Posljednji dani hrvatskog povjerenika koji nas je u Komisiji predstavljao zadnjih šest godina

Autor:

07.03.2019.

EP plenary session - Egypt, notably the situation of human rights defenders
Genevieve Engel / © European Union 2018 - Source : EP (EP-080835A_Egy)

Povjerenik Europske komisije za međunarodnu suradnju i razvoj Neven Mimica

Neven Mimica pri kraju je mandata europskog povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj, ove jeseni Europska će komisija dobiti novog predsjednika i nove povjerenike.

Mimici je ovo šesta godina kako je povjerenik, član tima, tzv. kolegija povjerenika Komisije, od kojih po jedan dolazi iz svake zemlje članice. Odmah po ulasku Hrvatske u EU 2013. vodio je resor za zaštitu potrošača.

U četiri godine sadašnjeg mandata vodeći sektor međunarodne suradnje i razvoja zabilježeno je da je obišao 75 zemalja, imao 140 razgovora s predsjednicima i 80 s premijerima, računajući tu i višestruke sastanke koje je s nekima od njih imao.

Početak mandata

Nedavno se, za boravka u Etiopiji, prisjetio početaka, 2014. kad se, kaže, suočen sa slikama na terenu osjećao najgore za čitava dosadašnjeg mandata.

- Bilo je to krajem 2014.,  ebola je bila raširena u Gvineji, Sierra Leoneu i Liberiji, a mi smo tamo imali čitav niz i humanitarnih i razvojnih projekata. Bio sam u Gvineji u Conakrayu, u jednoj možda se može reći bolnici .. Tamo su, između ostalog, zbrinjavali oboljele od ebole, bila je to bolnica koja se trebala boriti protiv širenja epidemije. No, daleko je to od nekakve bolnice u smislu naše predodžbe o bolnici. Ljude zaražene ebolom smještali su u sobu koja je bila vrata do rađaonice. U zraku je valjda bilo 60 stupnjeva Celzijevih, u  susjednoj sobi, u krevetima koji nisu ni kreveti već razapete žice, rađala su se djeca...Općenito, kad čovjek pomisli koja je njihova perspektiva, ako se sve skupa ne ubrza i ne ostvari razvoj i napredak, navodi na razmišljanje je li ono što mi radimo dovoljno brzo, dođe li to do tog malog djeteta koji se rodio dvadeset minuta prije no što sam došao u tu bolnicu - rekao je povjerenik Mimica.

Fokus na Afriku

Makar je Hrvatska u programima razvojne pomoći kao mala i ekonomski slabo razvijena zemlja gotovo posve nebitna, Mimici činjenica da dolazi iz bivše Jugoslavije, zemlje koja je imala dobre veze s afričkim svijetom za doba nesvrstanih, a koja pak nije bila povezana s kolonijalnom prošlošću Afrike, u susretima s državnicima na tom kontinentu ponekad olakšava komunikaciju i posao.

- Barem u tri-četiri razgovora s afričkim predsjednicima, koji bi za susreta počeli pričati o tome da europsko kolonijalno nasljeđe i danas negativno utječe i na percepciju Afrike i na konkretne načine na koje Europa pomaže Africi, nakon što sam objasnio da danas u EU ima tri, četiri puta više zemalja članica koje nemaju ništa s kolonijalnom prošlošću i s takvim utjecajima u Africi, pogotovo među novim zemljama članicama EU te da osobno dolazim iz zemlje koja sasvim sigurno nije bila tamo u kolonijalna vremena, praktički prva reakcija kod svih njih bila je:  'Pa što niste odmah rekli!', odnosno možemo gledati unaprijed, a ne u nazad, na prošlost. Onim predsjednicima u Africi koji su čvrsti na panafričkom nasljeđu, povezivanju afričkih zemalja kažem: 'Čujte, ja dolazim iz Hrvatske, iz bivše Jugoslavije, u mojim tinejdžerskim vremenima imena koja su nam se spominjala u javnosti su bili afrički heroji nezavisnosti. Za mene su priče i ono što su radili Kenneth Kaunda, Julius Nyerere, Jomo Kenyatta, Kwame Nkrumah vrijednosti koje su mi ugrađene u viziju svijeta kakav bi trebao biti - dodao je.

Brifinzi, statistika i podaci su jedno, no živo iskustvo s terena ono je što uz čovjeka ostaje godinama, govori najupečatljivije: „U Keniji, u Samburu provinciji, 400 kilometara sjevernije od Nairobija, postavljali smo ... teško je reći projekt … betonske cijevi koje dovode vodu u neka betonska korita, u njima se skuplja ono malo kiše. Postavljali smo korita za stoku i korita namijenjena skupljanju kišnice za ljude. Jedan stari čovjek prilazi mi i kaže, na vrlo solidnom engleskom: 'Ne znam kako da vam objasnim što ovo meni znači. Možda ćete razumjeti kad vam kažem da ću u mojih sedamdeset godina po prvi put piti vodu na koritu za ljude, a ne zajedno s mojom stokom.' Ono što mi u Europi imamo kao normalno i zajamčeno jako je daleko od onoga što velika većina ljudi u drugim dijelovima svijeta ima ili će imati u nekoj bližoj budućnosti. U prvom kontaktu sa stvarnim svijetom na terenu prvo vam prođe kroz glavu što tu možemo napraviti, potom jesmo li samo mi iz EU ti koji mogu ili koje se treba angažirati na tome ili možemo i moramo više raditi da bolje povežemo i druge donore na programima razvojne pomoći. Veliki je potencijal u privatnom sektoru, u povezivanju s privatnim donorima. Ono što sam vidio u ove četiri godine je da zbilja moramo brže i više napraviti. Za to malo dijete što se rodilo u  Conakrayu gotovo sam siguran da za njegovog života to što mi radimo mu neće stvoriti neku infrastrukturu i neku perspektivu,  ni blizu onoga što je u Europi. Jasno. Ali, upitate se može li ta razvojna pomoć i razvojna suradnja biti brža i efikasnija. Znam da ona ne može imati neposredan učinak odmah, ako dadeš milijardu da će se sutradan ta milijarda negdje vidjeti ili odraziti. Ili ako daš deset milijardi , da će se deset puta brže i bolje se ostvariti neki razvojni napredak. S druge strane, jasno je da je razvojna pomoć  dugoročni proces, zato imamo agendu 2030, a ne 2020 ili 2021. No,  mislim da nismo dovoljno efikasni, zato i mijenjamo sustav i način na koji radimo razvojnu pomoć. Pokušavamo relativno spore i komplicirane procedure koje čine da se jedan projekt bilo u zdravstvu, bilo u obrazovanju, bilo u poljoprivredi dovrši u pet, šest ili sedam godina promijeniti. Stvaramo nove oblike, ne samo kroz europski fond već i kroz razne zaklade koje su puno brže, gdje se u dvije, tri godine može nešto postići.“

Bill i Melinda Gates

Više se puta za mandata susreo s Billom i Melindom Gates.

- S njima puno surađujemo, budući je Gates najveći privatni, filantropski ulagač u razvoj, od projekata u zdravstvu do poljoprivrednih istraživanja. Imamo razne zajedničke projekte. Posljednji zajednički projekt koji smo dogovorili je njihovo ulaganje, 50 milijuna eura u naš europski fond za vanjska ulaganja - rekao je Mimica.

Za nedavna susreta s Melidnom Gates dok joj je govorio o dugoročnim ciljevima razvojne pomoći koju donira EU te da do 2027. namjeravaju sa 60 milijardi eura jamstava privući veliki angažman privatnog kapitala, potaknuti oko tisuću milijardi eura različitih razvojnih investicija u zemljama u razvoju, samo u Africi 500 milijardi eura, prepričava kako se „ona zbilja na trenutak začudila.

Kaže: 'Čak ni Bill i ja kad pričamo sami kod kuće o našim planovima, ne pričamo o takvim iznosima.', to govori koliko je veliki projekt povezivanja našeg financijskog kapaciteta iz europskog proračuna s kapacitetom međunarodnih financijskih i privatnih ulagača.“

Priznaje da je, dok je Junker 2014. odlučivao o resorima za kandidate, u sebi priželjkivao upravo ono što je i dobio – resor međunarodne suradnje i razvoja. „To je jedan od najzanimljivijih, a i poprilično važan resor, sve te aktivnosti i politike koje EU obavlja kao globalni čimbenik, kao utjecajan akter u globalnom razvoju.“  

Dogodilo se, ističe, da je povjerenikom za razvoj baš u razdoblju kad se mijenjaju paradigme. „U ove četiri godine mi smo praktički sasvim preokrenuli sustav međunarodne razvojne pomoći, nova agenda međunarodne razvojne pomoći usmjerena je prema ciljevima održivog razvoja. Danas po meni gotovo pa najvažnije pitanje više nije je li nam gospodarski rast dovoljno visok, već je glavno pitanje je li gospodarski rast dovoljno održiv, je li dovoljno uključiv da u dugom roku donese sve razvojne prednosti do svakoga. Trebalo je, pogotovo s europske strane, puno i truda i umijeća i pregovaračke i, da tako kažem, nagovaračke sposobnosti da takav pristup koji u prvi plan stavlja održivost razvoja, da to postane općeprihvaćeno unutar sustava UN i ove nove agende 2030.“

Tagovi/Tags:

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version