PIŠE MIRELLA RAŠIĆ: Unija građana ili interesnih grupa? Kako je neuspjeh građanskih inicijativa u EU otvorio prostor populistima i nacionalistima

Autor:

20.05.2019.

People attend the 
Hannibal Hanschke / REUTERS

U brojnim gradovima EU ovog su vikenda održani prosvjedi za EU

Piše: Mirella Rasic, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu 

Europa i građani kao promatrači ili aktivni subjekti?

Od kad sam devedesetih počela raditi za EU, slušam priče o tome kako je europski projekt bez veće uključenosti građana osuđen na propast! Porastom populizma taj je narativ prisutan u javnom diskursu europskih političara poglavito posljednjih pet godina. I doista, čini mi se da kako vrijeme prolazi da bi se ovo proročanstvo moglo u doglednoj budućnosti pretvoriti u samo-ostvarivajuće proročanstvo jer unatoč bezbrojnim pozivima na akciju  tj. potrebu da se EU građane više i na puno konkretniji tj. učinkovitiji način uključi u participaciju javna života, stvari se odvijaju dosta površinski jer se dubnski nije dovoljno duboko zagreblo da bi se osjetile neke konkretne promjene.

Složit ćete se da ulogu  građana u društvu možemo ocijeniti ili s aspekta pasivnog promatrača ili aktivnog subjekta tj. nekoga tko bi trebao puno više prakticirati svoju izvornu društvenu i političku ulogu, i na taj način jačati participativnu demokraciju. Kada je riječ o EU, Članak 11 Ugovora o EU  nedvosmisleno daje pravni okvir za građanski angažman. Međutim, čini se da ta sfera i dalje ostaje ''rezervirana'' više političkim elitama - koje je smatraju svojim ekskluzivnim terenom - a manje građanima, pasivnim promatračima (u većini slučajeva).

Politička participacija građana u RH ali i u većini drugih zemalja svodi se doslovce na statistiku tj. postotak odaziva na izbore. S druge strane, europska demokracija nosi se već neko vrijeme s izazovom izražavanja  građanskog nezadovoljstva kvalitetom političkih odluka koje donose ''dobro plaćeni eurokrati tamo negdje u Bruxellesu''! S tim se odlukama možemo složiti ili ne. Stoga je opravdanost preispitivanja političkog legitimiteta  za društva u kojima postoji ozbiljan demokratski deficit sasvim opravdan. 

Odgovor EU-a na Europu građana

Za mene osobno ''EU građanstvo'' znači kvalitetno funkcioniranje nstitucija koje bi trebalo potaknuti povjerenje građana tako da te iste institucije EU dokažu to na dva načina:

  • donošenjem kvalitetnih odluka koje izravno utječu na kvalitet života građana
  • otvorenošću prema civilnom društvu

Zadržat ću se na ovom drugom jer držim da je EU zakazala na njemu unatoč svim instrumentima koji stoje na raspolaganju. U najboljoj namjeri, EU je ugradila inicijativu pod nazivom ''Europska Građanska Inicijativa'' u Ugovor iz Lisabona sa svrhom demokratičnije i učinkovitije EU. Spomenut ću još neke mogućnosti osim ove ukoliko građani žele sudjelovati u donošenju politika EU: 

  • javna savjetovanja u okviru plana Europske komisije za bolju regulativu
  • tzv. Elektroničke zajednice putem platforme SINAPSE na kojoj stručnjaci iz raznih oblasti mogu pridonijeti kreiranju politka EU
  • dijalozi s građanima, na kojima su građani imali  mogućnost s predstavnicima Komisije, Europskog parlamenta i drugih tijela EU-a raspravljati o raznim temama koje koje su zabrinjavale građane
  • registar transparentnosti. 

EU je proglasila 2013.-2014. godine europskim godinama građana i na taj ih način nastojala potaknuti na jačanje svijesti o njihovom mjestu i ulozi u društvu, kao i jačanju  svijesti o određenim temama, poticanje rasprave i promjena stavova.

Od kad je započela sa funkcioniranjem, 1. travnja 2012. g., Europska građanska inicijativa otvorila je doista jedan novi svijet mogućnosti budući da je omogućila svim građanima EU da po prvi puta mogu aktivno sudjelovati u predlaganju potencijalne zakonske regulative.

Građanske inicijative postoje na nivou nacionalnih, regionalnih ili lokalnih inicijativa u nekim zemljama EU, čije se područje primjene i postupak znatno razlikuju, a primjeri nacionalnih građanskih inicijativa su Mađarska, Rumunjska, Slovenija, Poljska, Španjolska, Italija, Austrija, Latvija, Litva,  Nizozemska, Portugal, Slovačka. Naglašavam da Hrvatske nema niti na jednoj razini. 

Što se procedure tiče, formalno registrirana, ta inicijativa dopušta da milijun građana iz najmanje jedne četvrtine država članica EU-a (dakle najmanje njih sedam) potakne Europsku komisiju na djelovanje u područjima u kojima ona ima ovlasti to učiniti, u skladu s europskim vrijednostima. Temeljem osnivačkog Ugovora, Unija može poduzeti pravne mjere u područjima kao što su

  • unutarnje tržište
  • poljoprivredna politika
  • zaštita javnog zdravlja
  • kvalitet okoliša

Od 2012. godine sudjelovalo je oko 9 milijuna Europljana iz svih 28 država članica. Pokrenuto je više od 68 inicijativa. Do sada su uspješno registrirane četiri inicijative, a Komisija se obvezala na popratne aktivnosti na tri od tih. Odbijena je registracija za 21 od njih, uglavnom zato što su bile izvan ovlasti Komisije. Četrnaest je inicijativa povučeno iz procedure od strane organizatora a trenutačno je registrirano petnaest inicijativa koje su u fazi prikupljanja potpore. Spomenut ću samo neke:

  • ''Poštovanje vladavine prava u EU''
  • ''Označavanje hrane kao nevegetarijanske, vegetarijanske i veganske''
  • ''Hranite se autentično – unmask your food''
  • ''Zaustavimo ekstremizam''

Do sada je za samo četiri inicijative prikupljen dovoljan broj potpisa: "Voda i odvodnja su ljudsko pravo!'Voda je javno dobro, a ne roba!”;  ''Jedan od nas”;  ''Stop Vivisection”; i "Zabrana glifosata, ljudi i okoliša od toksičnih pesticida”.  Uredno su uručene  Komisiji, koja je objavila odgovore svima javno dostupnim kanalima u kojima iznosi svoje pravne i političke zaključke u vezi sa svim četirima inicijativama.

Gdje zapinje?

Potencijali Inicijative u smislu konkretne koristi za EU i njezine građane su očiti, međutim, bez njezine značajnije reforme realna je mogućnost da se uopće više niti ne koristi u smislu njezine aktivacije jer previše je uložena posla i truda aktivista koji odrade posao bez ikakve novčane naknade, a za što? Podizanje svijesti građana kao cilj je u redu, ali posao ne staje dizanjem svijesti. Nakon što se odradi ogroman posao koji može potrajati i 16 mjeseci,  te nakon što Komisija donese svoje mišljenje, u principu tu priča staje.

Da malo pojasnim protokol nakon što Inicijativa prikupi milijun potpisa, što nikako nije posao za podcijeniti: Komisija ju analizira i u principu nakon tri mjeseca daje svoj službeni odgovor u kojem objašnjava koje će mjere predložiti kao svoj svoj odgovor - ako će ih predložiti, te razloge poduzimanja ili nepoduzimanja mjera.

Poanta čitave priče je da Europska komisija nije  dužna podnijeti nikakav zakonodavni prijedlog na temelju podnešene inicijative. Ako pak odluči podnijeti zakonodavni prijedlog, pokreće se redovni zakonodavni postupak što znači da se Komisijin prijedlog podnosi zakonodavcu, tj. Europskom Vijeću i Parlamentu (u nekim slučajevima samo Vijeću). Ukoliko prijedlog bude prihvaćen, stupa na snagu.

Ni jedna do sada od registriranih inicijativa nije dovela do konkretnih zakonodanih prijedloga i stoga je za očekivati da će se aktivisti, ukoliko se odluče na veliki i mukotrpan posao u to upustiti samo ukoliko budu bili sigurni da će se trud isplatiti – tj. da će potaknuti Komisiju kao predlagatelja zakona da odgovori na konkretnu akciju izradom novih zakonodavnih prijedloga.

Reforma Europske građanske inicijative stoga je nužna ukoliko se doista nešto konkretno želi napraviti za građane u smislu njihove smislene političke participacije u oblikovanju budućeg europskog projekta. Već sam naglasila sve njezine potencijale. Te bi promjene trebale uključivati neke od slijedećih mehanizama kako bi ju učinili funkcionalnom:

  1. proceduru registracije inicijative učiniti manje restriktivnom zato što postoji jako puno tema  koje građani drže bitnim, a koje nisu u nadležnosti Komisije, drugim riječima to bi značilo da se moraju mijenjati osnivački ugovori
  2. redizajnirati aktualni online sustav skupljanja potpisa (omogućiti e-potpis i skroz pojednostaviti sustav). Da ne spominjem da bi EU nužno trebala osigurati financijsku pomoć budući da aktivisti moraju sami snositi troškove od pravne pomoći, prevođenja, itd
Pojednostavljenje institucionalne složenosti EU za dobrobit građana

Sigurna sam barem za Hrvatsku da je javna svijest o ovim inicijativama toliko niska da bi se doista trebalo više uključiti  u smislu organiziranih kampanja kako bi se educirala javnost. U najmanju ruku, Inicijativu bi trebalo promicati kao službeni instrument EU-a za podizanje javne svijesti i način na koji građani mogu paricipirati u u političkom životu EU i utjecati na donošenje odluka koje se tiču kvalitete, sigurnosti života svih njezinih građana. Na taj bi se način moglo otkloniti  nepovjerenje građana u EU a vrlo često i osjećaj distanciranosti od Unije, jer je ona ionako tamo negdje u Bruxellesu, ne u Hrvatskoj.

Nisam čula niti jednog od aktualnih kandidata za zastupnike u EP da je govorio o ovj temi. Nisam čula ni odlazeće zastupnike da su se angažirali na ovu temu.

Dakle, inicijativa i potencijala uključivanja građana javni život i sudjelovanju u oblikovanju europskih politika ima, međutim stvari ne funkcioniraju u praksi poglavito zbog aktualnog institucionalnog okvira EU.  Baš s obzirom na institucionalnu i svaku drugu složenost EU, nije realno za očekivati da svi građani imaju jasnoću tj. razumiju kako i na koji način EU i njezin institucionalni aparati funkcioniraju prije nego li budu u poziciji da izraze neko svoje mišljenje primjerice o nekoj politici, direktivi, itd. 

Prema tome, svaki smisleni pokušaj da se građansko participativno djelovanje u EU učini funkcionalnijim i učinkovtijim, iziskuje napor kako bi se njegovo djelovanje pojednostavilo u očima javnosti.

Umjesto da se krene ka nekim konkretnim promjenama u smislu puno dinamčnije i aktivnije participcije građana i društva u oblikovanju politika, populizam i njihovi akteri u ulozi 'glasa razuma' koji spašavaju narod od propasti  i štite ih od EU, još su više potisnuli tj. stavili u drugi plan ideju građanske participacije u političkom životu Unije. 

Razvidno je da postoji potreba za jednom novom paradigmom sudjelovanja koja bi stavila  građane na čelo procesa integracije EU kako bi ih dodatno osnažila, vratila povjerenje u europski projekt te im omogućila da imaju ulogu prava 'kontrolora' a ne samo pasivnih promatrača koje se zove na akciju jednom u pet godina!