Kina u Europi: dvadeset dana od Rima preko Bruxellesa do Dubrovnika. Što se stvarno dogodilo

Autor:

15.04.2019.

Croatian Prime Minister Andrej Plenkovic, Chinese Prime Minister Li Keqiang and Greek Prime Minister Alexis Tsipras are seen at the 8th Business Forum of Central and Eastern European Countries & China in Dubrovnik, Croatia, April 12, 2019. REUTERS/Stringer NO RESALES. NO ARCHIVES
Stringer / REUTERS

Kineski premijer Li Keqiang, hrvatski premijer Andrej Plenković i grčki Alexis Tsipras na summitu "17+1" u Dubrovniku

John Reed je napisao “Deset dana koji su potresli svijet”, a Europa se suočila s dvadeset dana koje je obilježila Kina.

Odlaskom kineskog premijera Li Keqianga u petak iz Dubrovnika u Peking zaključeno je intenzivno razdoblje. Tijekom kojeg je potpisan niz sporazuma čija analiza pokazuje i dosege kineskog interesa i spremnost EU da djeluje jedinstveno.

“Dani Kine u Europi” započeli su 23. ožujka kad je Xi Jinping, kineski predsjednik, stigao u Rim. Nakon toga je posjetio Monaco (interesantna tema, ali zahtjeva  potpuno novu analizu), da bi europski boravak zaključio u Parizu. Xi zagovara multilateralizam, ali on, nositelj vlasti u Kini, ne dolazi na EU - Kina summit. Njegovi su sugovornici Angela Merkel i Emmanuel Macron. Junckera i Tuska prepušta premijeru Liju. Kao i skup 16+1: summit 16 zemalja Istočne, Srednje i Jugoistočne Europe (11 članica EU, pet nečlanica) i Kine.

Prije kineske dvadestodnevnice, Europska komisija je objavila ključnu poruku: Kina je partner, ali i konkurent te sistemski rival. I uspjela na summitu u utorak 9. travnja dogovoriti zajedničku izjavu koja je doslovce do zadnjeg časa visjela u zraku. Bez nje, cijeli bi kineski napad na Europu mogao djelovati kao okupacija. Zahvaljujući tom dokumentu, na temelju kojeg su definirani materijali sastanka 16+1, napad se pretvara u sporazumno definiranu suradnju. U kojoj EU djeluje jedinstveno. Kao u slučaju stava prema izlasku Ujedinjene Kraljevine iz članstva.

Italija je bila metom kritika zbog pristupanja kineskom kontroverznom projektu “Jedan pojas, jedan put”, ali Memorandum koji je potpisala s Kinom pokazuje da je Rim jasno definirao okvir suradnje: Strateški dokument o suradnji EU i Kine 2020, te EU strategija o povezanosti s Euroazijom. U Memorandumu, koji bi trebao biti temelj buduće suradnje Rima i Pekinga u projektu Pojas i put, ugrađeno je, osim navedenog okvira, i nekoliko dodatnih osigurača: Transeuropska transportna mreža TEN-T, transparentne i nediskriminatorne procedure javne nabave, otvorenost prema slobodnoj trgovini, izbjegavanje makroekonomskih neravnoteža, zaštita intelektualnog vlasništva i suprotstavljanje unilateralizmu i protekcionizmu. O 5G mreži ni slova.

Mogući razlog za zabrinutost je najava jače suradnje s Azijskom investicijskom i infrastrukturnom bankom (AIIB), ali Italija je članica te institucije. Kao i neke druge europske zemlje (Austrija, Danska…). Konačno, unutar talijanske vlade postoji snažna kontrola: potpredsjednik Matteo Salvini je protivnik ove suradnje iza koje stoji drugi potpredsjednik Luigi Di Maio što znači da će pod sitnozorom pratiti sve korake suradnje. Ipak, razina talijanskog duga i ekonomski problemi opravdavaju zabrinutost za pretvaranje Italije u kineskog financijskog vazala.

Posjet Francuskoj bio je još snažnije europski obojen. Predsjednik Emmanuel Macron je pozvao njemačku kancelarku Angelu Merkel i Jean-Claude Junckera, predsjednika Europske komisije, da budu gosti na susretu. U zajedničkoj izjavi  predsjednika Macrona i kineskog predsjednika Xija posebno je naglašena važnost EU kao vodećeg i neophodnog aktera multilateralizma. Izjava je tako u određenoj mjeri postala nacrt za završni dokument summita EU i Kina. Mnoge članice 16+1 su zamjerale Njemačkoj zbog kritike djelovanja tog mehanizma upirući prstom na unosne sporazume koje je Kina potpisala u Parizu: njemačka je kritika bila u određenoj mjeri pretjerana što ćemo analizirati u nastavku teksta, a zamjerke iz 16+1 su dijelom produkt nerazumijevanja, dijelom čak i zavisti. Naime, Airbus je europski proizvod. Francuska je velika ekonomska sila, njezina se trgovina s Kinom mjeri u milijardama eura godišnje i ne prijeti joj - za sada - da će zbog toga pasti u dužničku zamku.

Liberalizacija, investicijski sporazum i javna nabava

Završni dokument summita EU-Kina donio je nekoliko ključnih točaka koje će determinirati buduće odnose Bruxellesa i Pekinga. “Dvije strane se obvezuju tijekom 2019. ostvariti značajan napredak posebno kad je riječ o predanosti liberalizaciji kako bi se ambiciozni Sveobuhvatni investicijski sporazum EU i Kine zaključio 2020. godine”. Ta će se rečenica kasnije naći u svim dokumentima potpisanim u Hrvatskoj. O tome se govori i francusko-kineskoj izjavi, a i talijanski se memorandum na to referira. Preciznije, niti jedan od sporazuma ne iskače izvan europskog zajedništva. Pa su stoga i kritike upućene Italiji bile u određenoj mjeri pretjerane. Važan je i sljedeći detalj: “EU podupire Kinu u brzom napretku prema WTO sporazumu o javnoj nabavi i Kina je na to spremna”.

Pitanje otvaranja kineskih javnih nabava europskim tvrtkama jedan je od ključnih problema u odnosima. Zatim: da Kina prihvati geografska podrijetla proizvoda, poštuje intelektualno vlasništvo, da se ojačaju međunarodna pravila po pitanju industrijskih subvencija. A, kao i u Macronovom dokumentu, nisu zaboravljena ni ljudska prava. 16+1 o tome ni slova. Što demonstrira različit stav Kine prema jednom i drugom susretu: u Parizu i Bruxellesu spremnost na kritiku, u Zagrebu i Dubrovniku Kina definira do kojih granica ide kooperativnost.

Hrvatsko-kineska zajednička izjava navodi: “Republika Hrvatska, djelujući pritom u okvirima određenim članstvom u Europskoj uniji, ostaje predana razvoju suradnje s Kinom”; zatim: “Obje će strane svestrano ostvarivati Sveobuhvatno strateško partnerstvo EU-Kina i Strateški plan za suradnju EU-Kina 2020.”; te “Obje će strane uložiti zajedničke napore u nastojanju da se postigne obostrano korisni Sporazum o ulaganjima između Europske unije i Kine”. Kina je, kao i u talijanski dokument, ubacila poziv na izdavanje “Panda obveznica” te da “hrvatske banke i poduzeća u trgovini i ulaganju koriste renminbi (RMB)”, a poziva i na uvođenje renminbija u devizne rezerve Hrvatske narodne banke. U posebnom je sporazumu dogovorena suradnja Hrvatske banke za obnovu i razvoj i AIIB, a Hrvatska je najavila mogućnost da postane članicom AIIB-a. Na samom kraju izjave Hrvatska je pristala “produbiti suradnju na prioritetnim područjima kao što su antiterorizam, traganje za bjeguncima u inozemstvu i povrat protuzakonito stečene imovine”. Dakle, kineski disidenti neće moći u Hrvatskoj naći utočište pred dugom rukom kineskog ne baš objektivnog pravosuđa.

Komplementarnost s politikama EU

Dubrovačke smjernice, završni dokument summita koji je počeo kao 16+1, a završio kao 17+1, najduži je od navedenih, ali bez većih dubioza. Na samom se početku postavlja jasan okvir: “Sudionici naglašavaju da je 16+1 važan dio europsko-kineskih odnosa, komplementaran Sveobuhvatnom strateškom partnerstvu EU i Kine i Strateškom dokumentu suradnje EU i Kine 2020.”  i pozivaju na što brže zaključenje Sporazuma o ulaganjima između Europske unije i Kine. Interesantna je rečenica: “Procedure javne nabave i dodjeljivanja ugovora bit će u skladu s regulativom i međunarodnim obvezama članica”. Time se jasno definira da će se članice EU pridržavati europskih pravila, ali da će Kina u zemljama nečlanicama i dalje moći dobivati ugovore mimo dobre (EU) prakse. A važno je i što prije kinesku javnu nabavu učiniti “obveznom” prema ugovorima WTO-a na što pozivaju članice. Zbog navedenog je od 15,4 milijarde dolara koliko je Kina uložila u zemlje 16+1 čak 70 posto otišlo u 5 nečlanica EU, a najviše u Srbiju (najveću među njima). I u ovom je dokumentu Kina pozvala članice na korištenje renminbija.

Možemo zaključiti da je kineskih dvadeset europskih dana završilo u duhu miroljubive koegzistencije. Sporazumi s Italijom i Hrvatskom ne iskaču iz EU okvira osim inzistiranja na Panda obveznicama, a završna izjava sa skupa 16+1 u potpunosti je u skladu sa zajedničkom izjavom sa summita EU i Kina.

Prime Ministers of Central and Eastern European Countries pose for a picture with Chinese Prime Minister Li Keqiang at the start of 8th Business Forum of Central and Eastern European Countries & China in Dubrovnik, Croatia, April 12, 2019. REUTERS/Stringer NO RESALES. NO ARCHIVES
Stringer / REUTERS
 

Kina je pokazala neočekivanu kooperativnost. Dijelom se ona može objasniti unutarnjim (visoki dug, usporavanje rasta) te vanjskim kineskim problemima - trgovinski rat sa SAD-om. U takvoj je situaciji sasvim razumljivo da Peking ojača savezništvo s trećim svjetskim ekonomskim polom, EU (ako gledamo na današnji svijet kao neuravnoteženo bipolaran na političkoj razini te multipolaran na ekonomskoj). Vijesti o jačanju kineskih veza s EU mogu djelovati na raspoloženje u kinesko-američkim trgovinskim pregovorima i potaknuti postizanje kompromisa. No, kineski se stav dijelom može i treba gledati u svjetlu previranja u EU: Brexit trese kontinent, pred vratima su Europski izbori i pitanje je kako će izgledati buduća Europska komisija. Peking snatri o naklonjenijoj s kojom bi mogao dogovarati nove ustupke. A nije isključena ni blokada EU nakon izbora ako ne dođe do izbora nove Komisije do kraja listopada što otvara mogućnost djelovanja u interregnumu - Kina je uvijek sklona lovu u mutnom. Konačno, EU se već nekoliko puta osvjedočila da se Peking ne pridržava “slova sporazuma”. Još manje duha.

Novi financijski poredak

Inzistiranja da Hrvatska i Italija izdaju Panda obveznice i da uključe renminbi u rezerve središnje banke jasan je pokazatelj geoekonomskih planova: Kina aktivno radi na novom financijskom poretku koji u prvi mah djeluje kao udarac na dominaciju dolara, ali dugoročno je prijetnja i euru. Iako treba prihvatiti izglednu buduću važniju ulogu renminbija uz uvjet da Kina prestane s valutnim manipulacijama.

Konačno, treba razbiti jednu važnu predrasudu: 16+1 nije multilateralni već bilateralni okvir. Kina unutar tog mehanizma osigurava na jednom mjestu kontakt do kojeg bi inače vrlo rijetko došlo s tim zemljama (zajednički dio summita je vrlo kratak i sastoji se od govora domaćina i kineskog premijera). A zatim slijede bilateralni susreti kineskog šefa delegacije i šefova ostalih delegacija. Razvidan je sve snažniji pritisak na Srbiju (niz novih sporazuma) i BiH koje bi trebale postati novim čvrstim točkama utjecaja Pekinga u regiji uz pokušaj širenja i na Hrvatsku uz već privučenu Mađarsku.

Ulazak Grčke u mehanizam može se smatrati mudrim jer Atena tako može ojačati utjecaj EU u mehanizmu, ali i svoj na Balkanu (u svjetlu sporazuma sa Sjevernom Makedonijom) i u odnosu na Kinu (iako se jačanje grčkog utjecaja neće sviđati Kini). Atena tako može izbliza motriti hoće li stvarno Trst i Rijeka postati nove kineske ulazne točke u Europu. Ovo potonje nije toliko sigurno jer i jedna i druga luka imaju problema u kontaktu sa zaleđem. Slovenski se Koper odmah oglasio naglašavajući da ima dovoljno posla za sve tri luke. Što bi mogao biti koristan stav prema Kini koja ne bi mogla ucjenjivati niti jednu stranu, a možda bi se otvorila i neka mogućnost za repozicioniranje Pireja. Koji također pati loša željeznička veza s unutrašnjošću Balkana.

Kina će nastaviti tražiti saveznike unutar EU na koje može vršiti snažan pritisak (u ovoj smo temi svjesno isključili Portugal koji je glasan zagovornik Kine u EU) kako bi ostvarila maksimalan geopolitički utjecaj u pripremi novog odnosa među velikim silama što je master plan Pekinga: američki profesor Graham Allison navodi kako je “veličina kineskog premještanja svjetske ravnoteže takva da svijet mora pronaći novu ravnotežu. Nije moguće pretvarati se da je ovo samo još jedan veliki igrač. Ovo je najveći igrač u povijesti svijeta”.

Na svim je članicama EU - i kandidatkinjama - da shvate dugoročne kineske interese i da im se suprotstave jedinstvenim stavom te da rezultat suradnje EU i Kine ne bude razdor već suradnja među članicama. I da 17+1 bude samo mehanizam za provedbu europskih politika prema Kini. Kako i stoji u završnom dokumentu. A da se EU potrudi i zemljama članicama tog mehanizma osvijestiti činjenicu da je upravo Unija najveći financijer u regiji.

Kako Kina vidi svijet

Konačno, svi moramo imati na umu sljedeće: Bradley A. Thayer i John M. Friend su autori knjige “Kako Kina vidi svijet” objavljene 2018. “Do 2040., institucije koje je ustanovio zapadni svijet će ostati na svom mjestu, ali njihovi će liberalni principi biti rastočeni reformama koje će tražiti Peking. Uz rast kineske ekonomske moći i ovisnost sve većeg broj zemlja u razvijenom i svijetu u razvoju o trgovini i kineskim investicijama, Peking će koristiti svoje ekonomsko umijeće upravljanja kako bi vršio pritisak na zemlje da ublaže ili odustanu od svojih demokratskih vrijednosti i liberalnih politika”. Zato je važno inzistiranje na ljudskim pravima. 

I još jedno važno upozorenje: "Europa je u prošlosti bila vrlo naivna u odnosima s Kinom. Pekingu treba jasno dati do znanja da Europa nije komad sira koji svatko može grickati", rekao je u razgovoru za Bild am Sonntag Pierre Gattaz, predsjednik lobističke organizacije Business Europe koja u Bruxellesu zastupa interese 40 gospodarskih udruga iz cijele Europe.