Piše MIRELLA RAŠIĆ Uoči sastanka na vrhu 9. svibnja u Sibiu Rumunjskoj kao predsjedateljicom EU : Budućnost Europe – korak naprijed ili nazad?

Autor:

  • Mirella Rašić

07.05.2019.

European Commission President Jean-Claude Juncker holds a news conference at the EU Commission headquarters ahead of an informal meeting of EU leaders, Brussels, Belgium, May 7, 2019. REUTERS/Francois Lenoir
Francois Lenoir / REUTERS

Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije

Mirella Rasic, stručnjakinja za europske poslove, bivša starija dužnosnica Europske komisije i zamjenica voditelja Predstavništva Europske komisije u Zagrebu 

Tko se još sjeća  "Bijele knjigu o budućnosti Europe: razmišljanja i scenariji za EU27 do 2025.g.''?

Nešto više od dvije godine, 1.ožujka 2017. godine Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije, predstavio je ovaj dokument u Europskom parlamentu uoči obilježavanja 60 godina Ugovora iz Rima koji je bio zamišljen kao  trenutak da ujedinjena Europa s 27 država članica stvori viziju za vlastitu budućnost.

Da se podsjetimo, Bijela knjiga kao podloga za buduću raspravu  navela je pet scenarija od kojih svaki nudi uvid u moguće stanje Unije do 2025. ovisno putu koji Europa bude odabrala:

  • zadržati status quo
  • EU samo kao jedinstveno tržište
  • više integracje za one koji žele – tzv. Europa s više brzina
  • EU s manje ovlasti, ali efikasnija
  • EU koja će u više područja raditi zajedno.
Europa s više ili manje brzina - Zadržati 'status quo' ili više integracije?

Iako se neko vrijeme najviše govorilo o konceptu Europe s više brzina, od onda do danas čini se da je dokument ostao samo mrtvo slovo na papiru jer se nije otišlo daleko u smislu budućeg oblikovanja europskog projekta. Tada je premijer Plenkovic govorio kako je Hrvatska, kao i hrvatska Vlada, privržena europskom projektu i zajedničkim temeljnim vrijednostima, te je ključnim ocijenio jačanje demokratskog legitimiteta europskih institucija te sprječavanje demagogije i populizma. ''EU više brzina već postoji i danas, imamo članice u eurozoni i Schengenu i one koje nisu. Ona postoji, a važno je da ne prevlada logika da nekoliko velikih radi jednu unutarnju grupu tješnje suradnje, a da drugi u tom procesu ostanu na margini. Hrvatska će se zalagati da se ide ka tješnjijoj suradnji na tom putu", govorio je premijer Plenković.

Jedan od najvažnijih uzroka trenutno mutne slike na tu temu je to što ujedinjena Europa, iako s većim brojem članica primjerice nego 2004. godina kada se Uniji priključilo deset novih zemalja, nije paralelno postajala jača na unutranjem planu. Naprotiv, najmanji zajednički nazivnik sustavno se smanjvao pa je Brexit tako gledano, bio zapravo gotovo logična posljedica procesa unutarnje erozije. Kako stvari stoje, nema baš puno entuzijazma za nadu da će poslije izlaska Ujedinjena Kraljevstva (ako!?) Unija biti u stanju ponovo uspostaviti neophodnu unutranju koheziju koja joj je potrebnija no ikada.

Drugo, predsjednici država i šefovi vlada 27EU kao kao legitimni predstavnici naroda i zemalja koje predstavlju trebali bi biti odgovorniji i igrati ključnu ulogu kad su u pitanju reforme Unije, što nažalost nije slučaj budući da je razvidno da za krizu koju prolazi EU nisu odgovorni ''birokrati iz Bruxellesa i Juncker'' nego prije sve iste vlade zemalja članica, budući da u Europskom Vijeću sjedi podosta izraženih egocentrika, zbog čije neodlučnosti i nacionalizma Europska unija tapka na istom mjestu i ne kreće se naprijed.

Sastanak na vrhu 9.svibnja 2019. - korak naprijed ili nazad?

Samo dva tjedna uoči europskih izbora, 9. svbnja u Sibiu u Rumunjskoj, trenutnoj predsjedateljici Europske unije, održat  će se svibanjski sastanak na vrhu EU čelnika na kojem će glavna tema biti budućnosti Europske unije nakon Brexita kao i uloga Rumunjske u pripremi budućih strateških prioriteta EU za razdoblje tjekom saziva nova Europska parlamenta i nove Europske komisije 2019 – 2024. godine.

Čini se da nema velikih očekivanja kao što je bilo prije dvije godine - a znam jer sam i osobno sudjelovala u procesu dok sam radila u Europskoj komisiji - koliko se pričalo i planirao na veliko taj sastanak u Komisiji kako bi se pokazala sva dostignuća Junckerove komisije tijekom njegova petogodišnja mandata i planiranja budućnosti bez Ujedinjenog Kraljevstva. Samo par dana prije sastanka vrlo su šture informacije koje dolaze iz Komisije na temu planiranja.

Kao i svaki puta nakon takvih sastanaka, donose se zaključci Vijeća iako bi rezultati parlamentarnih izbora mogli izmijeniti ''jednadžbu''. U svakom slučaju, Rumunjsku, koja je po prvi puta preuzela predsjedanje EU, čekaju brojne zadaće uključujući završetak zaostataka od više od 200 zakonodavnih inicijativa koje je predložila Junckerova komisija.

Politička težina nove Europske komisije?

I nakon 5 godina ''posljednje šanse za Europsku komisiju da učini nešto'', kako je to Juncker rekao u svojem godišnjem stanju Unije 2014. godine, EU još uvijek vrluda od jednog do slijedećeg sastanka na vrhu. Iako se u zadnjih pet godina popravila ne samo gospodarska ''krvna slika'' EU,  pala stopa nezaposlenosti, a nema ni umora koji se osjećao nakon odlaska Junckerova prethodnika Jose Manuela Barrosa, svi izazovi koji su mučili EU tada, poglavito gospodarsko-financijski, danas su zamijenile teme migracija koja je dovela u pitanje čak i sam opstanak "europskog projekta" zbog razjedinjenosti zemalja članica. 

Pitam se hoće li Junckerov nasljednik uopće imati priliku dati slijedeću šansu europskim integracijama? Teško je uopće zamisliti kako bi se bliska budućnost mogla drastično razlikovati od nedavne prošlosti budući da smo preplavljeni valom nacionalizma, informalizacije što dovodi do sve veće važnosti međuvladinog donošenja odluka koje čini se nije baš plodno tlo za koncept neke buduće političke komisije o kojoj je Juncker govorio s entuzijazmom 2014.g. kada je preuzeo funkciju šefa EK. 

U svakom slučaju, izazovi za buduću Komisiju, bez obzira na njezinu političku težinu, ostaju sva ona temeljna područja gdje naprosto postoji potreba za jačanjem temeljnih principa i vrijednosti na kojima počiva. Ti se izazovi i teme tiču:

  • jačanja vladavine prava i temeljnih prava
  • pitanja migracija i sigurnosti
  • dovršenje projekta jedinstvenog digitalnog tržišta
  • socijalne dimenzije europske monetarne unije
  • pozicioniranja EU kao lidera na području vanjske i obrambene politike
  • razvoja umjetne inteligencije
  • normalizacije trgovinskih odnosa sa SAD-om i Kinom

Kao što se ističe tj. razmatra u Bijeloj knjizi, način na koji će se Europa mjenjati u narednom desetljeću, od utjecaja novih tehnologija na društvo i radna mjesta, preispitivanja globalizacije, pitanja sigurnosti, porasta populizma, itd. meni se čini sasvim jasan izbor koji je pred svima nama: ili će EU naprosto pregaziti novi trendovi i vjetrovi, ili će ih pak Europa prihvatiti i iskoristiti sve nove mogućnosti. Ako ovo potonje, onda samo ujedinjena Europa, a ne ovakva kakva je danas.

Što reći osim da su Europljani tj. njihovi lideri imali dovoljno vremena razmisliti o ''više'' ili ''manje'' Europe tj. prestati gledati u tzv. ''reality show'' Bijele kuće te se konačno pozabaviti  problemima u vlastitom domu.