijevozničkog, energetskog, poljoprivrednog i građevinskog sektora sukladno Pariškim klimatskim sporazumom.

Zakonski prijedlog koji će biti upućen na raspravu u Europskom parlamentu, navodi da će smanjenje od 45 posto biti polazišna točka za uobičajeno djelovanje. Ostali zakonski prijedlozi, s druge strane, uključuju smanjenja od 85 posto te predviđaju vrijednost koja je blizu nulte emisije.

Klimatski su stručnjaci već upozorili da je Cañete u svom zahtjevu krivo procijenio rok koji je Europi potreban za ublaživanje klimatskih promjena. Naime, nevladine organizacije za zaštitu okoliša traže postizanje nulte neto emisije do 2040. godine.

„Nježno“ smanjivanje emisija

Trenutno se ozbiljno razmatra nekoliko mogućih scenarija prema kojima bi Europa do sredine stoljeća bila bez emisije štetnih plinova. Točnije, 'nulta neto emisija' od 'nulte emisije' se razlikuje po tome što se u prvom scenariju ugljikov dioksid uklanja proporcionalno, tj. u skladu s emisijama.

Umjesto toga, najizglednije bi rješenje bila 'ugljična neutralnos' koja bi se postigla apsorpcijom ugljika i negativne emisije. Time bi se europskim gospodarstvima omogućila određena razina emisije.

Tehnologije negativnih emisija (NET) obuhvaćaju jednostavne mjere kao što su dobro gospodarenje šumama, pošumljavanje novih površina i ponovno pošumljavanje. Naime, više drveća znači veću apsorpciju ugljikovog dioksida i proizvodnju kisika.

Mjere poput hvatanja i skladištenja ugljika, ispočetka su bile predstavljane kao čarobno rješenje, koje u konačnici nije zaživjelo zbog visokih troškova i nedostatnih poticaja kojima bi ova tehnologija postala tržišno isplativa na svjetskoj razini.

Unatoč tome što su znanstvenici razmatrali i radikalne metode poput geoinženjeringa, niti jedna od tih metoda se do sada nije ispostavila vjerodostojnom alternativom.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version