Njemačka žuri da ne zakasni za Francuskom u obrani Europe

Autor:

16.11.2019.

Leader of Germany's Green Party Robert Habeck gesticulates during a speech at the delegates' conference in Bielefeld, Germany November 16, 2019. REUTERS/Leon Kuegeler
Leon Kuegeler / REUTERS

Robert Habeck, jedan od dvoje čelnika njemačke stranke Zelenih

Europa je nasiljem stigla u Europu. I bila je stranac. Zeus je oteo feničku princezu, pretvorivši se u bika, i donio ju na Kretu. Majka prvo troje dece na europskom tlu je došla s teritorija na kojoj se danas nalaze Sirija, Libanon ili Izrael. U ovom najstarijem sloju znanja (što mit uvijek jest) skriva se mudrost.

Tako svoj autorski tekst u uglednom švicarskom dnevniku Neue Zürcher Zeitung počinje Robert Habeck, supredsjednik njemačke stranke Zelenih, mogući budući njemački kancelar. Ili barem vicekancelar.

Evo još nekih naglasaka: “Europi je uvijek bio imanentan trag nasilja”; “uvijek je san o Europi bivao noćna mora, uvijek kad nadolazeća nesreća nije pravovremeno prepoznata”; Europa se mora sjećati toga da mir našeg doba, na našem kontinentu, jest obećanje ali nije zadanost sama po sebi. I da se za taj mir mora uvijek i iznova raditi. Da su nacionalizam i nacionalni šovinizam ovom kontinentu uvek donosili nesreću”.

A onda slijedi zaključak od kojeg će se mađarskom premijeru Orbánu Viktoru dići kosa na glavi: “Ja želim europski Ustav da bi naš izborani, napaćeni kontinent mogao da sraste i da bude jedno. Od EU trebamo napraviti jednu socijalnu Uniju. Našu valutu trebamo učiniti tako stabilnom, da može prebroditi sve krize i da kroz nju budemo sposobni voditi svjetsku politiku. Što znači da moramo još više ingerencija prenijeti na Europu. A to znači da od Europe trebamo napraviti jednu pravu federativnu Republiku, u čijem će se Vijeću odlučivati većinom glasova, čiji će parlament imati pravo predlagati zakone i koja će imati zajedničku vanjsku politiku”.

Mnogo je onih koji ovih dana bacaju blato na francusko predsjednika Emmanuela Macrona. Ali, on je prvo Francusku počeo ekonomski oporavljati. I zaista potresao cijeli kontinent. O kojem je predsjednik Vijeća EU Donald Tusk iznio briljantnu definiciju u govoru pred College of Europe ove srijede: “Europa u zemljopisnom smislu nije kontinent. Ona je kontinent u aksiološkom smislu. I to će ostati tako dugo sve dok budemo imali dovoljno snage da zaštitimo ne samo svoje granice i interese, već - prije svega - suštinu Europe. Napokon, ne želimo da naš dio svijeta bude, kao što je prikazano na zemljovidu u školskom atlasu, jednostavno veliki, ali periferni poluotok velike Eurazije”.

Suština Europe: o tome priča Habeck, o tome je pričao njemački ministar financija Scholz (pisali na novac.hr), o tome govori njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas (tekst objavljen na Euractiv.hr i engleska verzija) kad traži Europsko Vijeće Sigurnosti. “Predsjednik Macron je bio u pravu stavljajući u središte svojih razmišljanja snažnu i suverenu Europu”.

Osovina Berlin-Pariz je izuzetno važna, posebno će biti nakon Brexita. Iako je Maas socijaldemokrat, a njima prijeti potop na sljedećim izborima, Habeck je izgledna nova snaga. Posebno ako u najvećoj stranci, Kršćanskim demokratima (CDU) dođe do sukoba oko kancelarske pozicije: jaki dečki ne bi novu ženu i htjeli bi sačuvati status quo. Annegret Kramp-Karrenbauer je iznijela ideju europskog angažmana u korist Kurda na sjeveru Sirije. Takvi su prijedlozi buka previsokih decibela za Wolfgang Schäublea. Ali, nova generacija je očito svjesnija ozbiljnost situacije i prijetnje koju predstavlja val iliberalizma iz Mađarske i Poljske. Očito je da na njemačkoj političkoj scena stasa generacija koja počinje ozbiljno definirati post-Merkel razdoblje. Jer, samo im je nešto više od godinu dana na raspolaganju.

Možda ipak ima nade da EU stane na noge kao treći moćni akter globalnog poretka u nastajanju, uz SAD i Kinu. Osobni stav: potpisujem Habeckom poziv na federalnu Europu. To je spas za male države: gdje su te toliko bučno najavljivane kineske investicije u Hrvatsku?