Piše Hido Biščević Mila Rončević, Erdogan, Zuzana Čaputova: primjeri kad su narodi poslali poruke svojim vlastima

Autor:

  • Hido Biščević

10.04.2019.

Slovakia's presidential candidate Zuzana Caputova waits for the election results at the party's headquarters in Bratislava, Slovakia, March 30, 2019. REUTERS/Radovan Stoklasa
Radovan Stoklasa / REUTERS

Zuzana Čaputova, pobjednica predsjedničkih izbora u Slovačkoj

Kad bi se u istu rečenicu stavila mala Mila Rončević, djevojčica koja je upravo na terapiji u Sjedinjenim Državama, zahvaljujući gotovo nevjerojatnoj humanitarnoj potpori sugrađana, s turskim predsjednikom Erdoganom i novom slovačkom predsjednicom Zuzanom Čaputovom, pa i s Brexitom, ideja bi se vjerojatno doimala nevjerojatnom, svakako preuzetnom.

Ali, nije. U slučaju male Mile narod je poslao poruku. U slučaju turskih mjesnih izbora, kad je Erdogan pobijedio istodobno izgubivši sve najveće turske gradove, i u slučaju gospođe Zuzane koja je pobjedom nad EU profesionalcem Marošem Šefčovičem pokazala da je vrijeme okončati okoštali sustav, pa i u slučaju Brexit… narodi su također poslali poruke.

Istodobno, i posredno povezano, sve se to događa u predvečerje izbora za Europski parlament, krajem svibnja, koji se sve snažnije ocjenjuju kao moguće odlučujući, ako ne i presudni za profiliranje Europe u razdoblju kad su svi stupovi međunarodnog poretka urušeni ili napukli, kad se širi svojevrsna „duhovna praznina“ u kojoj tupo odjekuje otuđenje politika od naroda (o tome više na HB Diplomatic Country Club, "Geopolitika duhovne praznine“) i kad je upravo sama Europa, sa svojim vrijednostima, u dubokom preispitivanju, izložena unutarnjim i vanjskim pritiscima da se i sama vrati u razdoblja u kojima su carevali Sila i Nacionalizam.

Još jednom: mala Mila, Erdogan, Brexit, gospođa Zuzana?

Da, narodi šalju poruke.

Svi slučajevi ukazuju da se, usred post-ideologijskog svijeta i usred globalizacijskih tsunamija, sve odvija na pozadini različitih odgovora vladajućih elita na najdublje političke, društvene i vrijednosne izazove u modernoj povijesti. Ideologijske podloge su mrtve, vrijednosti stupovi urušeni, sustavi vlasti suočeni su s nebrojenim izazovima, "pravila igre“ više ne postoje, konfrontacije su obnovljene, ratne prijetnje sve snažnije odjekuju, pravne poretke i sporazume zamjenjuju političko-kartaški dealovi, društva su zapasana apatijom i otuđenjem od elita i, povrh svega, duboko podijeljena. Turska, Slovačka, Brexit, Unija, Amerika… o maloj Mili kasnije.

Države i društva duboko podijeljeni oko odgovora na prividno jednostavno pitanje: kako vladati, kako upravljati?

Post-ideologijski svijet, s društvima bez gotovo ikakve kohezivne društveno-vrijednosne armature,  u razdoblju silne i strašne potrage: no communism, no  capitalism, no socialism, no liberal democracy… gdje je odgovor, na kojim osnovama graditi sustave vlasti, koji su alati upravljanja?

Autoritarnost ili resteriranje, možda treći put?

Turska, Slovačka, Unija, Amerika, stanje Unije, pa i Brexit… otkrivaju ključne odabire: povratak autoritarnim sustavima, pokušaji obnove i resetiranja "overplayed“ liberalno-demokratskih sustava i vrijednosti i, najčešći „treći put“, nesnalaženje, traženje i glavinjanje. Brexit kao povijesni dokaz! O maloj Mili kasnije.

I u svim slučajevima, sve dublje podijele upravo oko odgovora vlasti na odabir alata vladanja.

Erdogan je odabrao povratak autoritarnosti, promijenjen je ustavni poredak, pokrenuti grandiozni projekti, sve u uvjerenju da je Snažna Država najbolji odgovor  za ova povijesno turbulentna vremena kad države nestaju i društva se urušavaju, u političkom i moralnom pogledu. Turkey first, rekao bi Trump, prisnažio Putin, odobrili Orban, Salvini, Duda, poželio Vučić itd itd.

U drugom odabiru, unutar Unije, snažna nastojanja da se ne dopusti krah europskih vrijednosti i ukupnog europskog projekta: Macronov manifest građanima, francusko-njemačka zajednička parlamentarna suradnja, borba za očuvanje EU institucija i EU političkog jedinstva usprkos izazova Brexita i znakova "blokovske podjele“ same Unije na populističkim platformama koje bi da nacionalni suvereniteti apsolutno nadjačaju vrijednosti zajedničkih institucija i zajedničkih vrijednosti… ne vidjevši ili ne želeći vidjeti da su apsolutizirani nacionalni suvereniteti uvijek uzajamno kompetitivni i uvijek završavaju ratovima! Europa, ako itko, dovoljno krvavo svjedoči o tome.

U trećem odabiru, odabira zapravo nema – države stagniraju u potrazi za odabirom, podijeljene, opterećene sukobima prenesenima iz prošlosti, gotovo da glavinjaju i tumaraju tražeći koji alat, koju opciju da odaberu. Brexit, svakako najbolji primjer. O malo Mili kasnije.

Na pozadini tih triju prevladavajućih opcija, narodi šalju poruke.

Dalekosežni dosezi mjesnih izbora

Upravo zato, prividno obični turski mjesni izbori imaju moguće dalekosežne dosege: produbljena društvena podjela  - na urbanu i ruralnu, sekularnu i vjersku Tursku –  potencijalno nosi naboje ozbiljnih problema u kontekstu vanjskih izazova i složenosti kojima je zemlja izložena. Podijeljene zemlje i autoritarni sustavi najčešće nisu dugoročno jamstvo stabilnosti.

Potvrdila je to i Slovačka, prolazeći i sama, ne tako davno, kroz razdoblje erdoganovsko-putinovskog autoritarnog modela, u vrijeme Mečiara, da bi nakon Dzurinde završila u svojevrsnom okoštavanju otuđenog i netransparentnog sustava vlasti, te je sada, odabirući gospođu Zuzanu, narod, ponovo, poslao poruku: želimo da vlast odabere opciju br. Dva, povratak na europske vrijednosti i obnovu liberalne demokracije.

Ta obnova je, uostalom, i ključ europskih parlamentarnih izbora. Jer, podjela na autoritarne, "suverenističke“  i liberalno-demokratske, "globalističke“ modele upravljanja društvima u osnovi je i podjela oko vrijednosnih odabira: sazdana na vrijednostima koje  bi trebale nadjačavati ratove i u najmanju ruku perpetuirane napetosti između kompetitivnih nacionalizma, Europa tako stoji na svojevrsnom raskršću: izgubi li takva Europa samu sebe, kakav svijet slijedi? Svijet u kojemu će se različiti interesi i razlike usklađivati u zajedničkim institucijama ili svijet u kojem će se različiti interesi i razlike nadmetati u ratovima, danas trgovačkim i teritorijalnim, sutra raketnim i nuklearnim?

Utoliko je obrana europskih vrijednosti, kroz predstojeći filter europskih parlamentarnih izbora, ključni odabir. Osobito u svijetu u kojem bi velike sile ponovo da obnove politiku sile.

Brexit kao primjer nesposobnosti i nekompetentnosti

Zato narodi šalju poruke. Eto, još jednom, Brexit kao primjer: nije riječ samo o nesposobnosti sustava i nekompetentnosti vlasti – više od toga, riječ je o svojevrsnom traženju, izgubljenosti, gotovo glavinjaju između opredjeljenja za Nation first modela, jer zajedničke institucije ne zadovoljavaju. Navodno. Uostalom, još jedan podijeljeni narod, s različitim porukama, sve do one da tamo gdje neka zemlja nema jasnog opredjeljenja nema stabilnosti, kohezije i razvitka.

Naravno, sad je vrijeme za malu Milu.

I ovdje je narod poslao poruku. Jer, i ovdje narod želi smisleno upravljanje, smjer i razborite alate u okružujućem svijetu straha i kaosa. Zbog toga, u slučaju male Mile, ono što se iskazalo kao neviđeni humanitarni entuzijazam i ljudskost, zapravo odjekuje kao svojevrsni narodni Vapaj: iskoristimo prigodu da pokažemo da možemo, da znamo, da cijenimo, da vrijedimo, da smo sposobni… S malo pretjerivanja, kao da su građani poručili da će dati svoje novce samo da bi pokazali da žele djelovati, da žele vrijediti, da ne žele biti samo šutljivi objekti neučinkovite političke elite, da odbijaju biti povučeni, apatični nezadovoljnici općeg defetizma i izostanka volje, energije, jasnog opredjeljenja i odabira cilja u ime stabilnosti, prevladavanja podjela, kohezije i razvitka. Ukratko, protiv politike koja nema snage odabrati i koja stoga proizvodi jedino zamor i stagnaciju. Koju, na sreću, ali u široj društvenoj slici zapravo na žalost, povremeno razbude samo humanitarne akcije ili nogometne pobjede. U međuvremenu, kad splasne entuzijazam i kad utihne glas naroda, eto ponovo podjela, "suverenisti“ ostaju ustaše, "globalisti“ partizani, a vrijednosti kojima je Europa prevladala takve podjele… gotovo nigdje.

O odabiru je, dakle, riječ. Autoritarnost, europske vrijednosti ili glavinjanje. I zato su, nakon osiguranja terapije za malu Milu, izbori za Europski parlament važni. Kao terapija za društvo.