Piše ARIANA VELA Do EU fondova liftom ili stepenicama?

Autor:

26.04.2019.

Roland Gorsic / CROPIX

Ariana Vela

Autorica Ariana Vela jedna je od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove, te vlasnica konzultantske tvrtke AVELANT d.o.o. i Učilišta EU PROJEKTI – Ustanove za obrazovanje odraslih.

U posljednjih se nekoliko dana ponovo aktualiziralo pitanje mogućnosti financiranja ugradnje dizala u stambene zgrade. Europska komisija, navodno, nije oduševljena prijedlogom Hrvatske da uvrsti takva ulaganja u prioritete financiranja, udruge optužuju Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU za šlamperaj, a Ministarstvo odgovara da nije odgovorno. Međutim, u lovu na europske novce, svi zaboravljaju ključne pretpostavke za dobivanje EU financiranja. Evo zašto su ova ulaganja iz EU perspektive jako upitna.

Svatko tko je ikada radio u sustavu EU fondova ili je došao na neku od naših edukacija zna da je relevantnost jedan od ključnih preduvjeta za dobivanje EU novca, odnosno za realizaciju bilo kojeg projekta. Ona se ogleda u dva segmenta.

Prvi je utemeljenost na strateškim dokumentima.

U konkretnom primjeru ugradnje dizala, bilo je potrebno izmijeniti mjerodavni operativni program i u njemu, kao jedan od mogućih (pojednostavljeno rečeno) tipova projekata, uvesti ugradnju dizala. Navodno upravo oko ove priče nastaju prijepori u javnosti – jedna strana tvrdi da se (opet pojednostavljeno rečeno) Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU nije baš potrudilo i da je zakasnilo sa dostavom prijedloga izmjene u Europsku komisiju, a napadnuta strana kaže da su opcije ugradnje dizala mogle biti realizirane kroz projekte energetske obnove višestambenih zgrada (op.a. što je zaista točan navod jer je mogućnost osiguranja pristupačnosti zaista naveden u pozivu za energetsku obnovu višestambenih zgrada iz npr. 2017. godine).

U raspravu su se uključili i sadašnji europarlamentarci i europarlamentarke, pretendenti na te pozicije i svi oni koji nikada nisu napisali projekt za EU financiranje, ali su jako dobro upućeni u to što je i pod kojim uvjetima moguće financirati.

Napraviti analizu populacije

Sukus cijele priče s relevantnošću leži u tome da je potrebno dokazati da se ugradnjom dizala povećava pristupačnost stanovima za osobe kojima je ona neophodna. To se moglo napraviti na više načina, a jedan od njih je svakako i detaljna analiza populacije koja u vlasništvu ima stanove u zgradama bez dizala. Takva analiza morala bi pokazati da u cijelom tom nizu zgrada prevladava vlasnička populacija koja nije pokretna, odnosno ona kojoj stanovi nisu dostupni zbog invaliditeta i slično.

Međutim, teško je da će bilo koja analiza pokazati upravo to jer je tržište nekretnina u posljednje vrijeme jako aktivno, vlasništvo nekretnina podložno promjenama i ono što je jučer vrijedilo, danas više ne vrijedi. U tom bi smislu, čak i kad bi dokazali da u 17.000 zgrada, koje su poslale prijave Hrvatskoj gospodarskoj komori da žele ugraditi lift, vlasnici stanova jesu ljudi koji fizički zaista ne mogu doći do svojih stanova zbog prepreka u obliku stepenica, takvo stanje bilo teško održati u rokovima koje bi tražila Europska komisija.

U tom segmentu, s klimave relevantnosti, dolazimo do još klimavije održivosti.

Nakon toga dolazimo do niza problema: Kako opravdati ulaganja u zgradama u kojima postoje mladi? Hoćemo li na katovima u kojima se nalaze njihovi stanovi zablokirati vrata? Što ako se na tom istom katu nalazi neki ubogi djed ili baka? Što ako takvi mladi vlasnici ne daju suglasnost za ulaganje ili jednostavno ne žele ulagati u (su)financiranje dizala jer oni mogu hodati po stepenicama? Kako uopće opravdati ulaganje ako se sutra promijene vlasnici stanova i staro stanovništvo iseli?

Odrediti pokazatelje uspjeha

Za financiranje ulaganja ovog tipa valjalo bi odrediti pokazatelje uspjeha. Kod energetske obnove je to prilično jednostavno – prikazuju se energetske uštede koje se mogu mjeriti, a sve to treba pridonositi poboljšanju zaštite okoliša. Upravo je primjer energetske obnove dobar jer na njemu vidimo kako, od ulaganja, jednostavno dolazimo do doprinosa obveznim indikatorima relevantnih operativnih programa i ciljeva javnih politika u sektoru okoliša, što je kod liftova veliki problem.

Poseban problem predstavlja i činjenica da ugradnjom dizala nekretninama može porasti tržišna vrijednost. Drugim riječima, zašto suvlasnici ne bi sami uložili cca 50.000 eura u ugradnju dizala i time povećali vrijednost svoje nekretnine? Neke višestambene zgrade samostalno su ulagale u energetsku obnovu kroz različite oblike zaduženja, a takva su ulaganja uglavnom znatno veće vrijednosti od ulaganja u ugradnju dizala. Dakle, opcija zaduženja na cca 10 godina, uz manju kamatu ne čini se nemogućom i nedohvatljivom.

Dakle, upitnika u vezi opravdanosti ulaganja ima mnogo. Jesu li oni (pravilno) adresirani ili nisu, zasad javnosti nije predočeno.

S druge strane, činjenica je da hrvatska populacija "stari“ i da je ljudima, s ljudske strane, potrebna pomoć. Zato treba pogledati i drugu stranu ove priče i pomoći im da starost provedu dostojanstveno.

Prije svega, potrebno je nastaviti sa praksom "pakiranja“ ugradnje dizala u projektne energetske obnove zgrada. Takvim postupom oni se mogu doslovno utopiti u projekte koje je Europska komisija već odobrila kao opciju financiranja. Institucije koje se financiraju javnim novcem, kao što je HGK koji je želio pomoći u rješavanju ovog problema, mogu napraviti podrobnije analize pristiglih iskaza interesa i vidjeti što zaista imaju na stolu. Nakon toga mogu se uključiti jedinice lokalne samouprave i ispregovarati s kreditnim institucijama povoljnije kredite za ovakve projekte koje bi u dijelu mogli i subvencionirati u skladu s regulativom u području potpora.

Ovaj primjer važan je i zbog toga što su građani i njihova udruženja pokazali da se znaju organizirati kada se radi o rješavanju nekog konkretnog problema koji ih muči i svoje artikulirane zahtjeve uputiti nadležnim tijelima koja ih ipak donekle žele saslušati.

Sve skupa još uvijek ne predstavlja rješenje za one koji su bez liftova, ali je korak naprijed koji se radi u pravo vrijeme, kada planiramo prioritete ulaganja i strategije za sljedeće financijsko razdoblje. Ako svi budu uporni, nastave surađivatii i ukoliko nađu način da zadovolje stroge europske kriterije, uspjeh nije nerealno očekivati.