Macron vođa nove Europske unije? Teško!

Autor:

27.12.2018.

French President Emmanuel Macron attends a joint news conference with President of Burkina Faso Roch Marc Christian Kabore (not seen) at the Elysee Palace in Paris, France, December 17, 2018. REUTERS/Benoit Tessier/Pool
Benoit Tessier / REUTERS

Francuski predsjednik Emmanuel Macron

Europskoj uniji, koja je ostala bez prave liderice Angele Merkel, treba snažan francuski predsjednik Emmanuel Macron, no on je već oslabljen udarom “žutih prsluka”. Iako je Francuska u političkom smislu i dalje vodeća država EU, njezin predsjednik gubi auru budućeg lidera Unije.

Prije samo nekoliko mjeseci francuski predsjednik Emmanuel Macron glasio je kao budući europski lider i kao političar pred kojim je velika budućnost i na francuskoj i na europskoj sceni. Za razliku od njega, njemačka kancelarka Angela Merkel već je otpisana te će tek formalno odraditi još dvije godine mandata kancelarke, a u drugoj polovici 2020. i voditi rotirajuće predsjedanje Europskom unijom. No Macron, iako je tek na početku mandata, može samo sanjati popularnost koju Angela Merkel ima u Njemačkoj unatoč tome što je na zalasku karijere.

Europskoj uniji, kojoj su potrebni pravi vođe, treba snažan Macron, pogotovo sada kada s političke scene odlaze ne samo Angela Merkel nego i Jean-Claude Juncker, a iz EU izlazi Velika Britanija. Dok će u ekonomskom i financijskom smislu Njemačka ostati vodeća članica EU, u političkom i sigurnosnom to je svakako Francuska, koja će od 30. ožujka biti jedina EU država stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a i jedina nuklearna sila u Europskoj uniji.

Uoči europskih izbora, koji se održavaju krajem svibnja u 27 država članica, Macron će se trebati izjasniti hoće li se priključiti listi europskih liberala i demokrata ili će stvoriti neku novu listu. Nije tajna da već usklađuje svoje postupke s liberalima i zajedno se, za sada, protive ideji spitzenkandidata, dakle vodećeg kandidata europskih stranaka za budućeg predsjednika Europske komisije. I zato nije čudno da se odjednom vodeći kandidat Manfred Weber, iz redova Europske pučke stranke (EPP), sjetio podržati Macronove reforme u Francuskoj i neke njegove ideje te viziju o budućnosti Europske unije. Macron je političar koji će, ako se stvari ne promijene, voditi bitku sprečavanja izbora predsjednika Europske komisije prema automatizmu, tj. protiv toga da to bude onaj čija stranka dobije ili skupi najviše glasova zastupnika u Europskom parlamentu. Ako se ne dogodi neko čudo, onda će i nasljednik Jean-Claudea Junckera na čelu Europske komisije biti iz redova EPP-a, i to bi trebao biti upravo Manfred Weber.

Macronu ipak potpora iz Njemačke nije nevažna. Naprotiv. Macron je dobio snažan udarac prosvjedima “žutih prsluka”, a mnogi su kao znak slabosti shvatili i njegovo popuštanje njihovim zahtjevima i obećanje da će povećati minimalne plaće i odustati od povećanja poreza na gorivo, koji su trebali biti povećani kako bi se ispunili i kriteriji o klimatskim promjenama.

Europska unija, poštujući pravila koja su dogovorena od samih država članica, prati redovito njihove financije i daje preporuke kako spriječiti prekomjerne neravnoteže, deficit i javni dug. To EU čini za sve države, bez obzira jesu li velike ili male, južne ili sjeverne, stare ili nove članice. Do dolaska Macrona na vlast Francuska nije baš bila poznata kao država koja strogo poštuje takva pravila. Po tom pitanju bili su na suprotnoj strani od Njemačke koja je zagovarala beskompromisnu disciplinu i nametala mjere štednje. Francuska je stalno bila na rubu sankcija EU, a mnogi i danas vjeruju da ih je uspjela izbjeći zbog svoje političke težine koju ima u Uniji. Jednom prilikom, možda u nedostatku konkretnih argumenata, na pitanje zašto Francuska može sebi dopuštati kršenja pravila Pakta stabilnosti predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je odgovorio: “Zato što je to Francuska.”

Macron je uspio preokrenuti smjer, progurao je reforme koje osiguravaju rast, reformirao porezni sustav kako bi stvorio bolju investicijsku klimu, smanjio opterećenje mirovinskog sustava i olabavio pravila na tržištu rada kako bi se lakše moglo otpustiti ali i zaposliti radnike. Povećao je i javne investicije u osposobljavanje teško zaposlivih građana. Takve reforme su za Francusku nužne i, s obzirom na veličinu francuske ekonomije, imaju značajan utjecaj u EU. Zato je EU i u zadnjem paketu europskog semestra dala preporuke Francuskoj kako dalje rješavati makroekonomske neravnoteže s kojima se ta zemlja suočava. Posebno se to odnosi na reformu mirovinskog sustava putem pojednostavljenja obračuna jer trenutačno u Francuskoj postoji čak 37 različitih formula obračuna mirovine. I reforme kojima se stvaraju nova radna mjesta su nužne jer Francuska ima nezaposlenost iznad prosjeka EU, i ta je razina sada i iznad Hrvatske. U Francuskoj postoje i velike razlike u društvu jer su s problemom nezaposlenosti posebno suočena rubna područja i stanovništvo migrantskog porijekla. Kod njih je razina nezaposlenosti znatno iznad prosjeka u državi. U takve reforme je Macron krenuo hrabro čim je preuzeo vlast jer je bio svjestan da Francuska zaostaje za ostalima u EU i da je ovakvo stanje dugoročno neodrživo, posebno imajući u vidu i visoki javni dug.

No nije izdržao ni prvi udar, prosvjede “žutih prsluka”, koji su postali i nasilni. Odustao je od povećanja poreza na gorivo i povećao za 100 eura minimalne plaće te odustao od poreza na mirovine manje od 2.000 eura mjesečno.

Ovo je odmah otvorilo pitanje odakle sada Macronu i Francuskoj novac za to i hoće li time Francuska ući u postupak prekomjernog deficita te kako će na to sada reagirati Europska unija. Iako u Bruxellesu kažu da se to ne može usporediti, odmah su Macronove najave iskoristili Talijani kojima je u isto vrijeme Europska komisija prijetila pokretanjem postupka prekomjernog deficita, uz moguće sankcije, ako ne izmijene prijedlog proračuna za sljedeću godinu. Postavljali su pitanje hoće li se sada Bruxelles postaviti strogo prema Francuskoj kako to čini prema Italiji. No iako će Macronove mjere kojima izlazi u susret prosvjednicima povećati deficit, za sada nema straha da će ući u ciklus dugoročnog prekomjernog deficita.

Njemačka kancelarka Angela Merkel podržala je Macrona na zadnjem samitu EU u Bruxellesu. Poručila je kako razumije njegove mjere, ali i jasno dala do znanja da ga sadašnja situacija ne smije zaustaviti u provedbi reformi koje su važne ne samo za Francusku nego i za cijelu Europsku uniju.

U EU ne žele slab­ljenje Macrona, iako bi to željeli populistički pokreti. Kontroverzni potpredsjednik talijanske Vlade Salvini obradovao se slabljenju Macrona u Francuskoj i EU. Rekao je da u EU – s obzirom na to da se na Macrona računa u guranju teških reformi unutar EU, kao i u implementaciji planova o jačanju europske obrane i sigurnosti, jačanju eurozone i kroz realizaciju njegove ideje o posebnom proračunu za to područje – strahuju od slabljenja Macrona u Francuskoj jer kako će u tom slučaju, ako francuski predsjednik ne može svoje ideje ostvariti u vlastitoj državi, to uspjeti na razini Europske unije.

Europski izbori krajem svibnja će biti prvi pravi test za Macrona koji tek gradi svoju mrežu i strukturu u Francuskoj jer je nema s obzirom na to da je pobijedio kao nova pojava koja se suprotstavlja dvjema tradicionalnim strankama s lijevog i desnog centra. Ako Macronova lista ipak dobije najveći broj zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu, te pristanu biti u skupini europskih liberala, i kroz stranačku strukturu će njegov utjecaj u EU biti značajan a uloga u odlučivanju o podjeli ključnih pozicija u institucijama EU sljedeće godine veća.

OVAJ JE ČLANAK U CIJELOSTI PREUZET IZ POSLJEDNJEG IZDANJA GLOBUSA

Globus

Naslovnica Globusa

 

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version