JOHNSONOV TRIJUMF KRATKOGA DAHA Brexit je gotov, problemi mogu početi

Nije pretjerano izgledno da će britanska vlada biti spremna prihvatiti takav mehanizam.

Ribarstvo je daleko najveći problem u budućim trgovinskim odnosima EU i Ujedinjene Kraljevine, zato što London želi osigurati svoje vode isključivo britanskim ribarima, što ne ide na ruku Francuzima, Belgijcima i ostalim susjedima koji su dosad uživali u blagodatima zajedničke ribarske politike. Komisija je na svojim stranicama potvrdila da je ribarstvo najveći izazov njihovih budućih odnosa, pa je pozvala London da pronađu konsenzus do srpnja 2020., kako bi ga mogli pravovremeno ratificirati.

Financijska industrija i bankarstvo još je jedan kamen spoticanja gospodarskih odnosa između EU i Ujedinjene Kraljevine. “Financijske usluge neće biti predmet budućeg sporazuma, zato što će obje strane koristiti postojeće strukture suradnje”, stoji u prezentaciji, no bankarski sektor je druga priča. Britanci bi voljeli da londonski City postane “europski Singapur”, barem u kontekstu niskih poreznih stopa i deregulacije, no nije pretjerano izgledno da će britanska Vlada moći donijeti taj zakonski paket. Naime, London je uvelike kreirao većinu postojeći europskih regulativa u sektoru bankarstva kako bi pritom pogodovao svom Cityju, zbog čega bi Unija nakon Brexita mogla inzistirati na reformi bankarskog sektora koji bi više odgovarao europskim bankama. Londonu bi, zapravo, najviše odgovarao status quo, što u konačnici sigurno ne bi odgovaralo Amerikancima, s kojima Johnson već početkom veljače kani započeti trgovinske pregovore. S druge strane, EU je najavila da će tek potkraj veljače dovršiti pregovarački mandat, u kojem će Republika Hrvatska imati ključnu ulogu kao predsjedateljica Vijećem EU. U tom bi scenariju pregovori mogli početi tek u ožujku; samo 10 mjeseci prije krajnjeg roka za usvajanje sporazuma, koji u tom periodu mora biti i ratificiran. Ukratko, vrijeme curi, a Europa jasno upozorava London da što se više okrene samostalnom putu, to će ga Europa više smatrati izravnim konkurentom.

I dok London Bruxellesu jasno daje do znanja da su Britanci više zainteresirani za povoljniji sporazum sa SAD-om, ministar Javid je u Davosu svoje američke kolege neugodno iznenadio rekavši da će EU u trgovinskim pregovorima ipak imati prednost. Koliko god Johnson želio dogovoriti uvjete “najboljeg trgovinskog sporazuma u povijesti” sa SAD-om, to neće moći učiniti tijekom 11 mjeseci tranzicijskog razdoblja u kojem je Ujedinjena Kraljevina i dalje jednom nogom u “suviše reguliranoj” EU. S druge strane Atlantika Trump želi početi pregovore s Londonom što je moguće prije kako bi iskoristio potres Brexita koji će privremeno destabilizirati britansko gospodarstvo i omogućiti Amerikancima da osiguraju povoljnije uvjete, ali i prije predsjedničkih izbora koji se održavaju u studenom. Američki predsjednik je prošloga rujna obećao učetverostručiti trgovinu između SAD-a i Britanije nakon Brexita, ali je London uvijek bio manje optimističan oko mogućih prednosti takve suradnje. Analiza britanske Vlade je 2018. godine procijenila da bi takav sporazum dodao najviše 0,2 posto na britanski BDP u najboljem mogućem slučaju.

Prošloga su tjedna eskalirale tenzije između Bijele kuće i Downing Streeta koje su bitno zakomplicirale naoko bajni početak buduće trgovinske suradnje. London je najavio uvođenje poreza na digitalne usluge, koji bi naštetio američkim tehnološkim kompanijama, pa je Washington zaprijetio uvođenjem carina na uvoz britanskih vozila. Johnsonova Vlada upozorila je Bijelu kuću da svaka država može sama odlučivati o poreznoj politici koju planira provoditi, na što ih je američki ministar financija “ljubazno” podsjetio da je SAD najveće tržište na koje Britanija plasira svoje proizvode.

Nova predsjednica Komisije Ursula von der Leyen održala je prvi službeni sastanak s američkim kolegom Trumpom na marginama foruma u Davosu koji je poslužio kao simbol budućeg transatlantskog savezništva. Naime, SAD je prvi trgovinski partner EU s razmjenom vrijednosti 674,1 milijardu eura. Dvije gospodarske sile još nemaju definirane trgovinske odnose, nego svoje proizvode i usluge razmjenjuju prema odredbama Svjetske trgovinske organizacije. Trump i von der Leyen su se u Švicarskoj obvezali da će što prije dogovoriti uvjete za trgovinski sporazum. Povjerenik EU za trgovinu Phil Hogan u Davosu je najavio da će pregovori biti fokusirani na sektore poput energetike i tehnologije, a još nije jasno hoće li se pritom izbjeći prehrambena industrija koja je tijekom prošlih pregovora o tzv. TTIP-u podigla mnogo prašine i onemogućila sporazum. Ekonomski stručnjaci navode da je tehnički nemoguće tako brzo postići trgovinski sporazum dviju gospodarskih sila, ali da je moguće dogovoriti načelne uvjete pravno neobvezujuće političke deklaracije kao svojevrstan simbol buduće suradnje.

Bijela kuća, Downing Street i Europska komisija igraju poker. Usputnom promatraču djeluje kao da je posrijedi kvalitetna partija u kojoj svaki sudionik ima podjednaku šansu osvojiti pobjednički pehar. No, baš kao i u pokeru, prvi će ispasti onaj igrač koji najočitije blefira. U ovom je slučaju to Downing Street. London, prijestolnica, po novom, tek šeste ekonomije svijeta, ima dovoljno hrabrosti slati prijeteće signale prvom gospodarstvu i najvećem trgovinskom bloku svijeta. Ohrabreni sjećanjem na eru u kojoj je Ujedinjena Kraljevina bila imperij, Britanci smatraju da će početkom veljače suvereno zakoračiti na svjetsku pozornicu i kao sa švedskog stola uzeti samo ono što im najviše odgovara; povoljne bankarske regulative, američke investicije i pristup tržištu susjedne EU. No, to tako ne ide. Koliko god to Boris Johnson htio, sudbina će mu uskoro pokazati da ne može imati “i ovce i novce”. London će vrlo brzo morati odabrati stranu. Ili će pristati na regulacije EU i ući u povoljniji trgovinski odnos s državama članicama na koje odlazi čak 45 posto britanskog izvoza i više od polovine uvoza, ili će deregulirati tržište zbog povoljnijeg ugovora sa SAD-om i izgubiti pristup Kontinentu. SAD je najveći trgovinski partner Ujedinjene Kraljevine na koji odlazi čak petina britanskog izvoza i najveći postotak stranih investicija.

EU i SAD svjesni su činjenice da Londonu “karte ne idu na ruku”. Unija upozorava London da je spremna s UK potpisati i slabiji trgovinski sporazum od onog koji je dogovorila s Kanadom i Japanom. Iako se nalazimo na samom početku mukotrpnih pregovora kojima se kraj nužno ne nazire ni u 2020. godini, već sad postaje jasno da će glavni pregovarač EU za Brexit Michel Barnier inzistirati na što lošijim uvjetima Britancima. Europa je ionako spremna na Brexit bez sporazuma, tako da će puno lakše amortizirati i trošak “tvrdog” rastanka od UK. Johnson je sve nade polagao u trgovinski sporazum s Trumpom, računajući na to kao na uteg kojim će osigurati i povoljne uvjete s Bruxellesom. No, Londonu se neće tolerirati “sjedenje na dva stolca”. Logika nalaže da će SAD i EU pristojno, uz lažni smiješak koji priliči visokoj diplomaciji, sjesti za stol i dogovoriti uvjete suradnje, a frustracije zbog međusobnih nesuglasica liječit će na Kraljevini koja bi mogla postati loptica u suptilnom transatlantskom prepucavanju. Naravno, jedino u slučaju da se EU konačno javno deklarira kao politički igrač.