EU zna da se u Srbiji veličaju ratni zločinci, ali ih ne pokušavaju zaustaviti u tome

Autor:

21.11.2018.

(180226) -- BELGRADE, Feb. 26, 2018 -- Serbian President Aleksandar Vucic (R) shakes hands with European Commission President Jean-Claude Juncker in Belgrade, Serbia on Feb. 26, 2018. The European Union is
Profimedia, Eyevine

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić

U Uniji ništa konkretno ne kažu kako će se cijela situacija u Srbiji odraziti na pristupne pregovore, iako je procesuiranje ratnih zločina jedan od ključnih uvjeta, iz Bruxellesa piše Augustin Palokaj.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Euractiv.hr.

U vrijeme kada se Hrvatska sjeća žrtava zločina u Vukovaru i Škabrnji, dok mnogi i dalje traže svoje članove obitelji čija se sudbina i dalje ne zna, a raste i nada da će se ratni zločini procesuirati kroz suradnju sa Srbijom, u Srbiji se ponovno veličaju ratni zločini. Nije to stav Hrvatske ili drugih država žrtava velikosrpske agresije, nego je toga svjesna i Europska unija. Zabrinutost EU o relativizaciji i ponovnom veličanju ratnih zločinaca u Srbiji se spominje i u mnogim internim dokumentima EU, a Jutarnji je u neke od njih imao uvid.

Da bi se dobio dojam kako se ponovno amnestiraju ili čak i veličaju ratni zločinci, nije potrebno imati uvid u neke interne dokumente, nego samo pratiti javne nastupe. Prije nekoliko mjeseci srpski predsjednik Aleksandar Vučić u Kosovskoj Mitrovici je u svom govoru Slobodana Miloševića nazvao “velikim vođom”, a poslije kritizirao one koji su ga zbog toga kritizirali jer ga “nisu shvatili”. A Miloševića je sadašnji predsjednik Srbije kritizirao zbog loše procjene situacije u svijetu, a ne zbog zločina do kojih je dovela njegova politika.

Kako se navodi u nekim dokumentima EU, kao dokaz nastavka “viktimizacije i glorifikacije” osuđenih od strane Haaškog suda jest činjenica da se Veselin Šljivančanin godinama redovito pojavljuje na događajima stranke na vlasti. Drugi osuđenik, general Vladimir Lazarević, 2017. je držao predavanje na vojnoj akademiji, a osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj i dalje je član parlamenta. Najsvježiji dokazi su i promocija knjige ratnih memoara osuđenih Nebojše Pavkovića i V. Lazarevića na sajmu knjiga u Beogradu, a izdavač je kuća koja surađuje s ministarstvom obrane.

Taj je čin javno podržao i ministar obrane Aleksandar Vulin. Sve to znaju u EU, kažu da su zbog toga zabrinuti, ali ne žele javno osuditi Srbiju. Što se tiče suđenja za ratne zločine, EU smatra da se tom pitanju u Srbiji pristupa sporo, da su mnogi slučajevi koji su u tijeku preuzeti od istraga u Bosni i Hercegovini i da Srbija tek treba pružiti dokaze o rezultatima kroz optužnice zasnovane na vlastitim istragama i konačnim presudama. Čak četiri od pet optužnica koje su podignute preuzete su od BiH. I kad se vode postupci, oni se odugovlače i kasne zbog različitih razloga. Izvještaji EU navode i učestale poruke Haaškog suda, koji sada predstavljaju takozvani Mehanizmi za međunarodne kaznene sudove, da Srbija već tri godine ne čini ništa za izručenje osoba koje su optužene za nepoštivanje suda. Srbiju se poziva da u potpunosti surađuje s ovim sudom i da - ili osudi spomenute osobe u Srbiji ili ih izruči Mehanizmu međunarodnih kaznenih sudova. Srpska premijerka Ana Brnabić nedavno je još jednom negirala genocid u Srebrenici i dala svoju definiciju genocida, iako postoji nekoliko presuda i Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Međunarodnog suda pravde da se u Srebrenici dogodio genocid. A EU ne samo da osuđuje negiranje genocida, nego traži da se relativizacija i negiranje takvih zločina i zakonski sankcionira.

U takvoj atmosferi u Srbiji nije realno očekivati da će vlasti iskreno raditi na otkrivanju sudbine nestalih jer to automatski znači i otkrivanje krivih za zločine i njihovo procesuiranje. Premda političari često kažu da treba ostaviti sudovima da se bez političkog pritiska bave tim pitanjima, iskustvo je pokazalo da su se odgovorni pred sudom našli najčešće nakon velikog pritiska, uglavnom međunarodnog, i najčešće Europske unije.

Nejasno je zašto EU, ako je svjestan svega što se događa u Srbiji, ne čini ništa po tom pitanju osim što ponavlja već poznate opće poruke da očekuje od “lidera i državnih institucija u regiji da poštuju žrtve sukoba iz prošlosti, osiguraju vladavinu prava i iskreno rade na promicanju pomirenja u regiji, što je ključno za stabilnost, mirnu budućnost i prosperitet”. Ništa konkretno ne kažu kako će se to odraziti na pristupne pregovore, iako je procesuiranje ratnih zločina jedan od ključnih uvjeta.

Glasnogovornica u EK prenijela je poruku Unije da je “objava knjige ratnih memoara generala Pavkovića i Lazarevića korak u krivom smjeru” te da “Srbija kao država kandidatkinja ne može skrenuti s tih načela”. Istina je da su u mnogim državama Unije, pa tako i u institucijama EU, na vlasti nove generacije političara koje baš i nemaju neko sjećanje na ratne zločine u nedavnoj prošlosti. No, za EU, koji s pravom velik značaj daje žrtvama 1. i 2. svjetskog rata, bilo bi važno ne dopustiti zaborav i nekažnjavanje odgovornih i za ne tako davne zločine na području bivše Jugoslavije, bez obzira na to što procesuiranje takvih zločina ponekad može biti politički neoportuno.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version