Znači li govor Emmanuela Macrona išta Hrvatskoj?

Autor:

06.03.2019.

French President Emmanuel Macron and Croatian Prime Minister Andrej Plenkovic make a statement to journalists in the courtyard of the Elysee Palace in Paris, France, October 16, 2018. REUTERS/Pascal Rossignol - RC12866D64D0
Pascal Rossignol / REUTERS

Susret hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u listopadu prošle godine u Parizu

Olaf Scholz, njemački vicekancelar i ministar financija pohvalio je istup francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u europskim medijima naglašavajući njegovu “odlučnu poruku za potrebom kohezije u Europi”.

Finski premijer Juha Sipila je poručio kako ljudi trebaju “EU koja je sposobna donositi odluke i provesti ih”. Belgijski premijer Charles Michel je rekao da se nada “Europi koji štiti slobodu i demokraciju”.

Nisu izostale ni kritike - ipak je Europa ujedinjena u razlikama. Češki premijer Andrej Babiš je rekao kako mu se čini da Macron “ne ide u pravom smjeru”. A iz Budimpešte je očekivano stigla pokuda: “Macron je proimigracijski političar koji vjeruje da je imigracija dobra. Mi mislimo da je loša”.

Macron je dakle ozbiljno uzburkao vodu u europskoj politici. Što mu je i bio cilj. Sasvim je jasno da je riječ i o predizbornom potezu, ali ne na francuskoj nego na europskoj razini. I, što je posebno važno, ovim je govorom (iako je objavljen kao novinski tekst, strukturiran je po svim pravilima retorike) postavio sebe kao “EU Jupitera”, ali u pozitivnom smislu. Francuski mediji Macrona, zbog njegovih sklonosti elitizmu, Versaillesu i carskom nastupu vole titulirati imenom glavnog boga u rimskom panteonu. Uzevši u obzir nesmiljene i oštre napade kojima je i ranije bio izložen iz Italije i Mađarske, treba mu odati priznanje na odlučnosti i beskompromisnosti da zauzme takav položaj. Bez obzira na kritike. To je odlika lidera.

Činjenica je da mu nedostaje partner iz Berlina, ali to što ga nema (Njemačka je zarobljena političkim neslaganjima unutar koalicije, ali i unutar stranaka u koaliciji) nije ga spriječilo da nastavi svojim političkim smjerom, od sada sam. Pokazavši ujedno da je naučio iz reakcija na ranije govore: ne biti epski dug već sažeti svoje ideje kako bi ih javnost lakše akceptirala. I ponuditi ostvarivo i održivo. Što mu priznaju i mnogi iz drugog političkog tabora, pa tako i glavni kandidat Europske pučke stranke za predsjednika Europske komisije Manfred Weber.

I dok cijela Europa raspravlja o Macronovom govoru, s ruba EU ni glasa. Hrvatska je zamukla. Vlada ni slova, opozicija još manje, a ostale stranke možda čak ni ne znaju da je Macron nešto rekao. Očekivali bismo neku reakciju Živog zida, konačno oni se otvoreno zalažu protiv EU. Ništa.

Tragično. Kastastrofalno. Pravi pokazatelj koliko su u krivu svi koji govore da je vlada “bruxelleski podanik”. Da je tomu tako, slijedila bi pozitivne signale vezane uz Macronov govor koji su stigli iz Komisije i Europskog vijeća. HDZ bi bio vjerojatno na Weberovoj liniji. No, ima Hrvatska prečih briga. HDZ-u je sad najvažnije tko će pobijediti na izborima u Lici. SDP ni sam ne zna što mu je važno. Ako mu je išta uopće važno. Most se vrti u krug ustrašen padom podrške. Živi zid ne može u govoru pronaći ništa što respondira s njihovom politikom - a to zato jer ne postoji tako nešto što bi se zvalo “politikom Živog zida”.

Europski su izbori za 80-ak dana. Možemo razumjeti da je svaka politika lokalna, ali EU je lokalna. Hrvatske stranke i vlada još su jednom pokazale da ih Europa kao sadržaj ne interesira. Da na tom planu ne žele voditi političku borbu. Neki, kao Most i Živi zid jer ne znaju, drugi, kao HDZ jer se ne bi nikome šteli zameriti, a treći, kao SDP, jer nisu u stanju artikulirati ikakvu politiku. Treba li se onda čuditi što je najagilnija zastupnica u ovom sazivu Europskog parlamenta bila Ruža Tomašić (kako je objavio Euractiv.hr)?

Treba li se čuditi što Vlada od javnosti kao zmija noge krije stavove za sastanke u Bruxellesu? Možda tih stavova i nema, javnost to ne zna (to inače nije praksa u drugih članica). Treba li se onda čuditi što smo i dalje pri dnu europske ljestvice kad je riječ o povlačenju sredstava iz EU fondova?

Otvaranje rasprave o europskim politikama je opasno jer razotkriva nepostojanje sadržaja u politikama hrvatskih stranaka, a dijelom i vlade. I zato svi u “lijepoj našoj” zamuknu kad se dogodi nešto poput Macronovog govora. Razgovor o tome bi mogao otkriti da je car - hrvatska politika - zapravo gol.