Nije pitanje samo koliko smo povukli iz EU fondova, već i koliko ćemo morati vraćati

Autor:

14.11.2018.

HANZA MEDIA

Ilustracija

Već pet godina zaredom Vlada nije uspjela ispuniti vlastite planove o povlaćenju sredstava iz EU fondova. Razina iskorištenosti je izrazito niska, a pitanje je i koliko ćemo tih sredstava na kraju morati vraćati zbog nepravilnosti u projektima, piše Ariana Vela.

Posljednjim rebalansom proračuna petu godinu zaredom smanjuje se iznos EU fondova koji će Hrvatska iskoristiti. Ovoga puta radi se o nemalih 2,7 milijardi kuna. Iako Vlada tvrdi da su zadovoljni zbog značajnog rasta ugovaranja u odnosu na protekle godine, razina iskorištenosti je toliko niska da je upitno koliko će od preostalih cca 68 milijardi kuna zaista biti iskorišteno do kraja 2023. godine.

Hrvatska iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova na raspolaganju ima gotovo 80 milijardi kuna. Razdoblje za koje nam je novac dijeljen odnosi se na period između 2014. i 2020. godine, no specifična pravila Europske unije omogućuju da ih trošimo do kraja 2023. godine. Dakle, na raspolaganju nam je još pet godina. Prema službenim podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, stopa isplaćenosti sredstava iznos nešto više od 14%. Jednostavnim postotnim računom dolazimo do zaključka da u sljedećih pet godina moramo potrošiti oko 68 milijardi kuna, odnosno prosječno 13,76 milijardi kuna godišnje. Ovogodišnji rebalans i tradicionalni hrvatski problemi u provedbi projekata ne daju nam pravo na optimizam.

Matematika je kod EU fondova neumoljiva i, unatoč različitim tumačenjima, friziranjima statistika i sličnim pothvatima, brojke su te koje na kraju pokažu kako stvari zaista stoje, a brojke za Hrvatsku, kao što vidimo, nisu dobre.

Osim toga, u sljedećih nekoliko godina, kada provedba projekata bude u punom zamahu, Hrvatsku će pogoditi još nekoliko nepovoljnih faktora.

Prvi se odnosi na indikatore, odnosno na ono što smo obećali postići provedbom projekata. Bez obzira odnosi li se to na broj kilometara izgrađenih cesta, stanovnika priključenih na mrežu vodoopskrbe i odvodnje ili broj novozaposlenih u malim i srednjim poduzećima, o indikatorima se još ne govori, a oni su zapravo najvažniji faktor jer pokazuju što smo suštinski napravili korištenjem europskog novca. Europska unija od ovog programskog razdoblja fokusirala se na praćenje ovih postignuća i tu je moguće očekivati probleme pred kraj ovog razdoblja jer Hrvatska loše planira i daje obećanja koja ne može izvršiti.

Drugi faktor odnosi se na nepravilnosti. Prema informacijama dobivenim od tijela u sustavu, dosad je preko 200 milijuna kuna europskog novca uskraćeno korisnicima zbog nepravilnosti počinjenih u provedbi projekata. S porastom ugovaranja i broja projekata u provedbi, ove će brojke biti još veće i treba početi razmišljati koliki će biti ukupan utjecaj financijskih korekcija na cjelokupni iznos kojim nam je kao državi dodijeljen.

 

Treći i najnezgodniji faktor odnosi se na hrvatsko predsjedavanje EU u prvoj polovici 2020. godine. Naša ionako spora administracija 2020. godine morat će se nositi s velikim brojem projekata u provedbi, predsjedanjem i izradom operativnih programa za sljedeću financijsku perspektivu. S obzirom da 2021. godine počinje novo financijsko razdoblje, bit će potrebno započeti s objavom novih natječaja, dodjelama i provedbom novih projekata, što znači da ćemo morati voziti vlak na nekoliko kolosijeka istovremeno, a to nam nije najjača strana. Navedeni scenarij nam je itekako poznat jer smo sličnu situaciju doživjeli u razdoblju između 2013. i 2016. godine i upravo je ovaj period nepovoljno utjecao na pripremu velikih projekata i, posljedično, slabu iskorištenost alokacije iz ovog razdoblja.

Unatoč uvjeravanju Vlade da je sve u redu i da nam ide sve bolje, situacija je vrlo  ozbiljna, a kritičnom će postati već 2019. godine. Šlepanje na porast stope ugovorenih sredstava neće još dugo biti razlogom za hvalu jer su rokovi za potrošnju tih sredstava izuzetno mali. Svaki veliki projekt koji ugovorimo u 2019. godini, a koji već sada nije započeo s provedbom, možemo odmah prenijeti u novo financijsko razdoblje jer neće biti u stanju isplatiti sva ugovorena sredstva.

S obzirom da smo 2019. godine dužni Europskoj uniji izvijestiti što smo postigli do kraja 2018. godine, u posljednjih nekoliko mjeseci, posebice proteklih nekoliko tjedana, uočavam značajan porast aktivnosti u sustavima upravljanja i kontrole i to upravo onih koji se odnose na povećanje plaćanja u projektima. Trži se na veliko - izvještaji korisnika EU sredstava se obrađuju dosad neviđenom brzinom, tijela doslovno mole korisnike da traže predujmove i vrše plaćanja, a sve kako bi stopa isplaćenih sredstava do kraja godine narasla na razinu prihvatljivu Uniji.

To nam govori dvije stvari. Prva je da sustav očigledno može kad hoće. Druga je da će, ako sustav nastavi ovim tempom, sva odgovornost leži na korisnicima koji više neće imati izgovore za sporost, nesposobnost i politikantstvo u odabiru onih koji će raditi na njihovim projektima.

Autorica Ariana Vela jedna je od vodećih hrvatskih stručnjakinja za EU fondove, te vlasnica konzultantske tvrtke EU PROJEKTI i Učilišta EU PROJEKTI – Ustanove za obrazovanje odraslih.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version