Njemačko predsjedništvo mora premostiti podjele, povezati ljude, investirati u jedinstvo. Jer, pred nama je azijsko stoljeće

Autor:

  • Josep Borrell

26.05.2020.

European Union High Representative for Foreign Affairs and Security Policy Josep Borell speaks during a debate at the European Parliament on January 14, 2020 in Strasbourg, eastern France. - Borrell urged all parties to the Iran nuclear accord to save it, saying escalating tensions made the deal
FREDERICK FLORIN / AFP

Viski predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell

Njemačka će ovoga lipnja preuzeti predsjedništvo Vijećem sigurnosti UN-a, a samo mjesec dana kasnije, u srpnju, sjest će i na čelo Vijeća EU.

 

Vjerujte mi, očekivanja od Vas uistinu su velika. Računamo na Njemačku i njezinu diplomatsku službu da odrade izvrstan posao, što će biti ključno u ovim teškim vremenima.

Dobro se sjećam prošloga puta kada je Njemačka predsjedala Europskom unijom. Bilo je to 2007. godine kada sam obnašao ulogu predsjednika Europskog parlamenta. Tada je njemačko predsjedništvo imalo ključnu ulogu u pronalasku političkog sporazuma o tome kako odgovoriti na činjenicu da su Francuska i Nizozemska referendumom odbile Ustav EU. Rezultat kompromisa kojeg je postiglo njemačko predsjedništvo Unijom bio je Lisabonski ugovor.

Europljani su se, od tada, susreli s velikom financijskom krizom, koja se prelila u krizu eurozone, a 2015. godine susrela se i s migrantskom krizom.Tri velike krize u samo dvanaest godina učinile su Europsku uniju mnogo ranjivijom nego što je bila.

No, Europi trenutno prijeti nova kriza. Ovoga puta, riječ je o još većoj opasnosti koja prijeti samoj egzistenciji europskog projekta.

I ovoga puta računamo na Njemačku da cijelu Europu izvede iz krize snažniju nego što je u nju ušla.

Prijedlozi njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za oporavak EU uistinu su ambiciozni i predstavljaju upravo ono što Europi treba u ovim teškim trenucima.

Pandemija je imala asimetrični šok na eurozonu. Fiskalni kapaciteti država članica osjetno se razlikuju. Kriza uzrokovana koronavirusom započela je kao simetrični šok, ali se ubrzo pretvorila u asimetričnu krizu koja na drugačiji način pogađa članice EU.

Trebali bismo investirati u zajednička rješenja, ali i prakticirati istinsku solidarnost. Trebali bismo na umu imati gospodarstvo budućnosti temeljeno na zelenoj revoluciji i digitalizaciji. Taj tip francusko-njemačke inicijative Europi je potreban više nego ikada do sad. Bez angažmana Pariza i Berlina ništa ozbiljno se neće moći postići. No, istovremeno, ovoga puta francusko-njemački dogovor neće biti dovoljan. Trebamo jedinstvo cijele Europe.

Iskreno govoreći, to je teško postići. Toga sam bio svjestan i prije nego što sam preuzeo dužnost visokog povjerenika za vanjsku i sigurnosnu politiku EU, ali sam u ovih šest mjeseci dužnosti na svojoj koži osjetio koliko je nužno.

Teško je to postići zato što postoje velike razlike između država članica. Nedostaje nam zajednička strateška kultura i spremnost postizanja kompromisa.

Upravo će to biti jedan od ključnih  zadataka s kojima će se vaše predsjedanje uhvatiti u koštac. Premostiti podjele i nametnuti zajedništvo. Investirati u jedinstvo cijele Europe.

Dozvolite mi da u kratkim crtama pokažem na koji se dramatičan način mijenja svijet posljednjih mjeseci. Covid-19 poslužio je kao akcelerator povijesti koji je osnažio već prisutne društveno-ekonomske trendove.

Prvo i najosnovnije, živimo u svijetu bez jasno definiranog vođe u kojem Azija ima sve izraženiju ulogu; u ekonomiji, sigurnosti i tehnologiji. Analitičari su već godinama najavljivali kraj globalnog poretka u kojem vodeću ulogu ima SAD, a najavljivali su i stoljeće Azije. Upravo to se trenutno događa pred našim očima.

Ako se 21. stoljeće uistinu ispostavi stoljećem Azije, kao što je 20. stoljeće bilo Amerike, pandemija koronavirusa smatrat će se prekretnicom u tom procesu.

Nikada nije bila izraženija potreba za multilateralnom suradnjom, ali ponuda kaska za potražnjom. Ovo je prva velika kriza unazad nekoliko desetljeća u kojoj SAD nije preuzeo ulogu globalnog lidera u odgovoru na ugrozu. Možda im više nije stalo do te uloge, ali gdje god pogledamo možemo vidjeti jačanje konkurencije. Osobito između SAD-a i Kine.

Osjećamo sve snažniji pritisak da odaberemo stranu. Europska unija bi prvenstveno trebala biti vođena vlastitim interesom i vrijednostima, te bi pod svaku cijenu trebala izbjegavati da je se koristi kao pijuna u međusobnom sukobu drugih sila.

Sukob Kine i SAD-a ima nesagledive te ponekad paralizirajuće posljedice na multilateralni sustav. U Vijeću sigurnosti UN-a, G20, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i drugim institucijama.

Drugo, svijet postaje sve digitaliziraniji, ali iza njega sve više stoje države. Ključno pitanje koje se u tom kontekstu nameće samo od sebe jest; tko će biti zadužen za kontrolu tih digitalnih mreža? I tko će definirati pravila i standarde?

Treće, naš model globalizacije je pod pojačanim pritiskom. Trebamo strateški pristup kojim ćemo definirati svoje slabosti i sektore u kojima smo ovisni o drugim akterima na globalnoj sceni.

Konačno, pred cijelim svijetom trenutno se nalazi opasnost od manje slobode, manje prosperiteta, ali više nejednakosti i više fragmentiranosti. Diplomati će narednih godina trebati odraditi ključan posao.

Demokracija i poštivanje ljudskih prava, koje smatramo svojim političkim modelom, u opasnosti su. Neki lideri vrlo otvoreno eksploatiraju naše vrijednosti, a prava se bitka narativima odvija u digitalnoj sferi.

Sve te trendove možemo vidjeti u svom neposrednom susjedstvu. Počevši s regijom Zapadnog Balkana u kojoj moramo nastaviti jačati ulogu EU. Također, veliki će prioritet biti dan i rješavanju sukoba s Turskom.

Libija je test kredibilireta Europske unije, a nalazi se na našim ulaznim vratima. Imali smo priliku vidjeti apsurdnu situaciju u kojoj se libijski borci, noseći maske prema preporuci epidemiologa, sukobljavaju vatrenim oružjem. Njemačka je napravila izvanredan posao u kontekstu Berlinskog procesa za Libiju, u sklopu kojeg je pokazala vodstvo EU i što znači 'razmišljati europski' u kontekstu diplomacije. Upravo bi taj model trebao poslužiti kao predložak za vanjsku politiku Europske unije. Nastavit ćemo raditi na prekidu sukoba, svjesni toga koliko je teško postići mirovni sporazum. Pokrenuli smo i operaciju Irini čija je glavna zadaća bila pomoći snagama UN-a. Unatoč tome što nisu sve članice bile zadovoljne tim rješenjem, shvatile su da trebaju investirati u rješenje.

Na jugu, afričke su države uistinu ranjive na posljedice koje će pandemija ostaviti na njihove režime. Glavni tajnik UN-a Guteress na to nas je upozorio prije samo nekoliko dana.

Na istoku bismo trebali pružiti ruku podrške Ukrajini i osnažiti veze sa svim zemljama koje se nalaze u našem Istočnom partnerstvu.

Ono što nam je također potrebno u ovome trenutku je iskrena i otvorena rasprava o politici prema Rusiji, koja će biti usmjerena sigurnosnim interesima europskih zemalja. Dužni smo s Rusijom selektivno surađivati na pitanjima koja su od našeg ključnog interesa, a to nije kontradiktorno čvrstom stavu prema Kremlju. Samo moramo pronaći optimalnu ravnotežu između te dvije krajnosti.

Uvijek moramo biti svjesni činjenice da u energetici postoji faktor uzajamne ovisnosti. Trebamo kupiti plin, ali i oni taj plin nama trebaju moći prodati. Trebali bismo raditi na unaprjeđenju razumijevanja i povjerenja s onim državama o kojima energetski ovisimo.

Kina postaje sve snažnija i sve asertivnija. Njihov je rast impresivan, ali i podiže brojna pitanja i bojazni. Kao što znate, u trendu je reći da je pred nama 'tukididovski trenutak'. Nadajmo se da nije.

Već sam rekao, naši odnosi s drugim zemljama moraju biti temeljeni na povjerenju, transparentnosti i reciprocitetu, a to danas nije uvijek slučaj. Jedina šansa da to postignemo leži u tome da prema Kini zauzmemo kolektivnu disciplinu, a bi ključnu ulogu mogao imati EU-Kina summit koji će se najesen održati u Leipzigu.

Treba nam snažnija strategija prema Kini od one koju imamo sada, a to zahtjeva i bolje odnose s ostatom demokratske Azije. Trebali bismo više ulagati u odnose s Indijom, Japanom, Južnom Korejom i drugim zemljama.

Kako bismo se uspješno suprostavili ovim izazovima, trebamo izgraditi zajedničku stratešku kulturu. Nju još uvijek nemamo, što nam bitno slabi pregovaračku poziciju. Dužni smo djelovati na globalnoj sceni kao „Tim Europa“ ili „Europa United“, što je moj kolega Heiko (njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas) i sam sugerirao.

Naše ambicije kredibilne su onda kada ih potkrijepimo osjećajem zajedničke odgovornosti svih država članica. Djeluje kao da, onda kada nam ono treba više nego ikada, Europi nedostaje povjerenja i zajedništva. Prečesto ne uspjevamo postići sporazum zato što se svaka pojedina članica EU drži svojih osobnih stavova i nacionalnih interesa. Odgovor cijele EU, čak i onda kada ni on nije idealan, često je bolji od zaglušujuće šutnje.

Ako hoćemo biti efikasni, potrebna su nam i financijska sredstva. Vanjska politika EU koja postiže rezultate traži investicije. Političke, ali i one financijske.

Računamo na Njemačku čije će predsjedništvo Vijećem EU imati ključnu ulogu u postizanju ambicioznih rezultata za oporavak Europe, sljedeći proračun EU i novu etapu cijelog europskog projekta.

Dragi Heiko i dragi prijatelji, dopustite mi da Vam još jednom ponovim koliko je ovo važan trenutak i koliko važnu ulogu će vaše predsjedništvo imati. Moja glavna poruka Vama je da ovo nije trenutak da razmišljate u malim okvirima, već je ovo čas da se ambiciozno investira u Europu.

EU je prije 70 godina nastala kao projekt kojim su riješeni intraeuropski problemi te kojim je postignut mir. Nakon što je EU to uspješno postigla, sada treba pronaći odgovor na vanjske prijetnje kako bi sačuvala ono što je do sada učinjeno u Europi, a što često zovemo modelom europske civilizacije.

Njemačka je imala ključnu ulogu u integraciji EU, tako da i ovoga puta računamo na Vas.