EU-fondovski papiri kao bumerang za državu

Autor:

01.02.2020.

avelant / avelant

Ariana Vela, vlasnica konzultantske tvrtke AVELANT d.o.o. i Učilišta EU PROJEKTI

Ariana Vela jedna je od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove, strateško planiranje i javnu nabavu, vlasnica konzultantske tvrtke AVELANT d.o.o. i Učilišta EU PROJEKTI – Ustanove za obrazovanje odraslih.

Učilište EU PROJEKTI  - prva hrvatska i regionalna ustanova za obrazovanje odraslih specijalizirana za EU fondove, javnu nabavu i upravljanje projektima, upisuje novu generaciju polaznika u program usavršavanja za Voditelja pripreme i provedbe EU projekata, uz poseban popust! Za više informacija, kliknite na www.uep.hr!

Ova je godina po mnogočemu značajna za korištenje EU fondova u Hrvatskoj; od dobivanja jasnog sadržaja Višegodišnjeg financijskog okvira i programiranja za sljedeće financijsko razdoblje pa sve do plana da se stopa ugovorenih sredstava za ovu perspektivu popne na 100%, no postoje dva velika problem - prevelika birokratiziranost sustava EU fondova i loše posložen pravni okvir koji nam se upravo „obijaju o glavu“.

Očekivanja od 2020. godine su izuzetno velika. Premijer i ministri (oni koji su ostali) hvale se hrvatskim predsjedanjem i misijom pregovaranja dobrih uvjeta u okviru Višegodišnjeg financijskog okvira u kojem Hrvatska želi ispregovarati barem onakve uvjete kakve je imala dosad kada su u pitanju sredstva iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

Ova je godina posebna i po tome što ponovo ulazimo u ciklus u kojem se preklapaju ugovaranje i provedba projekata u financijskoj perspektivi 2014. – 2020. sa strateškim planiranjem, odnosno programiranjem za sljedeću u okviru kojega bi Hrvatska trebala usvojiti prvu jedinstvenu Nacionalnu razvojnu strategiju (Hrvatska 2030) te pripremiti operativne programe.

Svaka od ovih aktivnosti za našu je državu problematična sama po sebi, a kada ih sve stavimo u isti vremenski okvir i još tome dodamo činjenicu da niti na razini Europske unije stvari ne teku prema planu, onda znamo da nas u 2020. i 2021. čekaju krv, znoj i suze, ali „po hrvatski“.

Uz sve to, stopa isplaćenosti EU sredstava koja pokazuje koliko smo stvarno potrošili i dalje je među najnižima u EU. O razlozima pričamo već godinama, a posebno je odjeknuo istup dekana FER-a, Gordana Gledeca, koji je na ceremoniji potpisivanja ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava (koja je trebala poslužiti kao još jedno događanje na kojemu će se dva multisektorska (sve)ministra, Pavić i Ćorić, pohvaliti tuđim uspjesima) sasuo ministrima u lice sve što ih ide kada je provedba projekata u pitanju.

Formula neuspjeha je jednostavna: Ako zakompliciraš papirologiju koju korisnici moraju dostavljati i osiguraš da svako tijelo u sustavu tumači isti propis na drugačiji način, dobiješ ovo što imamo danas, a to su – frustrirani korisnici, kašnjenje u provedbi projekata, mala stopa isplaćenosti i veliki iznosi financijskih korekcija. Sve skupa puno baba, a kilavo dijete u državi kojoj bi svaki euro trebao biti izuzetno bitan.

I ne samo to. U EU fondovima papirologija je kao bumerang. Uvijek će se vratiti onome ga je bacio. Upravo se taj bumerang, kojeg korisnici svladavaju manje ili više uspješno, vraća u tijela koja čine sustave upravljanja i kontrole i ona padaju pod pritiskom velikog broja papira koje moraju pregledati. Tako su sada česte situacije da korisnici predaju izvještaje na vrijeme, ali im odobrenja i isplate kasne mjesecima. Jednako tamo im se odobravaju i plaćaju samo dijelovi izvještaja jer tijela ne stižu pregledati svu dokumentaciju (to se uglavnom odnosi na naknade kontrole postupaka javne nabave).

Posebno je zanimljiva priča o nepravilnostima, ali nju ću ostaviti za sljedeći osvrt jer se u ovom segmentu događaju prevrati koji zaslužuju jedan kvalitetan komentar.

Upravo zato je, uz sve gore navedene zadatke, potrebno dobro razmisliti kako da se ovo što postoji danas ne preslika na sutra, odnosno kako da ovu hrpu papira uklonimo, smanjimo broj provjera i omogućimo korisnicima da se fokusiraju na ono bitno, a to su njihovi projekti.

Za napomenu, EU je njegovala sličan pristup centraliziranim sredstvima, ali prije gotovo 15 godina. Kad su shvatili da im korisnici gube vrijeme na papire koji su potpuno nebitno, promijenili su pristup i sada ima je fokus na ciljevima projekata, a ne na tome da im pošaljete, na primjer, 10 dokumenata kao dokaz da ste zaista proveli radionicu za 15 osoba koja vas je koštala 5.000 kn.

Nažalost, o ovome zasad u Hrvatskoj ne pričamo niti postoji ideja o tome kako pojednostaviti priču pa je opravdano zapitati se koji je smisao u grebanju za EU novce na razini izdvajanja za našu alokaciju od strane države kad se ta ista država jako trudi da zagorča život svakome tko je odlučio koristiti EU sredstva.