PIŠE HIDO BIŠČEVIĆ Notre Dame, Božji znak da Europu treba spašavati od idiota

Autor:

  • Hido Biščević

23.04.2019.

People attend a Good Friday
Gonzalo Fuentes / REUTERS

Crkva Notre Dame u Parizu teško je oštećena u požaru na Veliki Četvrtak

U krizna vremena, u znak opomene i protesta, ljudi su vrlo često prinosili vlastite živote kao žrtvu. Tisuće, deseci tisuća ljudi oduzimali su vlastiti život da ukažu na nepodnošljivost… nepodnošljivost nametnutih ideja, nepodnošljivost izgubljenih vrijednosti, nepodnošljivost gubitka dostojanstva, nepodnošljivost stvarnosti oko njih. Najčešće, samospaljivanjem.

Spaljivali su se budisti pod kineskim komunistima, spaljivali su se američki quekeri zbog vijetnamskog rata, spaljivali su se poljski studenti zbog ruskog komunizma, spaljivali su se ukrajinski građani zbog otimačine Krima, spalio se njemački svećenik zbog širenja islama, spaljivali su se arapski studenti da potpale "arapsko proljeće“, spalio se Jan Palach… konačno, i onaj Tuđmanov fotograf koji su ubio pred njegovim grobom na Mirogoju također se na svoj način spalio, zasigurno također potpaljen onim što je vidio kao nepodnošljivu stvarnost oko sebe.

Spaljivali su se ljudi.

Nedavno, spalila se – crkva.

Ne znam druga objašnjenja za vatru na krovištu katedrale Notre Dame osim – samospaljivanja. Također zbog nepodnošljivosti. Također u znak opomene i protesta. Simboliku tog samospaljivanja pojačao je i trenutak – Uskršnje vrijeme, kao da je Naša Gospa htjela ukazati da je vrijeme za isusovsko uskrsnuće vrijednosti, ideja i morala, uz ostalih i kršćanskih, različitih od onih koji prevladavaju u svijetu u kojem raskalašenost i nasilje šeću ruku pod ruku trgom ispred Naše Gospe.

Možda je Naša Dama prije samospaljivanja pogledala na trg pred ulazom u svoju svetu kuću, možda je vidjela dvojicu homoseksualaca kako se, umjesto kod kuće, ljube na njenu trgu, tik do naoružanog vojnika koji čuva ulaz od terorista… možda je spoj tih dviju slika - a govore da je to doista snimljena fotografija u trenu izbijanja požara - možda je to bila ona prva iskra zapaljenja. Svijet  raskalašenosti i svijet nasilja, pomiješani, jedan do drugoga, kao neronovska slika sunovrata.

Možda je, povrh toga, vidjela nebrojene primjere blasfemije, preko granica pukog bogohuljenja, preko granica vjere i Deset zapovijedi, jer njih ionako malo tko još zna nabrojati. Možda je s visine svojeg krova vidjela kako stotine tisuća ljudi upravo ginu na više od pedeset ratnih bojišnica diljem svijeta, za koje više ionako nitko ne mari. Možda je vidjela da komičari postaju predsjednici, da predsjednici priznaju da su bili ubojice. Možda je naprosto čitala novinske naslove, saznajući što je tog jutra doručkovala kakva starleta, pa je s nemoćnim užasom ili s užasom nemoćnih samo digla ruke prema nebu.

Možda je saznala da su djeca počela ubijati roditelje jer su im branili drogu i da je to, povrh svega, postalo  uobičajeno, gotovo i prihvatljivo, u svijetu u kojem se ubojice obrijanih glava cijeni više od sijedih profesora. Možda je shvatila da je ovo postao svijet političkih harlekina i vojnih huligana. Možda je već i prestala brojati silne oltare golog materijalizma koji su zamijenili crkvene. Možda je vidjela da stražnjice postaju važnije od glava.

Možda se Naša Gospa žrtvovala u znak protesta protiv sunovrata u svijet obijesne raskalašenosti i škrgutave apatije, protiv svijeta koji gubi smisao i vrijednosti, koji vrišti duhovnom prazninom i prolazi kroz neporecivu krizu duhovnosti (o tome više u "Ubojstvo kod Dangare i geopolitika Volovčice“, iz rukopisa knjige "U čizmama Marca Pola“). Konačno, možda se Naša Gospa osvrnula u povijest i  vidjela da su duhovne krize svijeta uvijek prethodile svjetskim ratovima. Možda je to bila najstrašnija opomena njena samospaljivanja.

Umire Bog?

Ili je, drugim riječima, Naša Gospa naprosto shvatila da umire Bog, pa ni ona sama više ne može biti crkvom… a biti pukom turističkom atrakcijom za selfie-turiste nije nipošto htjela biti. Možda je samospaljivanjem naprosto htjela sačuvati svoje dostojanstvo. Možda je naprosto htjela upozoriti da odustajanje od ideja i vrijednosti koje su stvorile i održale Europu otvara vrata povratku starih ideja i vrijednosti, koje su već toliko puta uništile Europu.

Upravo to je i dokazala – jer, brojne i gotovo nevjerojatne reakcije na požar potvrdile su: kriza europske ideje otvorila je vrata povratku starih ideologija. Tamo gdje nema dovoljno novog svjetla, vraća se stari mrak: radikalizam svih vrsta i u svim oblicima, ekstremizam s prstom na okidaču terorizma, također svih vrsta, od islamskog do bjelačkog, populizam, obnovljeni nacionalizam…  poniznosti, o moralu, o običnoj građanskoj pristojnosti, o toleranciji, o uvažavanju, o dijalogu, o demokracijama utemeljenima na vladavini prava da se i ne govori – sve što je uništavalo Europu kao da se ponovo slobodno šeće trgom ispred Naše Gospe.

Dokaz? Netom se Naša Gospa samozapalila, u znak upozorenja i uz molbu za uskrsnuće vrijednosti koje će nadjačati sunovrat u ideje mržnje i rata – jer, radikalizmi i populizam bili su uzroci svih europskih strahota – eto poplave ciničnih komentara: bujica anarhista pozera, rap-filozofa i trash analitičara žalosno su pokazali da nisu u stanju polomiti okove svojih starih ideograma.

Ujedinjeni glasovi antifašističkih, anarhističkih i četničkih ideologija

Ništa to ne svjedoči bolje od činjenice da  je samožrtvovanje Naše Gospe, u ime uskrsnuća vrijednosti koje nestaju pred naletima globalizacijskog idiotizma i političkog fanatizma, u trenu, i to na prostorima gdje su donedavno crkve gorjele pod granatama, ujedinilo glasove antifašističkih, anarhističkih i četničkih ideologija! Ekstremisti svih zemalja ujedinite se!

Čista potvrda da je Naša Gospa doista prepoznala potrebu za uskrsnućem ideja i vrijednosti na kojima počiva Europa, prije nego se posve razbude stare ideologije. Ideologije fanatičnog radikalizma, koje hrane jedna drugu i koje su u toliko navrata dovele do ratova u Europi, uključujući i na ovim prostorima. Kad antifašisti i četnici počnu govoriti isto, počinju strujati vjetrovi straha. Kad svi taoci prošlosti ne odustaju od svojih prošlih ideologija, slutim obnovu te prošlosti.

Antifašisti misle da su antifašisti i kad odbijaju priznati da je antifašizam zastranio u komunizmu. Šezdesetosmaši ne vide da je već 2019. godina. Anarhisti misle da je kaos svijeta odlična prigoda. Ustaše misle da je slom komunizma dokaz da je Pavelić bio u pravu. Četnici vjeruju da nebeska misija nebeskog naroda zauvijek opravdava zločine, bez isprike, koju traže uvijek od drugih. Populisti uvijek imaju rješenja i ne žele vidjeti da su ta rješenja u povijesti završavala kao "konačna rješenja“. Ukratko, taoci povijesti usred krize europske ideje, koja uz ostalo počiva i na kršćanskim vrijednostima.

Opet nema Hrvata u borbi za Europu

Stavim li to u kontekst izbora za Europski parlament ili potrebe resetiranja Europske Unije…. izbor je, nesporno, kristalno jasan. Europa i europska ideja su u krizi i stoga je potrebno "uskrsnuće“. Upravo kako je to nedavno u zajedničkom pismu potpisalo gotovo stotinu povjesničara iz Europe i svijeta… među kojima, upravo u kontekstu političkog odabira budućih ideja koje bi trebale voditi Europu, ne zamijetih nijedno hrvatsko ime i prezime: možda i nije čudo - kako da raspravljaju o budućnosti  Europe, kad se dijele oko prošlosti vlastite zemlje. Ili, na sličnu temu, kako da kandidati za Europarlament podijele s glasačima svoja opredjeljenja oko ovih dvojbi između starih ideologija i resetiranja europskih vrijednosti, o fondovima i njihovom korištenju za nacionalnu razvojnu strategiju da se i ne govori, kad se sve svodi na "ured i plaću“.

 I sve to u vrijeme povijesna izbora. Povijesnog, jer sve osim odabira vrijednosti na kojima je Europa osigurala mir nakon stoljeća ratova bio bi povratak na ideograme prošlosti, koji su uvijek vodili u ratove. Još jedna potvrda da je Naša Gospa, sa svojim upozorenjem samospaljivanja, doista bila u pravu: kriza je došla do vrhunca - obnova i uskrsnuće ili povratak prošlosti.