Francuska i Njemačka su se razišle po pitanju europske klimatske politike

Autor:

  • Karla Juničić

22.03.2019.

German Chancellor Angela Merkel and French President Emmanuel Macron speak during a European Union leaders summit in Brussels, Belgium March 22, 2019. REUTERS/Yves Herman
Yves Herman / REUTERS

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron tijekom summita u Bruxellesu

Na summitu Europskog vijeća u Bruxellesu koji je bio obilježen burnim političkim raspravama proteklih dana, Francuska i Njemačka su se razišle u svojim stajalištima vezanim klimatsku politiku; podijelile su se na dvije grupe zemalja; one koje su odlučile poštivati odredbe Pariškog klimatskog sporazuma i one kojima se ciljevi sporazuma čine nedostižnim, skupim ili nepogodnim za gospodarstvo.

Povjerljivi dokumenti u koje je Euractiv imao uvid uoči summita EU u Bruxellesu, otkrili su veliku podjelu među državama članicama EU po pitanju klimatske politike.

Dokumenti pokazuju amandmane koje je predložila svaka zemlja u pripremi za završnu izjavu summita čelnika u Bruxelles. Izneseni prijedlozi nisu nimalo ambiciozni što se tiče daljnje borbe za održavanje temperature ispod 1,5 Celzijevog stupnja predviđene Pariškim sporazumom kojom bi se spriječilo katastrofalne posljedice na klimu i čovječanstvo.

S jedne strane, Francuska predvodi skupinu zemalja koje žele da Europska unija do 2050. godine smanji emisije na nulu, što znači da će Europa apsorbirati onoliko stakleničkih plinova koliko ih emitira. Nizozemska, Luksemburg, Španjolska, Portugal, Finska, Švedska i Danska su podržale francuski plan o dekarbonizaciji  i zadržavanju temperature ispod 1.5 Celzijeva stupnja.

Francuski prijedlog poziva države članice Europske unije na raspravu u Europskom vijeću 'kako bi definirali dogovor Europske unije za sastanak o klimatskim promjenama koji će se održati u rujnu u New Yorku'.

S druge strane, Njemačka koja je dugo poticala zelenu politiku, zbog ekonomskih i političkih troškova bi mogla posustati. Ona je među državama koje su odbile klimatske akcije Europske unije predložene za održavanje temperature do određene granice. Njemačku prate Poljska, Mađarska i Češka. Također, one se protive svakom vremenski ograničenom definiranju cilja za postizanje klimatske neutralnosti tj. protive se ograničenju na 2050. godinu, zato što je ne smatraju realnom.

- Kada je riječ o klimatskim promjenama jasno je da postoji rastuća podjela između Njemačke i Poljske s jedne strane, te Francuske i drugih država s druge strane – rekao je Sebastian Mang, savjetnik za klimatsku politiku iz ekološke organizacije Greenpeace EU za Euractiv.

Prema nacrtima zaključaka summita, čelnici će 'naglasiti važnost Europske unije da podnese ambiciozne dugoročne strategije do 2020. godine koja teži klimatskoj neutralnosti; uzimajući u obzir specifičnosti država članica i konkurentnost Europske industrije'. bez obveze zemalja na krajnji rok.

Finska, koja preuzima rotirajuće predsjedništvo Vijeća EU u srpnju 2019. godine, također želi da čelnici EU finaliziraju smjernice za dugoročnu strategiju bloka 'kasnije ove godine'.

Europska komisija je još prošle godine pozvala na donošenje prijedloga Europske unije kako bi se postigli ciljevi do 2050. godine koji bi smanjili utjecaj ugljičnog otiska i spriječili globalno zatopljenje i klimatske promjene. Crni scenarij na koji već dugi niz godina upozoravaju klimatski stručnjaci i nevladine organizacije je da će globalno zatopljenje iznad 1,5 Celzijeva stupnja imati katastrofalne posljedice za planetu, uzrokujući ekstremne vrućine, klimatske nepogode koje će dovesti do siromaštva određenih regija i utjecati na buduće migracije.

Čini se da se državnici dijele na one koji upozoravaju da će održavanje temperature ispod 1.5 Celzijeva stupnja i prelazak na održive oblike energije prouzročiti krah trenutnog gospodarstva i industrije zemlje.

S druge strane, tu su državnici koji smatraju da će u slučaju ne poštivanja temperaturnih granica doći do klimatskih promjena koji će dovesti do kraha gospodarstva što će u konačnici imati posljedice na proizvodnju hrane, političku stabilnosti i buduće migracije stanovništva.

U svakom slučaju, oba scenarija predviđaju industrijski rizik za gospodarstvo zemalja, a pitanje je političke odluke kojim će se putem kretati.

- Bez sumnje ću tvrditi da bi cilj EU trebao biti postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Ne postoji način da se on zaobiđe – rekao je Miguel Arias Cañete, povjerenik EU za klimatsku energetsku politiku.

Kroz prosvjede i klimatske akcije građana diljem svijeta protekli mjeseci, borba u Europskom parlamentu postala je dio javne debate.

- Odgovor Njemačke na nezapamćene prosvjede mladih diljem svijeta je u suštini da koči europske klimatske akcije. Angela Merkel je očito na pogrešnoj strani povijesti – rekao je Mang.