Naša svakodnevica, ali i gospodarstvo počinju neodoljivo podsjećati na ratno stanje.
Mi kao građani Europske unije zabrinuti smo i uplašeni zbog ove prijetnje, a dodatno nas plaši kakofonija, sebičnost i kratkoročni destruktivni nacionalni odgovora. Uplašeni smo zbog nedostatka strategije i vizije naših nacionalnih lidera, koji kao da nisu svjesni činjenice da je jedini odgovor za sprječavanje pandemije zajednički i jedinstveni odgovor na razini EU, sa strogo definiranim mjerama. Također, potreban nam je i zajednički plan na razini EU kojim će se oporaviti naše gospodarstvo nakon ove krize.
Mi kao građani Europe odbijamo prihvatiti argument da Europska unija u sadašnjem obliku ne predstavlja „republiku“, u punom smislu tog značenja, te da zbog toga nije dovoljno opremljena za zajedničko suočavanje s izazovom pandemije. Pozdravljamo pravovremenu odluku Europske komisije kojom će se osigurati 25 milijardi eura i financijska fleksibilnost koji su potrebni za suočavanjem s ovom ugrozom. No, iako je ta mjera možda najviše što Komisija u ovome trenutku može učiniti, ona nije dovoljna.
Apeliramo na Europsku komisiju i Parlament da predlože, kao i na nacionalne vlade da usvoje, sljedeće hitne mjere, ako je moguće već na sastanku Eurogrupe koji je predviđen za 16. ožujka i na summitu Europskoga vijeća koji se trebao održati kasnije u mjesecu.
- Javno zdravlje i borba protiv epidemije mora postati kompetentnost Europske unije i kao takva subjekt uobičajene zakonodavne procedure. Time se Komisiji trebaju omogućiti izvanredne ovlasti za koordinaciju odgovora na epidemiju, a isto bi se trebalo omogućiti i federalnim vladama država članica
- Povećati opseg Europskog stabilizacijskog mehanizma kako bi se obuhvatilo hitno financiranje osnaženih europskih i nacionalnih zdravstvenih sustava u cilju borbe protiv pandemije, koja prijeti životima građana EU, a time i ekonomskoj i financijskoj stabilnosti cijele zajednice
- Odustajanje od obveznog uravnoteženog proračuna na razini EU i osmišljanje sigurnosne mreže kojim će se osigurati financijska sredstva na europskoj razini za promicanje gospodarskog oporavka i društvene kohezije nakon što prođe ugroza
- Fiskalna pitanja trebala bi postati uobičajenom zakonodavnom procedurom, a EU bi se trebalo omogućiti i fiskalne ovlasti za usvajanje novih vlastitih resursa, poput poreza na zagađenje, digitalnog poreza i sl.
- Usvajanje novog Višegodišnjeg financijskog okvira po hitnom postupku, čiji bi iznos bio najmanje 1,3 posto BDP-a na razini EU, kao što je i tražio Europski parlament prema postojećoj strukturi proračunskog financiranja. Također, proračunskom bi se okviru trebalo omogućiti i dosezanje 2 posto vlastitih sredstava, kako bi se EU omogućilo financiranje šireg spektra javnih dobara
- Pretvoriti planiranu Konferenciju o Budućnosti Europe u konvenciju na kojoj će se reformirati osnivački ugovori između građana EU i država članica
Mi kao građani Europe vjerujemo da je ovo ključni trenutak za cijelu Europsku uniju. Način na koji će društvo percipirati našu zajednicu u narednim godinama uvelike će ovisiti o njezinom nošenju s ovom krizom. Ovo je trenutak da dokažemo kako je EU zajednica vrijednosti i jedinstvene budućnosti koja skrbi o svojim građanima i država članicama u turbulentnim trenucima političkih, ekonomskih i zdravstvenih prijetnji.
Kucnuo je čas za hrabre zajedničke korake kojima možemo prevazići strah.
Kucnuo je čas za jedinstvo EU, a ne za nacionalne podjele.
Pozivamo sve građane da potpišu naš apel koji je dostupan na mnogim europskim jezicima putem linka.
Apel su osmislili filozofi Roberto Castaldi i Daniel Innerarity, a potpisalo ga je više od 400 renomiranih akademika, predstavnika civilnog društva, poduzetnika i europskih institucija. Među potpisnicima su i mnogi ugledni akademici, stručnjaci u raznim sektorima, relevantne figure civilnog društva od kojih su mnogi obnašali dužnost javnih službenima u institucijama EU, ali su među potpisnicima i bivši predsjednik Europskog parlamenta, bivši povjerenici Komisije, ministri država članica, guverneri središnjih banaka i zastupnici kako europskog, tako i nacionalnih parlamenata.
Neki od potpisnika su:
Alberto Alemanno, Haute Ecole Commerciale Paris (Visoka škola za komercijalne usluge u Parizu)
Daniele Archibugi, izvršni direktor Talijanskog nacionalnog vijeća za istraživanje IRPPS
Enrique Baron Crespo, bivši predsjednik Europskog parlamenta i predsjedavajući Jean Monnetom
Vitor Bento, bivši guverner središnje banke, predstavnik Instituta za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Lisabonu
Tito Boeri, profesor urbanistike na sveučilištu Politecnico di Milano, predsjednik milanskog Triennalea
Pierre Brunet, predsjednik odsjeka za javno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Sorbonne
Maria Chiara Carrozza, bivša talijanska ministrica znanosti i obrazovanja, djelatnica Visoke škole Sant'Anna u Pisi
Innocenzo Cipolletta, bivši generalni direktor Confindustrije (Udruženja talijanskih poduzetnika)
Carlos Closa, Institut Europskog sveučilišta, bivši direktor Europskog, transnacionalnog i globalnog upravljanja, bivši zamjenik direktora Centra za političke i ustavne studije u Madridu i član Venecijalnskog vijeća za demokraciju i pravo Vijeća Europe
Anna Diamantopoulou, bivša grčka ministrica i povjerenica Europske komisije, predsjednica To Diktio
Rafal Dymek, predsjednik poljske zaklade Robert Schuman
Sergio Fabbrini, ravnatelj Fakulteta za upravljanje na Sveučilištu Luiss
Piero Fassino, predsjednik Centra za političke i međunarodne studije i bivši potpredsjednik Odbora za vanjske poslove talijanskog parlamenta
Elsa Fornero, bivša talijanska ministrica rada i socijalne skrbi, djelatnica Sveučilišta u Torinu, znanstvena koordinatorica CeRP-a na Sveučilištu Carlo Alberto, potpredsjednica SHARE i znanstvena suradnica IZA-e i Netspara.
John Erik Fossum, Arena Centar za europske studije, Oslo
Mahmoud Gebril, bivši premijer Libije
Sandro Gozi, član Europskog parlamenta i predsjednik Unije europskih federalista, bivši zamjenik državnog tajnika za europske poslove
Aldo Kaslowski, predsjednik Organika, bivši potpredsjednik Tusiada (Udruženja turskih poduzenika)
Guillaume Klossa, spisatelj i osnivač zaklade EuropaNova i Civico Europa, bivši predsjednik Europske radiodifuzijske unije
Anna Krasteva, Novo Bugarsko Sveučilište i glavna urednica časopisa Journal Southeastern Europe
Peter Jambrek, predsjednik Novog Sveučilišta u Sloveniji
Jo Leinen, bivši zastupnik Europskog parlamenta i bivši predsjednik grupacija Spinelli, European Movement International i Unija europskih federalista
Francesca Longo, predsjednica talijanskog Udruženja političkih znanosti
Paolo Magri, ravnatelj talijanskog Instituta za međunarodnu politiku ISPI
Sylwia Majkowska-Szulc, Sveulilište u Gdanjsku, tajnica poljskog Odbora za europsko javno pravo
Fabio Masini, Sveučilište u Rimu 3, doravnatelj Međunarodnog centra za europsko i globalno upravljanje CesUE
Giovanni Moro, predsjednik Cittandinanza Attiva
Ferdinando Nelli Feroci, bivši povjerenik Europske komisije za industriju i poduzetništvo, ravnatelj Instituta za međunarodne odnose
Kalypso Nicolaidis, profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Oxford
Claus Offe, Hertie Škola za upravnu znanost iz Berlina
Gianfranco Pasquino, Sveučilište u Bologni, Johns Hopkins Centar u Bologni i znanstveni suradnik na Accademia dei Lincei
Otto Pfersfmann, ravnatelj Visoke škole za društvene znanosti, Lier-FYT u Parizu
Mikolaj Pietrzak, dekan Varšavske odvjetničke komore
Gaetano Wuagliarello, senator, Sveučilište Luiss
Dimitrij Rupel, bivši ministar vanjskih poslova Slovenije (1990-1993, 2000-2008), Novo Sveučilište u Ljubljani
Saskia Sassen, profesorica sociologije na Sveučilištu Columbia i članica Vijeća za globalno mišljenje kojim je i predsjedala 2015. godine
Giuseppe Scognamiglio, predsjednik Europskog instituta East-West
Richard Sennett, gostujući profesor na MIT-u, predsjednik Vijeća za urbane inicijative, OBE FBA
Enzo Siviero, arhitekt, rektor Sveučilišta e-Campus
Arnaud Thysen, direktor European Business Summit
Nathalie Tocci, ravnatelj Instituta za međunarodne poslove i bivši savjetnik visokoj povjerenici za vanjske i sigurnosne poslove Federici Mogherini
Nadia Urbinati, Sveučilište Columbia
Livio Vanghetti, izvršni potpredsjednik kompanije Philip Morris
Anna Wessely, ELITE Sveučilište u Budimpešti, predsjednica Mađarskog udruženja sociologa, glavna urednica časopisa BUKSZ
Vladimiro Zagrebelski, bivši sudac na Europskom sudu za ljudska prava, Fakultet Carlo Alberto u Torinu
Benedicte Zimmermann, ravnateljica studija EHESS u Parizu