Hoće li javni prijevoz u Europi postati besplatan ili je to još jedan politički tabu?

Autor:

  • Karla Juničić

05.02.2019.

People are packed in a bus during a national public transport strike in Rome, Italy October 26, 2018. REUTERS/Tony Gentile - RC1E6C1F4C70
Tony Gentile / REUTERS

Ilustracija: Gužva u javnom prijevozu

Grad Luxembourg je objavio da će ukinuti naplatu za javne prijevoze do 2020. godine.

Dok su mnogi tu mjeru promovirali kao pozitivan učinak za borbu protiv zagađenja, prometnih gužvi ili smanjenje nejednakosti između socijalno ugroženih i dobro stojećih građana postavilo se pitanje koliko je teško izvući ljude iz komoditeta automobila te kako si gradovi mogu priuštiti sličnu mjeru i kompenzirati troškove?

Činjenica je, prema izvješću Eurostata iz 2016. godine, da luksemburška regija ima najveći broj osobnih automobila po stanovniku u EU-u. Pritom, više od 60 posto putnika za odlazak a posao koristi svoje automobile dok samo 19 posto koristi javni prijevoz. Isto izvješće je pokazalo da Njemačka ima općenito najveći broj registriranih automobila, njih 45 milijuna, a slijede je Italija s 37 milijuna automobila i Francuska s 32.

Godišnji prihod od cijena karata za javni prijevoz u Luksemburgu je 41 milijuna eura,  što pokriva 10 posto operativnih troškova prometne mreže koja vrijedi 491 milijardi eura. Iako se prihod od karata neće ostvariti, vlada razmatra uvesti mjeru prema kojem će radnici od svog godišnjeg  poreznog računa izdvajati paušalni iznos od putnih troškova. Taj bi potez mogao u državnu blagajnu donijeti do 115 milijuna eura godišnje prema izvješću BBC-a.

Kako stvari stoje, stanovnici grada Luxembourga, koji već uživaju jedan od najviših standarda u Europi, političku mjeru za ukidanjem troškova prijevoza smatraju nepopularnom i neadekvatnom pred ostalim socijalnim problemima.

- Besplatan prijevoz je pogrešna ideja koja je u modi – izjavio je socioekonomist Michel-Edouard Ruben iz luksemburške fondacije ''Idea'' dodavši da smatra da bi bilo bolje da se sredstva iz državnog proračuna ulože u važnije socijalne probleme poput previsokih cijena najma i nekretnina.

 
Besplatni gradski prijevoz se širi

U rujnu 2018. francuski grad Dunkirk, poznat po bitki na Le Mancheu tijekom Drugog svjetskog rata, postao je još poznatiji nakon što je uveo besplatan javni prijevoz za svojih 200.000 građana. To je ujedno bilo i izborno obećanje sadašnjeg gradonačelnika Patricea Vergrieta.

Građani Dunkirka su pozitivno prihvatili tu mjeru. Prije ukidanja cijene karata, godišnji trošak za autobusnu mrežu iznosio je 47 milijuna eura. Prihod od kupnje putnih karata pokrivao je samo 10 posto tih troškova, a nedostatak se nadoknadio povećanjem poreza za tvrtke pa time lokalna kućanstva nisu bila oštećena.

U međuvremenu, autobusne linije su se produžile, a dodane su i neke nove. Vozni park je povećan na 140 autobusa uključujući i one koji voze na prirodni plin.

Ideja besplatnog prijevoza proizašla je iz estonske prijestolnice Tallinn koji je 2013. godine prvi uveo besplatan javni prijevoz u Europi. Ipak, mjera koja se tada 'reklamirala' pod okriljem 'zelenog pokreta', prema kritičarima je bio politički motiviran potez kako bi tadašnji kandidat za gradonačelnika, Edgar Savisaar, osvojio mandat.

Tri godine nakon uvođenja te mjere Savisaar je smijenjen zbog optužbi za korupciju. Osim toga, oni koji koriste besplatan prijevoz moraju izraditi tzv. 'zelenu kartu' čija je cijena 2 eura. A zatim se gleda njihovo prebivalište o kojem ovisi hoće li i dalje morati puniti kartu novcem: naime, nakon uvođenja besplatnog prijevoza grad je zabilježio 25,000 novih prijava prebivališta.

Borba za čišći zrak

Prema izvješćima Europske komisije iz svibnja 2018.  'životno ugrožavajuće' zagađenje pogađa više od 130 gradova u Europi, uzrokujući oko 400.000 smrtnih slučajeva i trošak od 20 milijardi eura godišnje zdravstvu EU.

Zemlje koje se ne pridržavaju granica emisije štetnih plinova u EU mogle bi se suočiti s pravnim postupcima pred Europskim sudom pravde (ECJ) koji može nametnuti novčane kazne u multimilijunskim iznosima.

Mnogi austrijski i njemački gradovi sada razmatraju uvođenje jeftinijeg i besplatnog prijevoza zbog zabrane vožnje dizelskim automobilima. Jeftiniji prijevoz u Beču u iznosu od 365 eura godišnje, tj. 1 euro na dan, povećao je broj putnika no problem je što se prema procjenama zasada nije smanjilo zagađenje zraka. Njemačka planira pod planom smanjenja emisije štetnih plinova i dizelskih motora uvesti probni period besplatnih prijevoza u pet gradova u industrijskoj zapadnoj Njemačkoj uključujući Bonn, Essen i Manheim.

Ministri su se složili da je 'učinkovita borba protiv zagađenja zraka bez daljnje odgode jedan od najvećih prioriteta za Njemačku'. Pritom čak su se i dizelski giganti BMW-a, Mercedes Benza složili su se da će uložiti 250 milijuna eura  u fond za poboljšanje javnog prijevoza.

Zadnja inicijativa stiže iz Bruxellesa koji je 29. siječnja najavio uvođenje besplatnog prijevoza u popodnevnim satima i vikendom 'kako bi se javni prijevoz činio atraktivnijim' u periodu kada više od '200.000 automobila ulazi i izlazi iz grada', izjavio je belgijski zastupnik Benoît Cerexhe.

Nedostatak inicijative

Dok mnogi gradovi razmatraju uvođenje besplatnog prijevoza u svrhu smanjenja zagađenja automobilima ili poboljšanje socijalnih uvjeta građana, vrhunac tih mjera je u Hrvatskoj postignut tijekom uvođenja besplatnog tramvaja za građane Zagreba vikendom u periodu Adventa. Troškovi u iznosu od gotovo milijun kuna subvencionirani su iz gradskog proračuna

Neki hrvatski gradovi imaju najskuplji prijevoz u regiji, poput Rijeke, a nedavna vijest da će se ukinuti broj linija zbog nedostatka osoblja u Autotroleju suprotno je politici koju razmatraju mnogi zapadni gradovi.

Hrvatski se gradovi i dalje bore s dotrajalim voznim parkom i nedostatkom autobusa. No, čini se da nedostaje inicijative i strateškog planiranja kako bi se potaknulo ljude da više koriste javni prijevoz. Inicijative nabavke novih autobusa na prirodni plin koji su iskoristili gradovi poput Rijeke, Zagreba i Osijeka ekološki su održive no ipak nedovoljne da javnost ozbiljnije shvati javni prijevoz.

Je li besplatan javni prijevoz društveni eksperiment transformacije javnog prostora ili zaista moguć vjerojatno će se pokazati kroz dulji period. No ipak, iako se možda pokaže kao veliki financijski zalogaj, ne smiju se zanemariti društvene i okolišne prednosti.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version