Piše Velimir Šonje: Što trebate znati o hrvatskom pismu namjere za ulazak u Europski tečajni mehanizam

Autor:

07.07.2019.

Euro and Kuna currency bills are been pictured at the Croatian National Bank in Zagreb, Croatia, May 21, 2019. Picture taken May 21, 2019. REUTERS/Antonio Bronic - RC1EE1341550
Antonio Bronic / REUTERS

Ilustracija: Novčanice Kuna i Eura

Što znači slanje pisma namjere za ulazak u Europski tečajni mehanizam, koji su sljedeći koraci i kako se bolje informirati o tome, piše Velimir Šonje. Detaljniji prikaz otvorenih pitanja i argumenata za i protiv eura te opisu i načinu funkcioniranja i dilema u europodručju autor navodi u knjizi ,,Euro u Hrvatskoj: za i protiv˝.

1. Europski tečajni mehanizam (ERM II) je “čekaonica za euro”. Zemlje u njoj provode najmanje dvije godine. U ERM II najmanje je čekala Slovenija – susjedi su uveli euro nakon 916 dana – a najdulje Litva – ona je čekala na euro 3 838 dana ili 10,5 godina. Trajanje čekanja zavisi o tome ispunjava li zemlja kriterije iz Maastrichta (niske kamatne stope, niska inflacija, deficit ispod 3% BDP-a, javni dug koji se približava 60% BDP-a odozgo, ako je omjer veći, te stabilan tečaj naspram eura). Te uvjete treba ispuniti svaka članica EU, ali uvjeti se dodatno nadziru kako bi zemlja izašla iz “čekaonice” i uvela euro. Da je Hrvatska kojim slučajem već u ERM II, ona bi sada ispunjavala uvjete za uvođenje eura.

 2. Postoji zemlja koja se opredijelila da u ERM II ostane “vječno”; Danska je to ispregovarala 1993. Tečaj danske krune je de facto fiksan u odnosu na euro, ali je to provedeno u okviru Europskog tečajnog mehanizma ERM II. 19 članica EU koriste euro kao vlastitu valutu; pismo namjere je uz Hrvatsku poslala i Bugarska; namjeru je iskazala i Rumunjska ali još nije poslala pismo, dok Velika Britanija izlazi iz EU. To znači da se od ostalih država članica čekaju još samo tri – Poljska, Mađarska i Češka. One odgađaju aplikaciju iz političkih, a ne gospodarskih razloga (imaju euroskeptične vlade). Švedska je jedina zemlja članica koja ne uvodi euro jer je euro odbačen na referendumu 2003. Hrvatska ima obvezu uvođenja eura prema Europskom ugovoru koji je stupio na snagu nakon ratifikacije u Hrvatskom Saboru odnosno nakon EU referenduma 2011., na kojem je 66,3% izašlih na referendum glasalo za ulazak u EU.

3.Slanje pisma namjere za ulazak u ERM II ne znači da se odmah ulazi u Europski tečajni mehanizam. Približno godinu dana trajat će pripreme i dogovori u kojima sudjeluju Europska komisija, Europska središnja banka i Euroskupina sastavljena od ministara financija država članica koje koriste euro kao vlastitu valutu. U idealnom razvoju događaja, Hrvatska bi mogla ući u ERM II u vrijeme predsjedanja EU-om 2020. ili neposredno nakon tog razdoblja.

4. Hrvatsko pismo namjere, koje su nakon odluke Vlade u četvrtak 4.7. potpisali ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić, sadrži obećanje šest reformi: i) daljnje jačanje supervizije bankovnog sustava uspostavom bliske suradnje između Hrvatske narodne banke i Europske središnje banke; ii) jačanje okvira za provođenje makroprudencijalne politike uvođenjem eksplicitnog mandata za mjere usmjerene na zajmoprimce; iii) jačanje okvira za sprječavanje pranja novca; iv) unapređenje sustava prikupljanja, obrade i objave statističkih podataka; v) poboljšanje upravljanja u javnom sektoru; te vi) smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za gospodarstvo. Točke v) i vi) su izvedenice iz Nacionalnog programa reformi koji Vlada usvaja u travnju svake godine.

5. ERM II je tečajni mehanizam u kojem se određuje središnji paritet – tečaj po kojem će se u budućnosti obaviti zamjena domaće valute za euro i raspon dopustivih fluktuacija oko središnjeg pariteta. Raspon fluktuacija ne smije biti širi od +/- 15%, ali se može dogovoriti uži raspon. Zemlje koje su otprije imale fiksni tečaj (npr. države Baltika) u okviru ERM II nastavile su voditi iste tečajne politike kao prije ulaska. Tako će vjerojatno biti i u Hrvatskoj. Kuna je u ovom stoljeću fluktuirala +/- 4,2% oko prosjeka od 7,42 kune za euro, te treba očekivati: a) da će središnji paritet zamjene biti utvrđen približno oko sadašnje tržišne razine tečaja i b) da se tečaj u okviru ERM II neće mijenjati više nego do sada.

6. Jedan od najčešćih prigovora uvođenju eura je odricanje od nacionalnog suvereniteta. Zemlje koje ulaze u europodručje ne odriču se svog suvereniteta, već ga nastavljaju koristiti na drugačiji način. U ovom trenutku, eurosustav se sastoji od Europske središnje banke (ECB) i 19 nacionalnih središnjih banaka koje su osnivači ECB-a i sudjeluju u upravljanju putem Upravnog vijeća u kojem svaki guverner nacionalne središnje banke ima po jedan jednakovrijedan glas koji se aktivira primjernom rotacijske formule. Ukupan broj glasova je 21, jer glasuju i članovi Izvršnog odbora kojih je 6, a među njima je jedan predsjednik. Mandat aktualnog predsjednika Talijana Maria Draghija istječe 1.11. ove godine i prema nedavno usuglašenom prijedlogu, trebala bi ga zamijeniti francuskinja Catherine Lagarde, prva žena koja bi se trebala naći na čelu Izvršnog odbora. No, to postaje važno nakon uvođenja eura, a ne pri ulasku u tečajni mehanizam ERM II.

7. Drugi najčešći prigovor uvođenju eura je nemogućnost vođenja autonomne monetarne politike i slabljenja tečaja domaće vaute. Ovaj prigovor je samo polovično relevantan u pogledu ulaska u ERM II jer se u tom okviru nastavlja voditi vlastita monetarna politika uz jednaka ograničenja kao i do sada. No, nakon ulaska u ERM II ne može očekivati dugoročan pad vrijednosti kune, što se iovako ne događa. Pritisci su u smjeru aprecijacije, a ne deprecijacije. Što se tiče eura, kroz sudjelovanje u Upravnom vijeću eurosustava nastavlja se voditi zajednička monetarna politika europodručja. Ona je i do sada imala presudan učinak na monetarna kretanja u Hrvatskoj, jer naša je zemlja premala da bi bila monetarno ili na bilo koji drugi način izolirana od europodručja. Svi naši najvažniji vanjskotrgovački partneri i zemlje iz kojih dolazi najveći broj turista koriste euro; broj stanovnika Hrvatske čini oko 1,1% stanovnika europodručja, a Hrvatska ima oko 0,4% BDP-a i oko 0,2% novčane mase europodručja.

8. Treći najčešći prigovor uvođenju eura je da potiče inflaciju zbog zaokruživanja cijena prema gore. I ovaj prigovor nije vezan uz ERM II. A što se tiče mogućeg uvođenja eura nakon prolaska kroz “čekaonicu” ERM II, istraživanja su pokazala da je cjenovni učinak veoma malen, dok je kasnija inflacija uz euro niža. Od uvođenja eura 1.1.1999. Hrvatska je imala veću inflaciju od inflacije u europodručju.

9. Relevante zemlje za usporedbu s Hrvatskom su manje i otvorene europske zemlje koje su nekada imale socijalističke sustave, slabije su razvijene od prosjeka EU i u međuvremenu su uvele euro. To su: Slovenija, Slovačka, Estonija, Litva i Latvija. Iskustva tih zemalja za nas su relevantnija od iskustava Njemačke ili Grčke među državama koje imaju euro, ili gotovo 40 milijunske Poljske s ogromnim unutarnjim tržištem među državama koje nemaju euro. Slika u nastavku pokazuje ukupan gospodarski rast u pet usporedivih država članica i Hrvatskoj nakon 2004. Spomenute zemlje su tada ušle u EU te potom u ERM II, pa se na slici može pratiti stvaran rast BDP-a od tada do 2018 . Prikazane razlike nisu se dogodile samo zbog eura koji je uveden u različitim godinama (Slovenija 2007., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014. i Litva 2015.). ERM II i euro vjerojatno nisu ni najvažnija objašnjenja prikazanih razlika. Međutim, činjenica je da ERM II i euro nisu naštetili razvoju ovih zemalja, već su im do neke mjere vjerojatno pomogli. U isto vrijeme, Hrvatska je unatoč kuni (ali ne nužno i zbog nje) zaostala (izvor za podatke u tablici je Eurostat).

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version