Jesmo li spremni za ulazak u eurozonu?

Autor:

10.09.2018.

, Image: 176090620, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Panthermedia
Profimedia, Panthermedia

Ilustracija

U protekle dvije godine, ulazak Hrvatske u eurozonu postala je tema brojnih razgovora ekonomskih i političkih čelnika, ali i građana.

Naime, javnost se toliko boji rasta cijena da nerijetko iz razgovora izostavlja čitav niz prednosti zato što bi, prema njima, pozitivni učinci na blagostanje građana uglavnom bili indirektni.

U suštini, mogli bismo reći da su Hrvati euro već izabrali samim time što su odlučili većinu svoje štednje čuvati upravo u toj valuti, a ona se pokazala najpopularnijom i pri kupovini stanova i automobila. Iako se većina građana i dalje sjeća perioda hiperinflacije, zbog čega više vjeruje u euro, istovremeno strahuje od pada životnog standarda za koje smatraju da je neminovnan ishod kada Hrvatska uvede euro kao svoju službenu valutu.

Upravo iz tog razloga, građani postavljaju legitimna pitanja na koja traže odgovore: 'je li naš strah opravdan', 'što bi uvođenje eura značilo za svakodnevni život u Hrvatskoj' te 'kako napredujemo u kontekstu uvođenja eura'?

Strah od rasta cijena

Počnimo od najčešćeg argumenta protiv uvođenja eura - strah od rasta cijena i pada kupovne moći građana. Možda najbolji primjer učinka uvođenja eura možemo vidjeti u slučaju Slovenije, koja ga je uvela 2007. godine. Naime, tada je zabilježen prosječan rast cijena od 3,8 posto godišnje, što je tek blago iznad prosječnog rasta cijena u Hrvatskoj koje je tada iznosilo 2,9 posto. Već sljedeće godine, Hrvatska je imala veću stopu rasta cijena od Slovenije.

Promatrano prema kategorijama dobara, nešto veći rast cijena zabilježen je u restoranima i kafićima.

To u Hrvatskoj ne mora nužno biti slučaj, s obzirom na to da su cijene uslijed snažnog turizma u mjestima na obali i većim gradovima već dobrim dijelom usklađene s onima u eurozoni. Prema procjeni Europske komisije, ukupan učinak ulaska Slovenije u eurozonu bio je ispod pola postotnog boda. Istovremeno, godini uvođenja eura i onoj godini poslije, Slovenija je ostvarila prosječan rast plaća od 7 posto.

Monetarni suverenitet

Mnogi protivnici uvođenja eura često koriste argument monetarnog suvereniteta, odnosno mogućnosti manipuliranja tečajem kune u periodima recesije.

No, zbog visoke razine kredita u stranim valutama, opcija slabljenja kune je izrazito ograničena. Preciznije, kada bi došlo do recesije, HNB bi mogla odlučiti smanjiti vrijednost kune kako bi pomogla domaćim izvoznicima, ali bi tom mjerom građanima i tvrtkama porastao teret otplate kredita u stranoj valuti, što bi dodatno otežalo njegovo servisiranje u silaznoj fazi ciklusa. Upravo u toj fazi dolazi do rasta nezaposlenosti, dok plaće bilježe silaznu putanju. Pojednostavljeno, odričemo se alata koji niti ne koristimo niti smo u mogućnosti koristiti u značajnijoj mjeri.

U ukupnu cijenu uvođenja eura ulaze i jednokratni troškovi neposredno prije i u kratkom razdoblju nakon, koji se odnose na pribavljanje i izradu novčanica, njihovu distribuciju i povlačenje novčanica i kovanica kune te neke druge prilagodbe. Ipak, procjenjuje se da visina ovih troškova ne prelazi 0,5 posto BDP-a.

Prednosti uvođenja eura

Istovremeno, postoji niz prednosti od uvođenja eura koje će se osjetiti na duži rok. Ukidanje valutnog rizika povezanog s tečajem kune prema euru zasigurno je glavna korist pristupanja eurozoni. Ta će mjera predstaviti posebno velik problem za sve one čije su obveze denominirane u stranoj valuti i rastu kao rezultat deprecijacije eura, dok postoje znatne kolebljivosti na sezonskoj razini. Također, ova bi mjera mogla predstavljati i razlog zbog kojeg se inozemni investitori suzdržavaju od ulaganja u određenu domaću imovinu, s obzirom na to da postoji strah od gubitka dijela vrijednosti po osnovi tečajnih razlika.

U tom kontekstu, uvođenje eura moglo bi pogodovati privlačenju inozemnih investicija radi smanjenja tečajnih neizvjesnosti i ostalih neformalnih prepreka ulaganjima.

Zajednička valuta će povoljno utjecati i na ocjenu rizika države, što će pojeftiniti trošak financiranja zemlje. Nadalje, uvođenjem eura će se hrvatske kamatne stope približiti razinama onih u eurozoni, što će za građane i tvrtke značiti niže kamatne stope za kredit. Uvođenjem eura nestali bi i troškovi transakcije zamjene kune i eure, koji se zasad procjenjuju na iznos oko 0,3 posto BDP-a. Taj prihod će, naime, izgubiti banke i mjenjačnice.

Europska komisija je u svom izvješću objavljenom u svibnju zaključila kako Hrvatska ispunjava gotovo sve kriterije za ulazak u eurozonu.

Jedini izazov s kojim se još uvijek treba susresti je provesti dvije godine u Europskom tečajnom mehanizmu (ERM 2) bez značajnih tečajnih oscilacija, tj. odstupanja tečaja od dogovorenih vrijednosti.

Iako još uvijek nije određen datum ulaska Hrvatske u eurozonu, realno je očekivati da bi euro mogli uvesti kroz četiri godine upravo zato što su tečajna kretanja već sada u skladu s uobičajeno zadanim granicama raspona ERM 2 mehanizma.

Ipak, datum pristupa ovisi o nizu čimbenika koji uključuju i trenutak kada će Vlada odlučiti poslati zahtjev za pristup u članstvo ERM2, ali i vremenski period koji će Hrvatska provesti u sklopu mehanizma. Dodatno, politička volja i podrška ostalih zemalja članica za širenjem eura također su jedan od važnih faktora koji će uvelike ovisiti o ekonomskim i političkim zbivanjima eurozone u datom trenutku.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version