JOHNSONOV TRIJUMF KRATKOGA DAHA Brexit je gotov, problemi mogu početi

Autor:

  • Tea Trubić Macan

29.01.2020.

Britain's Prime Minister Boris Johnson reacts as he watches Chinese Lions perform, as he hosts a Chinese New Year reception at 10 Downing Street in central London on January 24, 2020. (Photo by Ben STANSALL / AFP)
Ben STANSALL / AFP

Boris Johnson (na slici) je sve nade polagao u trgovinski sporazum s Trumpom, računajući na to kao na uteg kojim će osigurati i povoljne uvjete s EU. No Londonu se neće tolerirati sjedenje na dva stolca

Nakon što Big Ben u petak 31. siječnja otkuca 11 sati po lokalnom vremenu, na Parlamentarnom trgu londonskog Westminstera prolomit će se uzvici oduševljenja.

Slavlje koje organizira euroskeptična grupacija “Izlazak znači izlazak” svojim je simpatizerima najavila glazbu, ples i dobru atmosferu koja priliči povijesnom trenutku Kraljevine. Nakon gotovo četiri godine parlamentarne agonije koja je uslijedila zbog referenduma o napuštanju Europske unije, Ujedinjena Kraljevina konačno će izvršiti volju svoga naroda i finalizirati Brexit. Doduše, samo njegovu prvu fazu. No, nakon brojnih peripetija koje su se posljednjih mjeseci odvijale na relaciji Donji dom – britanska Vlada – Bruxelles, i to je veliki korak u demokratski ispravnom smjeru.

Anglosasi desnoga ideološkog spektra s obje strane Atlantskoga oceana zadovoljno trljaju ruke računajući da će se već u veljači “osloboditi potencijal Britanije”, što je bilo glavno obećanje Johnsonovih konzervativaca na posljednjim izborima na kojima su izvojevali nevjerojatnu pobjedu. Ujedinjena Kraljevina napokon će se osloboditi “zlokobnih okova EU” te će moći slobodno nastupati na svjetskoj pozornici, samostalno odlučujući s kim će i pod kojim uvjetima trgovati.

No, u onome trenutku kada London izađe iz “ralja” EU postat će, više je nego jasno, ranjiv na istovremene pritiske Bruxellesa i Washingtona za dogovaranje uvjeta budućeg trgovinskog sporazuma kojim će se definirati njihovi odnosi nakon Brexita. Unatoč tome što je Donji dom britanskog parlamenta usvojio Sporazum o Brexitu i barem privremeno odgodio mogućnost izlaska iz EU bez dogovora, Ujedinjena Kraljevina će početkom veljače vrlo izvjesno trpjeti financijske turbulencije koje će, barem privremeno, bitno oslabiti njezinu pregovaračku poziciju. Bruxelles i Washington od Londona traže dijametralno suprotne uvjete suradnje, a dodatnu dimenziju ionako kompleksnoj situaciji daje i činjenica da su EU i SAD na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu najavili vlastiti trgovinski sporazum. Tri gospodarske sile, tri međuovisna trgovinska partnera i tri međusobno isključive ideje buduće suradnje. Dok se kockice između Bruxellesa, Londona i Washingtona preslažu, Peking pažljivo promatra.

- Neće biti usklađivanja, neće biti preuzimanja pravila, nećemo biti dio jedinstvenog tržišta i ne želimo ostati u carinskoj uniji – izjavio je prije samo nekoliko dana britanski ministar financija Sajid Javid, najavivši pritom da će trgovinski sporazum s EU finalizirati do kraja 2020., kako je i prvotno planirano. Naime, UK u narednih 11 mjeseci razdoblja tranzicije mora ispregovarati trgovinski sporazum s Unijom ako želi izbjeći izlazak bez sporazuma, koji je još uvijek realna opasnost. Europski dužnosnici u nekoliko su prilika pozvali britansku Vladu da zatraži produljenje tranzicijskog roka radi rješavanja gorućih pitanja za buduće trgovinske odnose. Johnson je taj prijedlog glatko odbio razmotriti.

U prezentacijama objavljenim na službenim stranicama Europske komisije nazire se pravac u kojem se pregovarački okvir Unije kreće. Gotovo na svakoj drugoj stranici dokumenta u moru birokratski zamornog jezika kristalno se jasno ističe rečenica da “Ujedinjena Kraljevina 1. veljače postaje treća država koja ne smije uživati ista prava i povlastice kao punopravne članice EU”. Istovremeno EU traži od SAD-a, Kine, Indije i ostalih država da se prema Ujedinjenoj Kraljevini do kraja 2020. odnose kao “prema članici bloka”, stoji u službenoj noti koju je Bruxelles poslao njihovim vladama. Bruxelles se nada da će tako motivirati London da odustane od “tvrdog” sporazuma, ali EU zaboravlja da Vlada Borisa Johnsona, barem načelno, zapravo nema ništa protiv toga da s Europom ima kompliciranije i udaljenije trgovinske odnose. Unija će inzistirati na očuvanju cijelog paketa postojećih pravila, poput nulte stope carina i kvota, ali se očekuje da će inzistirati i na jamstvu angažmana u borbi protiv klimatskih promjena u sklopu svog ambicioznog plana Europski zeleni plan. Štoviše, Bruxelles tijekom pregovora planira predložiti uvođenje posebne komisije koja će biti zadužena za nadzor europskih regulativa i standarda u Velikoj Britaniji uz mogućnost sankcioniranja Londona.

 

Nije pretjerano izgledno da će britanska vlada biti spremna prihvatiti takav mehanizam.

Ribarstvo je daleko najveći problem u budućim trgovinskim odnosima EU i Ujedinjene Kraljevine, zato što London želi osigurati svoje vode isključivo britanskim ribarima, što ne ide na ruku Francuzima, Belgijcima i ostalim susjedima koji su dosad uživali u blagodatima zajedničke ribarske politike. Komisija je na svojim stranicama potvrdila da je ribarstvo najveći izazov njihovih budućih odnosa, pa je pozvala London da pronađu konsenzus do srpnja 2020., kako bi ga mogli pravovremeno ratificirati.

Financijska industrija i bankarstvo još je jedan kamen spoticanja gospodarskih odnosa između EU i Ujedinjene Kraljevine. “Financijske usluge neće biti predmet budućeg sporazuma, zato što će obje strane koristiti postojeće strukture suradnje”, stoji u prezentaciji, no bankarski sektor je druga priča. Britanci bi voljeli da londonski City postane “europski Singapur”, barem u kontekstu niskih poreznih stopa i deregulacije, no nije pretjerano izgledno da će britanska Vlada moći donijeti taj zakonski paket. Naime, London je uvelike kreirao većinu postojeći europskih regulativa u sektoru bankarstva kako bi pritom pogodovao svom Cityju, zbog čega bi Unija nakon Brexita mogla inzistirati na reformi bankarskog sektora koji bi više odgovarao europskim bankama. Londonu bi, zapravo, najviše odgovarao status quo, što u konačnici sigurno ne bi odgovaralo Amerikancima, s kojima Johnson već početkom veljače kani započeti trgovinske pregovore. S druge strane, EU je najavila da će tek potkraj veljače dovršiti pregovarački mandat, u kojem će Republika Hrvatska imati ključnu ulogu kao predsjedateljica Vijećem EU. U tom bi scenariju pregovori mogli početi tek u ožujku; samo 10 mjeseci prije krajnjeg roka za usvajanje sporazuma, koji u tom periodu mora biti i ratificiran. Ukratko, vrijeme curi, a Europa jasno upozorava London da što se više okrene samostalnom putu, to će ga Europa više smatrati izravnim konkurentom.

I dok London Bruxellesu jasno daje do znanja da su Britanci više zainteresirani za povoljniji sporazum sa SAD-om, ministar Javid je u Davosu svoje američke kolege neugodno iznenadio rekavši da će EU u trgovinskim pregovorima ipak imati prednost. Koliko god Johnson želio dogovoriti uvjete “najboljeg trgovinskog sporazuma u povijesti” sa SAD-om, to neće moći učiniti tijekom 11 mjeseci tranzicijskog razdoblja u kojem je Ujedinjena Kraljevina i dalje jednom nogom u “suviše reguliranoj” EU. S druge strane Atlantika Trump želi početi pregovore s Londonom što je moguće prije kako bi iskoristio potres Brexita koji će privremeno destabilizirati britansko gospodarstvo i omogućiti Amerikancima da osiguraju povoljnije uvjete, ali i prije predsjedničkih izbora koji se održavaju u studenom. Američki predsjednik je prošloga rujna obećao učetverostručiti trgovinu između SAD-a i Britanije nakon Brexita, ali je London uvijek bio manje optimističan oko mogućih prednosti takve suradnje. Analiza britanske Vlade je 2018. godine procijenila da bi takav sporazum dodao najviše 0,2 posto na britanski BDP u najboljem mogućem slučaju.

Prošloga su tjedna eskalirale tenzije između Bijele kuće i Downing Streeta koje su bitno zakomplicirale naoko bajni početak buduće trgovinske suradnje. London je najavio uvođenje poreza na digitalne usluge, koji bi naštetio američkim tehnološkim kompanijama, pa je Washington zaprijetio uvođenjem carina na uvoz britanskih vozila. Johnsonova Vlada upozorila je Bijelu kuću da svaka država može sama odlučivati o poreznoj politici koju planira provoditi, na što ih je američki ministar financija “ljubazno” podsjetio da je SAD najveće tržište na koje Britanija plasira svoje proizvode.

Nova predsjednica Komisije Ursula von der Leyen održala je prvi službeni sastanak s američkim kolegom Trumpom na marginama foruma u Davosu koji je poslužio kao simbol budućeg transatlantskog savezništva. Naime, SAD je prvi trgovinski partner EU s razmjenom vrijednosti 674,1 milijardu eura. Dvije gospodarske sile još nemaju definirane trgovinske odnose, nego svoje proizvode i usluge razmjenjuju prema odredbama Svjetske trgovinske organizacije. Trump i von der Leyen su se u Švicarskoj obvezali da će što prije dogovoriti uvjete za trgovinski sporazum. Povjerenik EU za trgovinu Phil Hogan u Davosu je najavio da će pregovori biti fokusirani na sektore poput energetike i tehnologije, a još nije jasno hoće li se pritom izbjeći prehrambena industrija koja je tijekom prošlih pregovora o tzv. TTIP-u podigla mnogo prašine i onemogućila sporazum. Ekonomski stručnjaci navode da je tehnički nemoguće tako brzo postići trgovinski sporazum dviju gospodarskih sila, ali da je moguće dogovoriti načelne uvjete pravno neobvezujuće političke deklaracije kao svojevrstan simbol buduće suradnje.

Bijela kuća, Downing Street i Europska komisija igraju poker. Usputnom promatraču djeluje kao da je posrijedi kvalitetna partija u kojoj svaki sudionik ima podjednaku šansu osvojiti pobjednički pehar. No, baš kao i u pokeru, prvi će ispasti onaj igrač koji najočitije blefira. U ovom je slučaju to Downing Street. London, prijestolnica, po novom, tek šeste ekonomije svijeta, ima dovoljno hrabrosti slati prijeteće signale prvom gospodarstvu i najvećem trgovinskom bloku svijeta. Ohrabreni sjećanjem na eru u kojoj je Ujedinjena Kraljevina bila imperij, Britanci smatraju da će početkom veljače suvereno zakoračiti na svjetsku pozornicu i kao sa švedskog stola uzeti samo ono što im najviše odgovara; povoljne bankarske regulative, američke investicije i pristup tržištu susjedne EU. No, to tako ne ide. Koliko god to Boris Johnson htio, sudbina će mu uskoro pokazati da ne može imati “i ovce i novce”. London će vrlo brzo morati odabrati stranu. Ili će pristati na regulacije EU i ući u povoljniji trgovinski odnos s državama članicama na koje odlazi čak 45 posto britanskog izvoza i više od polovine uvoza, ili će deregulirati tržište zbog povoljnijeg ugovora sa SAD-om i izgubiti pristup Kontinentu. SAD je najveći trgovinski partner Ujedinjene Kraljevine na koji odlazi čak petina britanskog izvoza i najveći postotak stranih investicija.

EU i SAD svjesni su činjenice da Londonu “karte ne idu na ruku”. Unija upozorava London da je spremna s UK potpisati i slabiji trgovinski sporazum od onog koji je dogovorila s Kanadom i Japanom. Iako se nalazimo na samom početku mukotrpnih pregovora kojima se kraj nužno ne nazire ni u 2020. godini, već sad postaje jasno da će glavni pregovarač EU za Brexit Michel Barnier inzistirati na što lošijim uvjetima Britancima. Europa je ionako spremna na Brexit bez sporazuma, tako da će puno lakše amortizirati i trošak “tvrdog” rastanka od UK. Johnson je sve nade polagao u trgovinski sporazum s Trumpom, računajući na to kao na uteg kojim će osigurati i povoljne uvjete s Bruxellesom. No, Londonu se neće tolerirati “sjedenje na dva stolca”. Logika nalaže da će SAD i EU pristojno, uz lažni smiješak koji priliči visokoj diplomaciji, sjesti za stol i dogovoriti uvjete suradnje, a frustracije zbog međusobnih nesuglasica liječit će na Kraljevini koja bi mogla postati loptica u suptilnom transatlantskom prepucavanju. Naravno, jedino u slučaju da se EU konačno javno deklarira kao politički igrač.