Piše MIRELLA RAŠIĆ Izazovi migracija za Europsku uniju - učinkovitije upravljanje granicama EU

Autor:

  • Mirella Rašić

28.04.2019.

Migrants who were stranded on the German NGO Sea-Eye migrant rescue ship Alan Kurdi are seen before disembarking from an Armed Forces of Malta patrol boat at its base in Marsamxett Harbour, Valletta, Malta April 13, 2019. REUTERS/Darrin Zammit Lupi
Darrin Zammit Lupi / REUTERS

Migranti na brodu Alan Kurdi, koji je dobio ime po dječačiću čije je mrtvo tijelo more izbacilo na europske obale

Piše Mirella Rasic, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu 

Percepcija i politička klima  - više ili manje Europe?

Migracije s pravom ostaju jedna od ključnih tema kako odlazeće Junckerove Europske komisije a tako vjerovatno i one buduće. Ne sumnjam da će imati odlučujući utjecaj u raspravama izbornih kampanja za europske izbore. Međutim, sudeći po političkom narativu populista i nacionalista, čini se da tema neće biti migracije kao kao fenomen koji je oduvijek prisutan nego prije svega sredstvo u pridobivanju birača. Drugim riječima, europski će izbori biti o puno većem i temeljnijem pitanju - o pitanju želi li se EU zatvoriti i ponovo graditi  zidove? Vratiti u prošlost i iluziju da može ponovno živjeti sa zatvorenim granicama?

Čini mi se da sljedeće europske izbore slobodno možemo nazvati i svojevrsnim referendumom kad je u pitanju  budućnost opstanka europskog projekta tj. izjašnjavanja kakvo uopće društvo žele europski građani dugoročno.

Šireći dezinformacije i lažne vijesti koje plaše građane, populisti itekako iskorištavaju neutemeljene strahove o identitetu, šireći lažne slogane i žrtvujući Europu na račun njihovih političkih poena. Tome u prilog govore i rezultati anketa Eurobarometra koji ukazuju na strahove građana dok su pitanja migracija i sigurnosti istaknuli kao neke od glavnih zabrinutosti.

Negativna percepcija javnosti o broju pristiglih migranata u EU potaknula je restriktivniju politiku u nekim članicama EU. Dok s jedne strane  vlade nastoje održati predizborna obećanja da će smanjiti broj dolazaka migranata, s druge tržište traži svoje kako bi popunilo kroničnu nestašicu radne snage na tržištima rada.

Sve što je vezano uz migracije i pitanja sigurnosti posljednjih godina dovodi u pitanje i same temelje Europske unije kao 60-godišnjeg projekta mira, stabilnosti i napretka. Stoga su globalni migracijski pritisci te rizici od nestabilnosti u našem susjedstvu na vrhu prioriteta političke agende EU.

Krizna vremena su iza nas

Iako se može reći da su krizna vremena iz 2015.g. iza nas, izazova je i dalje jako puno poglavito kada je u pitanju učinkovito upravljanje vanjskim granicama, ne samo u smislu zaštite granica  od ''nepoželjnih došljaka''  nego solidarnosti i adekvatnog pružanja pomoći svima onima koji bježe od rata ili progona. Neupitno je da EU treba uložiti više napora kako bi migracijska politika postala istinski otporna na buduće promjene u geopolitičkom kontekstu koji se mijenja i u svijetlu stalnog rasta migracijskog pritiska na svjetskoj razini.

Europa se neće moći dugoročno oslanjati na ad-hoc mjere u kriznim situacijama  i zato joj treba čvrsta i predvidljiva koordinacijska struktura. To znači da je, uz operativnu podršku koju pružaju EU agencije i financijsku podršku iz europskog proračuna, neophodno da i što veći broj država članica postane aktivnim sudionicima procesa. Svima bi već trebalo biti jasno da se ni  jedna država ne može sama nositi s izazovima migracija.

S druge strane, neke države članice EU uporno izbjegavaju shvatiti da se svijet oko nas mijenja i da su globalizacija, geopolitičke nestabilnosti, demografija, klimatske promjene i internet samo još više doprinjeli da se pojača mobilnost i urgentnost svih očajnih ljudi  širom svijeta u potrazi za sigurnošću daleko od svoje domovine.

Sukobi u susjedstvu Europe, od zapadne Afrike pa sve do Ukrajine, svod su  velike nestabilnosti, koja se neizbježno prelijeva i na vrata Europe.

Quo vadis Europa?

Ti se izazovi mogu rješavati učinkovitije samo bude li Europa ujedinjena i vjerna svojim vrijednostima na način da iskazuje svoju solidarnost na djelu i dijeleći odgovornosti međusobno.

Tijekom posljednje četiri godine dakle od posljednje velike i nezapamćene migracijske krize iz 2015.g. ostvaren je znatan napredak tj. vidljivi rezultati u smislu rješavanja migracijskih izazova. Međutim, ostali su neriješeni strukturni problemi. Države članice dužne su štititi one kojima pružaju zaštitu i brinuti o njima. Nastavak sveobuhvatnog pristupa suradnje i solidarnog djelovanja, uz pravednu podjelu odgovornosti, jedini je put naprijed ukoliko se EU želi uspješno nositi s izazovom migracija.

Dok ukupan broj nezakonitih dolazaka na Mediteranu pada treću godinu zaredom, tako da trenutno ne prelazi 10% broja dolazaka iz 2015.g., s druge strane stopa smrtnosti se povećala. Smanjeni broj nezakonitih dolazaka nije jamstvo za budućnost jer će se migracijski pritisci nastaviti. Stoga je sveobuhvatni pristup upravljanju migracijama i zaštiti granica od ključne važnosti. Također, politički zastoji i ad-hoc riješenja za iskrcavanje izbjeglica spašenih na Mediteranu nastavljaju se. Prošlogodišnji pokušaji pronalaženja prihvatljivih kompromisa za reformu Dublin II načela, nisu donjeli rezultate. Čini se da nema jasnog riješenja na putu naprijed a kako stvari stoje  to se vjerojatno neće uskoro ni promijeniti.

Pronalaženje pravednijeg i operativnijeg sustava za podjelu odgovornosti za tražitelje azila u Europi ostaje u svakom slučaju jedan od najtežih izazova i prioriteta za EU.

Jačanje Europske granične i obalne straže

Bolji nadzor vanjskih granica EU-e, borba protiv nezakonitih migracija, vraćanja takvih migranata i suradnja s trećim zemljama – mogu se ostvariti samo suradnjom i dugoročnom održivošću schengenskog prostora slobodnog kretanja. 

S tom namjerom, 1. travnja 2019.godine Europsko Vijeće dalo je zeleno svijetlo političkom dogovoru o jačanju europske granične i obalne straže  čime joj se daju primjerene ovlasti za odgovor na zajedničke probleme s kojima se Europa suočava u upravljanju migracijama i granicama.

Središnji dio ojačane Agencije trebale bi činiti  stalne snage od 10 000 službenika graničnog nadzora do 2027.g. koji će u svakom trenutku biti spremni pružiti potporu državama članicama. Agencija bi trebala dobiti veće ovlasti u području vraćanja, dakle da nadzire državne granice s ciljem zadaće vraćanja: provjere identiteta, odobravanja ulaska na vanjskim granicama i zaštite državnih granica samo uz suglasnost države članice domaćina. Također treba naglasiti da  Agencija ne preuzima odgovornosti svake države članice kad je u pitanju upravljanje njezinim vanjskim granicama.

Predviđeno je da Agencija, uz prethodni dogovor s dotičnom zemljom, može pokretati zajedničke operacije i raspoređivati osoblje izvan EU-a i njegovih susjednih zemalja kako bi pružila potporu u upravljanju granicama i migracijama. Također,  Agencija će moći osnovati područne urede u državama članicama i trećim zemljama (podložno sporazumu o statusu) kako bi logistički poduprla svoje operativne aktivnosti i zajamčila svoje nesmetano poslovanje.

Ne krivite Bruxelles za sve!

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta mora potvrditi politički dogovor postignut u ožujku ove godine u okviru trijaloga. Nove stalne snage europske granične i obalne straže trebale biti na raspolaganju za raspoređivanje od 2021., kad će postati potpuno operativne, dok bi do 2027. godine trebale dosegnut svoj puni kapacitet u smislu ljudskih potencijala tj. imati na raspolaganju do 10 000 službenika graničnog nadzora.

Sve u svemi, buduća dinamika ovih političkih procesa povezana je s rezultatima europskih izbora i sastavom nove Europske komisije. Treba vidjeti kakvo će mjesto po važnosti dobiti politika migracija  u novoj Komisiji

Na kraju, što uvijek ističem - za migrantsku krizu najveću odgovornost snose nacionalni političari a ne EU – Juncker i ''europska birokracija''!