Kina i Italija 'Putom svile' i Huaweijem protiv Sjedinjenih Američkih Država

Autor:

15.03.2019.

Italian Prime Minister Giuseppe Conte and Deputy Prime Minister Matteo Salvini present plans on how the 500th anniversary of Renaissance master Leonardo da Vinci's death will be marked in Italy, in Rome, Italy March 13, 2019. REUTERS/Yara Nardi
Yara Nardi / REUTERS

Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini (lijevo) i premijer Giuseppe Conte

Kinezi i Talijani potpisat će Memorandum o suradnji u kojem doslovce stoji: 'Odstraniti svaku prepreku trgovini i investicijama' te 'suprotstaviti se protekcionizmu'.

Kina i Italija se kane suprotstaviti takozvanoj "Trumpovoj doktrini" koja predviđa, pojednostavljeno do kocena, zatvaranje svake ekonomske sile u vlastiti obor i međusobne bilateralne dogovore s pozicije snage, pa kome opanci, kome obojci.

U toj shemi je zasad i Kina u poziciji slabije sile, ali u nekim elementima drži Washington dovoljno za grkljan, da se dvije supersile ipak dogovaraju. Kina (još) ne tanca kako Trump svira, iako je industrijska proizvodnja u Kini zabilježila najmanji rast u posljednjih 17 godina (+5,3 posto društvenoga brutoproizvoda na godišnjoj bazi u veljači), ali i dalje znatno veći od prosjeka Evropske unije (a poglavito Italije koja je, zahvaljujući i glavinjanju svoje dvoglave vlade, već treći kvartal za redom u recesiji, dakle više ne samo tehničkoj).

I Rim i Peking vide izlaz u otvaranju tržišta, a ne u njihovim zatvaranjima. U trećoj točki drugog pasusa Memoranduma o suradnji koji bi sljedeći tjedan u Rimu imali potpisati kineski državno-partijski glavar Xi Jinping, te delegirani talijanski premijer Giuseppe Conte, piše doslovce i ovo:

“Odstraniti svaku prepreku trgovini i investicijama.” I dalje, da se dvije države potpisnice obavezuju “suprotstaviti se unilateralizmu i protekcionizmu”.

Italija, prezadužena i ne samo zato ekonomski oslabljena, nespremna na “oštre bolne rezove”, vidi svoju upravo unilateralnu šansu u pretvaranju Trsta u jedini evropski terminalski mostobran novoga kineskoga “Puta svile”, zvanoga i Pojas i cesta (Belt and Road).

Paragrafi Memoranduma pršte općim načelnim nakanama, ali ima ih i koje mirišu itekako konkretno.

Na primjer, tu je obaveza dalekoistočnog kolosa i apeninske povijesne ali osrednje sile, da podrže “sinergiju između Puta svile i prioriteta naznačenih u Investicijskom planu za Evropu te transevropskih mreža”. Treba, doduše, pamet britkija od potpisanoga vremešnog dopisnika, koji nije kadar shvatiti kako se ta obaveza podudara sa silnim naporima većinskog a slabijeg partnerâ u talijanskoj Vladi, PoKreta 5 zvjezdica, da zubima i noktima, histerijom i plačem, spriječi povezivanje Lyona i Torina veoma brzom željezničkom prugom (TAV) i tako u šinskom prometu napokon otvori znameniti Koridor 10 (“Mediteranski koridor” koji iz Trsta na istok odlazi Slovenijom, Hrvatskom i Madžarskom, u budućnosti do Ukrajine). Ta kud će kineska roba iz Trsta prema Francuskoj, Velikoj Britaniji i Beneluksu ako ne preko Torina i Lyona?

Još jedan “vrag u detalju” su “povezanost infrastruktura” gdje se na kraju, jednom jedinom riječju, spominju i telekomunikacije.

Talijanska vlada već je obavijestila Sjedinjene Države da ne kani blokirati Huawei, čije sofisticirane aparature, jeftinije od zapadnih, već koriste talijanski telekomunikacijski kolosi, a izabrala ih je i sama Vlada za mrežu javnoga WiFija.

Riječ, dapače skraćenica oko koje svi obilaze kao mačka oko vruće kaše, glasi: 5G. To je najbolnija točka: Washington – da li s opreza ili zbog paranoje – u toj petoj generaciji vidi golemu rupu kroz koju bi Kina, vele, mogla doprijeti do glavnih industrijskih i sigurnosno-obrambenih tajni Zapada, te kroz koju bi mogla manipulirati demokratskim izborima (kao da za izbor Trumpa nije bila dovoljna pomoć hakera amatera iz Velesa, na primjer).

Trumpova administracija, na nižim razinama, prijeti Italiji ako ne baš sankcijama, a ono mjerama. Teško da može više, jer ono što kane potpisati predsjednik Xi i premijer Conte nije ugovor, da bi potpao pod ingerenciju međunarodnih zakona, nego memorandum – ali je Memorandum o Trstu iz 1954 nadživio državu dobitnicu, pa vi vidite.

Ako se i u budućnosti bude podudarao s interesima dviju država, ostalima će biti teško da ga dokinu legalnim sredstvima.

Talijanski vicepremijer Salvini gladi i češka Washington tvrdeći da nacrt Memoranduma nije Sveto pismo. Nije nacrt, ali jesu interesi, a Rim ih vidi, s pravom ili bez njega. Pa i u slobodi investiranja (a Italija pati za investicijama), međusobno ili zajedno spram trećih, znanstvenoj, zdravstvenoj i turističkoj suradnji – što je sve uneseno u Memorandum.

Posljednji udar mamuze u meke slabine Sjedinjenih Država je u pasusu, gdje Kina i Italija obećavaju suradnju u zaštiti okoliša, suzbijanju klimatskih promjena, promoviranju Agende 2030 i Pariških sporazuma o klimi – sve čega se Trump grusti.

Tagovi/Tags: