Gabrijela Žalac: 'Operativac sam. Ako treba, i osobno ću pisati projekte'

Autor:

31.07.2018.

Zagreb, 050718.
Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova.
Mario Musa predsjednik uprave Hrvatske lutrije
Foto: Davor Pongracic / CROPIX
Davor Pongračić / CROPIX

Nemam vam ja minimalne ciljeve, ništa ja ne radim minimalno, samo maksimalno, što se od mene i očekuje.

Ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac osoba je kroz čije ministarstvo prolaze milijarde eura. Pripadnik je rijetkog soja političara koji svoj posao shvaćaju iznimno ozbiljno, te ne vjeruje, poput nekih svojih prethodnika, da ministri imaju radno vrijeme nakon kojeg su slobodni od svih obaveza.

Za naš intervju jedva je odvojila vrijeme usred dana pretrpanog rasporeda, nakon sjednice Vlade i prije važnog sastanaka s premijerom Plenkovićem, nakon kojeg je morala juriti na let za Njemačku, gdje su je čekale daljnje obaveze.

U razgovoru je pokazala tipičnu slavonsku otvorenost, srčanost i energiju, a odgovore na pitanja ispucavala je bez zadrške, dajući precizne i detaljne informacije iz djelokruga svojeg ministarstva, bez bacanja pogleda na papir ili tražeći pomoć od svojih suradnika.

Njen radni stol savršeno oslikava njen karakter i daje brzi uvid u teme koje su joj najbitnije - obiteljska slika, Vinkovački orion, Vučedolska golubica, Sinjska alka, replika Vukovarskog tornja... ali i plaketa s natpisom “BOSS LADY”. U kratkom razgovoru s njenim suradnicima prije intervjua, ne osjeća se nikakav strah od “šefice”, već svi ističu divljenje nad njenom energijom, strasti i radnim elanom. Koliko god radi i koliko god da je umorna, uvjeravaju me, to se na njoj ne može vidjeti.

Već prilikom upoznavanja i sâm sam doživio ono o čemu pričaju - iako je u pogonu od ranog jutra i već je odradila desetak sastanaka i događanja, a nije ni na pola planiranih obaveza, Žalac izgleda kao netko tko bi bez problema našao energije za vlastoručno izgraditi omanju obiteljsku kuću isto poslijepodne.

“Umorna sam”, govori mi na pitanje kako je, no to se ne čuje u glasu i osjeti se samo kroz kratki uzdah koji kao da nadodaje: “... ali koga briga?” Njen osmijeh je prirodan i u razgovor kreće s puno entuzijazma i opipljivim optimizmom.

Kako zadržavate taj optimizam, s obzirom na to koliko se često morate nalaziti pod stresom, suočeni s problemima koji su izvan vaše kontrole?

- Ja nekako sve gledam s vedrije strane, i mislim da je samo ta pozitiva bitna. Znamo nekad u uredu, kada svi poludimo od umora i količine tema - kad ne znamo više kud koju mapu nosimo - onda malo sjednemo pa se zafrkavamo, tako je svima lakše i mislim da je dobra atmosfera u timu jako bitna. Ujutro od sedam do osam treniram kadgod sam u Zagrebu, i tako počnem dan. Uvijek si pokušavam napraviti dobar raspored, ako mi ga netko ne poremeti, kao, recimo, danas. Na neke stvari jednostavno ne možete utjecati.

Duboko vjerujem u ovo što radim, zato što to radim od početka svog radnog vijeka; mislim da je to jedna jako pozitivna, konkretna i zanimljiva priča... Jednostavno volim taj posao. A sad, ministarske obaveze, to je tako kako je. S vremenom se pomirite da ste 24 sata na raspolaganju.

Morate odvojiti i nešto vremena za sebe, druženje s prijateljima, najviše obitelj. Jedva čekam da se u subotu vratim kući u moje Vinkovce, kad ćemo svi zajedno, obiteljski, gledati utakmicu, skakati i navijati za naše “vatrene” u Rusiji.

Što vas najviše ispunjava u vašem poslu? Nakon kakvog trenutka imate osjećaj “eto, zato radim taj posao”?

- Kad neki dobar projekt dobije financiranje nakon toliko godina, nema veće sreće. Kad smo potpisali ugovor za Pelješki most, za koji, naravno, nisam ja isključivo zaslužna, već je to nešto na čemu se radi više od 10 godina, i onda kad se tako nešto konačno realizira, to je... neopisiv osjećaj.

Rad na projektima EU ispunjava me zato što je svaki projekt EU zapravo rješenje određenog problema na terenu. Postoje stvari na koje ja ne mogu utjecati jer nisu direktno pod mojom nadležnošću u smislu sektora, bude tu i loših dana, ali mislim da uvijek treba stati na loptu, sjesti, razgovarati i naći najbolja moguća rješenja.

Kad su fondovi EU u pitanju, to me baš veseli, zato što to radim od prvog dana, od europskih integracija, davne 2002., i to me baš ispunjava. Ne bih sigurno tako srčano radila ovaj posao da ga ne volim, da sam u nekom drugom ministarstvu, jer to ne bi bio moj sektor. Kako je ovo moje područje, onda bude i nerviranja, zato što mi je stalo... Stalo mi je da bespovratan novac povučemo jer je to dobro za sve, ne samo za jedno ministarstvo, za jednog korisnika, nego je višestruko dobro za svakoga u Hrvatskoj.

Što vam najviše smeta što nije pod Vašom kontrolom - što bi bolje funkcioniralo da je u vašim rukama?

- Ja sam to jasno izrekla čim sam postala ministrica - sustav upravljanja i kontrole fondovima EU, kakav je akreditiran, trenutačno je vrlo kompliciran. Predložila sam u siječnju 2017. tadašnjim partnerima u Vladi da svi segmenti pripreme i provedbe projekata EU radi lakše koordinacije i kontrole budu u našem ministarstvu, no, nažalost, takav prijedlog nije naišao na razumijevanje od Mosta. Bilo bi mnogo jednostavnije i učinkovitije kad bismo mi raspisivali natječaje i ugovarali projekte, kako se međusobno ne bismo trebali dopisivati i gubiti vrijeme, a da sektorski nadležna tijela rade svoj posao.

Sada je tako kako je, nemamo vremena mijenjati sustav, i zato smo se odlučili posvetiti ugovaranju projekata i isplatama krajnjim korisnicima, jer smo već izgubili tri početne godine, zbog čega su nam sljedeće dvije i pol krucijalne.

Kako onda djeluje sustav u koji je uključeno toliko različitih ministarstava?

- Problematiku fondova EU podigli smo na razinu Vlade. Svaka dva tjedna na zatvorenom dijelu sjednice Vlade podnosim izvještaj svim ministrima i zajednički radimo na tome, nema druge. Jednostavno, svatko svoj dio mora utjerati u red. To je proces. Proces koji traje.

Ova je financijska perspektiva potpuno drugačija od one 2007.- 2013., jer nam je sada deset puta više sredstava na raspolaganju. Vidjet ćemo kako će u konačnici izgledati iduća perspektiva, ali što se tiče sustava, može biti bolji i mora biti bolji, na čemu ćemo raditi u okviru priprema za sljedeće razdoblje.

Je li vam problem naći adekvatne radnike koji su dovoljno stručni za potrebe Vašeg ministarstva?

- Pa, je! Problem je naći ljude, a i tim novim ljudima koji se zapošljavaju sigurno treba godina dana da ih netko mentorira i uvede u posao. Zato mi je žao što se na vrijeme nismo počeli pripremati za članstvo u Uniji. Neću nikad prihvatiti da krilatica “uhljeba” prolazi, to je naprosto posao u kojem se mora osigurati dovoljan kapacitet ljudi kako bi se moglo provesti sve projekte od početka do kraja.

Na temelju analiza radne opterećenosti pojedinih ministarstava i agencija, izradili smo odluku o zapošljavanju koju je usvojila Vlada. Prema toj analizi, 676 ljudi je nedostajalo u sustavu upravljanja i kontrole fondova EU, ali taj broj ljudi stalno raste, zato što je to trebalo provesti još prije tri godine.

Primjer je naša Središnja agencija za financiranje i ugovaranje, jer nam je ona trenutačno najbitnija. Naime, kad potpišemo ugovor, oni su u najvećem dijelu zaduženi za provedbu projekata, zajedno s korisnicima. Njima sad treba ljudi toliko koliko raste ugovaranje, a ono više ne raste eksponencijalno, nego skoro vertikalno.

Ukupno smo do današnjeg dana ugovorili projekata u vrijednosti od 5 milijardi eura, odnosno 46 posto predviđenih sredstava, raspisali natječaja u iznosu od sedam milijardi eura; znači, morate osigurati dovoljno ljudi, dovoljan broj projekt-menadžera koji će pratiti s korisnicima provedbu projekata.

Ako njih nema, onda će sve kasniti?

- Tako je! Prve tri godine bilo je ugovoreno samo devet posto alokacije, što smo zatekli kao Vlada. Postigli smo značajne poraste u svim segmentima, a do kraja ove godine planiramo ugovoriti minimalno 60 posto. Nije samo u ljudskim kapacitetima problem, problem je i u nekvalitetno pripremljenoj dokumentaciji, a najgora stvar jest to što mi ni danas nemamo prave podatke o tome koji se sve projekti na terenu pripremaju i u kojoj su fazi. Kada bismo to znali, onda bismo znali i programirati te usmjeriti sredstva tamo gdje je to potrebno. Na tome radimo intenzivno, i upravo smo zato donijeli Zakon o strateškom planiranju i upravljanju razvojem, koji propisuje izradu jedinstvene, sveobuhvatne i dugoročne Nacionalne razvojne strategije.

Je li birokracija za prijave i praćenje provedbe prekomplicirana?

- Neprestano ponavljam na sastancima Vijeća ministara kako je potrebno pojednostaviti procedure. Konstantno radimo na pojednostavljivanju procedura, skratili smo rokove evaluacije projekata, olakšavamo Zajednička nacionalna pravila, a onda dođe Europska komisija, i u prijedlogu nove regulative propiše dodatnih 200 stranica novih pravila. Dakle, nije problem samo u našim procedurama, već i u onima koje nam se nameću s razine EU. Mislim da ćemo svi zajedno na tome morati poraditi.

Koji je minimalni cilj koji ste si zadali kako biste svoj mandat smatrali uspješnim?

- Nemam vam ja minimalne ciljeve, ništa ja ne radim minimalno, samo maksimalno, što se od mene i očekuje. Ono što u ovom mandatu trebam napraviti, i to već u prve dvije godine, izmijeniti je zakone koji su potpuno nepravedni, a tiču se regionalnog razvoja. Prije svega, želim naglasiti da smo donijeli Zakon o strateškom planiranju i upravljanju razvojem - trenutačno imamo dvjesto strateških dokumenata na razini države, tisuću i sedamsto na regionalnoj i lokalnoj razini. Moramo znati upravljati razvojem - specijalizirati regije, znati gdje se što događa, gdje trebamo jačati određene gospodarske grane...

U tom kontekstu, za novu Nacionalnu razvojnu strategiju RH 2030 koju pišemo, a planiramo ju donijeti do 2020. godine, želimo se fokusirati na projekte koji će stvarati lance vrijednosti u gospodarstvu određenog područja - poljoprivredu u Slavoniji, marikulturu na Jadranu, ovisno o tome kakve su prirodne predispozicije. Želim jednu strategiju s akcijskim planovima po sektorima, s jasno definiranim proračunskim linijama - iz državnog ili iz europskog proračuna. Tada ćemo iz spomenute Strategije moći jednostavno prepisati ciljeve u nove operativne programe kako bismo ih mogli sufinancirati i kroz proračun EU.

Izmjenama i dopunama Zakona o regionalnom razvoju započeli smo jačanje kapaciteta na regionalnoj i lokalnoj razini kroz naše županijske razvojne agencije, kako bismo u konačnici imali što više kvalitetno pripremljenih projekata na terenu.

Važni su mi, dakako, i Zakoni koje ćemo donijeti do kraja godine, a to su Zakon o potpomognutim područjima, Zakon o otocima, Zakon o brdsko-planinskim područjima i Zakon o razvoju Grada Vukovara, koji traži svoje posebne mjere.

Vladin Projekt Slavonija, Baranja i Srijem definitivno je najvažniji cilj mog mandata kako bismo promijenili trendove na istoku Hrvatske

 A fondovi EU?

- Za to ću se boriti do posljednjeg daha. Ako treba, evo, ja ću sjediti i pisati projekte u uredu, samo da se napravi sve što se može napraviti. Ja sam operativac, ne mogu si pomoći.

Što doživljavate kao najveći osobni problem u svojem sadašnjem radu?

- Iznimno mi je teško to što sam udaljena od obitelji, ali bolje da su tamo nego da su ovdje, jer im ionako ne bih mogla posvetiti dovoljno vremena, a ovako sam i posvećenija poslu, koji je doista zahtjevan, a o odgovornosti koju on nosi da i ne govorim. Nikada ne bih pristala na udaljenost od obitelji da nemam njihovu podršku u tome. Oni su uz mene, imaju razumijevanja, vjeruju u mene i daju mi snagu.

Najveći problem u radu osjećam kada se nešto dogovorimo na nepreglednom broju sastanaka, i kad se to na kraju ne dogodi. Govorim o fondovima - bezbroj puta smo sjeli i razgovarali, donijeli zaključke, a i dalje neke stvari ostaju problem. Ne znam je li to zbog ljudskih kapaciteta ili neznanja, ili čak nehtijenja... jednostavno ne znam, ali mislim da bi stvari u državnoj upravi trebale biti drugačije posložene. Oni koje rade dobro, trebali bi za taj rad biti nagrađeni i obrnuto. Državna uprava mora biti servis građanima - svi mi primamo plaću da radimo za javno dobro pa očekujem da se onda to tako i radi.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version