Europski zeleni sporazum je krasan, ali tko će za to platiti? Ovo je niz odgovora na neke od nedoumica

Autor:

  • Karla Juničić

30.12.2019.

European Commission President Ursula von der Leyen speaks during an extraordinary session to present a Green Deal plan, at the European Parliament in Brussels, Belgium December 11, 2019. REUTERS/Francois Lenoir
Francois Lenoir / REUTERS

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prilikom predstavljanja europskog Zelenog sporazuma na sjednici Europskog parlamenta u Bruxellesu, 11.12.2019.

Egzistencijalni izazov sljedećih desetljeća bit će usklađivanje ekologije i ekonomije. Borba protiv klimatskih promjena ne podrazumijeva samo borbu za smanjenjem ugljičnog dioksida, vožnju električnih automobila ili recikliranje već podrazumijeva i sveobuhvatnu ekonomsku transformaciju koja neće biti nimalo jeftina. U krajnosti bi građani to mogli osjetiti i na vlastitom džepu.

EU je odlučila poštovati ciljeve Pariškog sporazuma, novi saziv Europske komisije je odlučio da ''Europa mora postati prvi klimatski neutralna kontinent na svijetu'', prema riječima njegove predsjednice Ursule von der Leyen. Trenutno će europski povjerenik Valdis Dombrovskis bit će odgovoran za izradu nove strategije zelenog financiranja i koordinaciju investicijskog plana vrijednog trilijune eura. Samo za prijelaz na nultu emisiju plinova i ugljični neutralno gospodarstvo do 2050. godine EU će morati izdvojiti od 175 do 290 milijardi eura godišnje, prema podacima Stručne tehničke skupine EU za financiranje održivosti, tijela koju je Europska komisija imenovala za izradu pravilnika za prijelaz na održivi razvoj.

Vrijeme ugljena je prošlo i on se neće smatrati ekološki održivim. Rasprava o novom mehanizmu financiranja ''Fondu za pravedan prijelaz'' trenutno je odgođena zbog neizvjesnosti novog proračun EU. Ono što je poznato je da će se oko 25 posto proračuna morati izdvojiti za zelene ambicije. David Sassoli, predsjednik Europskog parlamenta je za Euractiv.hr prilikom svog posjeta Zagrebu u studenom uoči Hrvatskog predsjedanja Vijećem EU izjavio da novi Zeleni sporazum ''ne smije nikoga isključiti, on mora pružiti priliku'' i otvoriti nova radna mjesta jer u protivnom ''to nije nova ekonomija, nego stara ekonomija'' za koju će biti potreban novi sveobuhvatni ''proračun koji podržava europsku agendu''.

No, EU polako kreće u implementaciju okolišnih ciljeva u standarde banaka, investitora, osiguravatelja. Zeleni skeptici upozoravaju da bi borba protiv dosadašnjih  financijskih propisa mogla dovesti do velikih gubitaka u gospodarstvu.

 

Što je zeleno, a što je nije?

Održivo financiranje bit će novi način reguliranja industrije. Temelj budućih regulatornih propisa bit će tzv.  taksonomija zelenih financiranja  – skup kategorija i definicija koje će pomoći u identificiranju aktivnosti koje se smatraju ''zelenim'' te one koje su ''lažno zelene''. Radi se o pravilniku kategorizacije koji su kreatori politike složili 18. prosinca u Bruxellesu, a koji pokriva sve vrste energenata. Kategorije održivih ulaganja će omogućiti investitorima da svoje investicije preusmjere na održive tehnologije i poslovanje.

No, na pravilniku će se morati dodatno raditi posebice zbog rješavanja spora vlada država koje pregovaraju treba li uključiti nuklearnu energiju u zelena ulaganja. Prema zadnjem kompromisu nuklearna energija je klasificirana pod kategorijom ''nije štetna'', no o detaljima će se još morati provesti analize budući da mnogo država ovisi o njoj, posebice one koje su se pobunile protiv Zelenog sporazuma.

Taksonomija će biti bitna za borbu protiv tzv. greenwashinga – tj. lažnih tvrdnji i imenovanja proizvoda ili aktivnosti održivim iako ne doprinose borbi protiv klimatskih promjena. 

Koje su to aktivnosti za koje će se moći dobiti zelena ulaganja?

Budući će se okvir temeljiti na šest ekoloških ciljeva EU-a:

1. ublažavanje klimatskih promjena;

2. prilagodba klimatskim promjenama;

3.održivo korištenje i zaštita vodenih i morskih resursa;

4. prijelaz u kružno gospodarstvo;

5. sprečavanje i kontrola zagađenja;

6. zaštita i ponovno uspostavljanje biološke raznolikosti i ekosustava

Kako bi aktivnosti bile kvalificirane kao ekološki održive morat će pridonijeti barem jednom od šest ekoloških ciljeva, ali neće smjeti naštetiti nijednom od ciljeva. Trebat će poštivati minimalna socijalna jamstva te biti u skladu s posebnim 'tehničkim kriterijima'.

Bas Eickhout, zeleni zastupnik Europskog parlamenta uključen u pregovore, rekao je da nova pravila znače da će kompanije sada morati objaviti svoje aktivnosti "pod strogim i ambicioznim kriterijima EU, umjesto da koriste vlastite metodologije.".

Ukratko, poštivanje pravilnika taksonomije će biti poput ''zelenog GDPR-a'' za kompanije koje će morati ispuniti birokratske stavke propisane smjernicama održivog razvoja. 

Tko stoji na putu?

Pojedine nacionalne vlade protive se određenim detaljima i primjeni pravila iz Zelenog sporazuma. Među njima su države istočne i središnje Europe: Poljska, Mađarska i Češka. One se slažu s ambicioznim ciljevima samo ako EU osigura da najveće troškove snose najveći zagađivači, da prijelaz ne utječe na cijene hrane ili energije, te da EU podrži siromašnije članice. To su ujedno i najveće kritike sporazuma. Češkoj je bilo najbitnije da ''ih nitko ne zaustavi u izgradnji nuklearnih elektrana'', kao što je izjavio Andrej Babiš.  Nakon što su u sproazum dodani ustupci koji se odnose na nuklearnu energiju sve države osim Poljske su pristale potpisati Zeleni sporazum. Poljska je dodatne pregovore prebacila na lipanj 2020. godine jer prema riječima poljskog premijera Mateusza Morawieckog, država se za 80 posto svojih energetskih potreba oslanja na ugljen što znači da bi se ''klimatska neutralnost mogla postići tek 2070. godine''.

Mnogi regulatorni napori tek su u fazi prijedloga ili rasprave. Brexit bi mogao još jednom komplicirati stvari ako Ujedinjena Kraljevina odluči slijediti drugačiji pristup borbi protiv klimatskih promjena, za čime već postoje naznake.

Kako će se usmjeriti privatna ulaganja?

Bruxelles se nada da će okvir pomoći u oslobađanju milijarde eura privatnih ulaganja jer se ciljevi do 2050. godine neće moći postići korištenjem samo javnih sredstava. Neki od prijedloga uključuju poticanje ulagača u investiranje u održive aktivnosti i povećanje transparentnosti svojih ulaganja.

Postavljaju se referentne vrijednosti s niskim udjelom ugljika, poput indeksa kreiranih za praćenje tvrtki s niskim udjelom ugljika, kako bi se lakše usmjeravala sredstva za ulaganja u okoliš.

Što banke kažu o tvrtkama koje se smatraju zagađivačima?

Nadzorno tijelo za bankarstvo pomno će pregledati rizike za okoliš  i moći će nametnuti dodatne kapitalne zahtjeve za nadoknadu mogućih gubitaka.  Banke će možda morati procijeniti rizike za okoliš s kojima se suočavaju zajmoprimci prije nego što odobre njihove buduće kredite. Engleska središnja banka predlaže sveobuhvatni test banaka i osiguravatelja koji bi od tvrtki tražili da procijene utjecaj globalnog zagrijavanja na hipoteke, korporativne zajmove i ostale dijelove njihovih bilanci. Europska bankarska tijela također istražuju kako ugraditi klimatske promjene u ispitivanje otpornosti banaka na stres.

Što kažu zagovornici?

Da je ovo pravi i jedini trenutak da Europa preuzme vodstvo u borbi protiv klimatskih promjena, da regulatorni organi moraju usko surađivati s političarima te da neprofitne organizacije koje rade na pridobivanju pažnje javnosti trude osigurati da regulatorni napori – posebno taksonomija – ostaju utemeljeni na znanosti.

Što o tome misli poslovni sektor?

Mnoge tvrtke pronalaze načine kako se okrenuti prema održivom poslovanju. Međutim nisu svi rukovoditelji tvrtki zainteresirani za svaki prijedlog. Jean Pierre Mustier, izvršni direktor UniCredit SpA upozorio je da bi smanjenje kapitalnih zahtjeva za zelene projekte mogao stvoriti rizike u bankarskoj industriji. Američka kreditna agencija Fitch Ratings smatra da održive investicije mogu dovesti do financijskih rizika za korisnike kredita. Dužnosnici Europske središnje banke također su rekli kako bi se bankarski nadzor trebao usredotočiti na rizike s kojima su suočene tvrtke koje se reguliraju umjesto na političke ciljeve.

Kada će se to dogoditi?

Zasigurno ne odmah sutra, ali promjene će biti očitije iz godine u godinu. Taksonomiji ili ''zelenom popisu'' trebat će vremena da se razvije u radni katalog. Taksonomija za ublažavanje klimatskih promjena trebala bi biti primjenjiva u potpunosti do kraja 2021. godine. Pravilnik sada moraju usvojiti Vijeće i Parlament.

Hoće li se postići nulta emisija do 2050.?

Nitko nema odgovor na to pitanje, ali očito je da će Europi biti potrebno preko 290 milijardi eura godišnje dodatnog financiranja, prema navodima Komisije, kako bi postigla ambiciozne ciljeve.  Komisija se nada da će se njen put održivog razvoja proširiti u drugim državama svijeta te bi se u tom slučaju mogli otvorili novi putevi međunarodne suradnje i razmjene.