Ako ne uspije ni meki ni tvrdi Brexit, Britaniju bi mogao zadesiti Corbynov tvrdi socijalizam

Autor:

04.10.2018.

REFILE - CORRECTING DATE Britain's Labour Party leader Jeremy Corbyn delivers his keynote speech at the Labour Party Conference in Liverpool, Britain, September 26, 2018. REUTERS/Phil Noble - RC139A24F050
Phil Noble / REUTERS

Vođa britanske laburističke stranke Jeremy Corbyn

Ujedinjeno Kraljevstvo približava se roku za Brexit ostajući u škripcu između svoje prošlosti i budućnosti.

S podijeljenom Konzervativnom strankom i neomarksističkom Laburističkom strankom koja traži nove izbore, zemlja je ušla u razdob­lje teške neizvjesnosti koja bi mogla zaprijetiti njezinim transatlantskim obvezama. Od referenduma o izlasku iz EU u lipnju 2016. Britanija ponire u debakl Brexita.

Unatoč mjesecima intenzivnih unutarnjih debata i sporadičnim pregovorima s EU London nije ništa bliži postizanju izlaznog dogovora koji bi zadovoljio obje strane. London može do 29. ožujka 2019. finalizirati svoje planove, ali pregovori su u zastoju. Ako UK ostvari loš sporazum ili ga uopće ne bude, Laburistička stranka će iskoristiti bijes javnosti i tražiti prijevremene izbore.

Britanska vlada ne može odlučiti želi li “tvrdi” ili “meki” Brexit niti koje elemente iz svake od opcija. Tvrdi bi Brexit podrazumijevao sveobuhvatni prekid s EU kako bi se izbjegle uredbe i tarife Unije. To bi značilo napuštanje i jedinstvenog tržišta i carinske unije. Oni koji podržavaju takav ishod tvrde da su spremni na kratkotrajan poremećaj pa čak i visoku početnu ekonomsku cijenu jer će Britanija nedvojbeno ostvariti dugotrajne pozitivne rezultate boljom regulativom i unosnijim sporazumima o slobodnoj trgovini izvan Europe.

Nasuprot tome, meki Brexit znači zadržavanje britanske uske ekonomske povezanosti s EU. Cilj bi bio umanjiti bilo kakav trgovinski i poslovni poremećaj do kojeg bi došlo napuštanjem uredbi EU. Meki bi Brexit uključivao ostanak u jedinstvenom tržištu (slično kao Norveška) i carinskoj uniji (kao Turska). Zagovornici takvog modela spremni su biti obvezani pravilima i tarifama EU iako bi London izgubio mogućnost da o njima odlučuje.

Navode da će ozbiljne prepreke u trgovini s EU, britanskim najvažnijim trgovinskim partnerom, značajno oslabiti ekonomiju. Premijerka Theresa May je na općoj razini pristala na višegodišnje prijelazno razdoblje tijekom kojeg će Britanija nastaviti primjenjivati sva pravila EU. Kako bi jamčila da neće biti tvrde granice između Sjeverne Irske, dijela Ujedinjenog Kraljevstva, i Republike Irske, članice EU, prihvatila je da Britanija mora ostati u carinskoj uniji i zadržati EU uredbe dok se ne pronađe drukčija formula.

Nažalost, May je na čelu slabe i često podijeljene konzervativne Vlade koja vrlo teško uspijeva progurati bilo koju odluku kroz parlament. Takva neizvjesnost potiče ekonomsku stagnaciju dok Bank of England upozorava na teške posljedice tvrdog Brexita na glavne financijske institucije londonskog Cityja. Odgoda također podriva povjerenje ulagača u zemlju, a neke velike multinacionalke mogle bi prije ili kasnije odučiti da napuste UK. Ako se konzervativci ne ujedine i ne privuku biračko tijelo, iz pozadine će nastaviti vrebati oživljena sablast marksističkog socijalizma.

Na nedavnoj konferenciji Laburističke stranke njezin je lider Jeremy Corbyn najavio planove rekonstrukcije tvrdog socijalizma u Ujedinjenom Kraljevstvu. Šanse laburista će rasti ako Vlada premijerke May ne uspije ispregovarati uspješan sporazum o Brexitu i ako dođe do ozbiljnijeg ekonomskog pada. Lideri laburista vjeruju da će šok Brexita povećati podršku za promjenu Vlade s radikalno različitom politikom. Neki se čak i nadaju kaosu i nazadovanju neposredno nakon Brexita. Kako navodi ministar financija u sjeni John McDonnell: “Što veći metež naslijedimo, to moramo biti radikalniji, to je veća nužnost promjene kako bi se uspostavila nova ravnoteža moći.”

Iako mnogi birači trenutačno smatraju da su laburisti pretjerano militantni, ekonomski potres nakon izlaska iz EU mogao bi uvjeriti sve veći broj birača da prihvate radikalna rješenja. Corbyn na ekonomskom planu želi snažno oporezivati bogate i velike poslovne sustave, nanovo nacionalizirati komunalne usluge i prijevoz te snažno povećati potrošnju Vlade na socijalne službe. Usred Brexita ovo zvuči kao recept za ekonomsku propast jer bi poslovi bili zagušeni, međunarodni ulagači bi počeli izbjegavati zemlju, a radnici iz EU više ne bi mogli obavljati slabije plaćene poslove. Izgledi za trijumf laburista na prijevremenim izborima već su pozvali na uzbunu u Washingtonu.

Corbyn se snažno protivi NATO-u, podržava marksističke režime u Latinskoj Americi, žestoko je protuizraelski nastrojen, želi brzo priznati palestinsku državu i dovesti do toga da se Britanija odrekne nuklearnog oružja. Takva bi politika mogla zemlji nanijeti više štete nego Brexit jer bi bili ugroženi “posebni” sigurnosni i vojni odnosi sa SAD-om. Pod Corbynovom bi vladom moglo doći i do rastakanja bliskih ekonomskih odnosa sa SAD-om. Britanski otklon iz populizma u socijalizam mogao bi također biti znak upozorenja za budućnost Europe. Kao što desničari populisti pokušavaju pomoći svojim istomišljenicima u susjednim zemljama, tako bi laburisti mogli željeti vratiti Europu koja se okreće ulijevo. Laburisti će tražiti opće izbore prije krajnjeg roka u ožujku 2019. ako parlament odbaci kakav god sporazum May postigne s Bruxellesom ili ako ne bude sporazuma. Ne može se isključiti niti drugi referendum o uvjetima izlaska iz EU.

Članak je u cijelosti preuzet iz ovotjednog izdanja Globusa.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version