PIŠE INOSLAV BEŠKER: Globalni dug leti u nebo, Sv. Jere u New York, a Italija kreće u rat protiv ponižavanja žena

Autor:

19.07.2019.

Split, 260914.
Slike i skulpture Svetog Jeronima.
Na fotografiji: Kapela Nadbiskupskog sjemenista - Sv. Jere - slikar Franjo Kopac
Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Nikola Vilić / CROPIX

Slike i skulpture Svetog Jeronima; kapela Nadbiskupskog sjemeništa Sv. Jere

Zahvaljujući i razmjerno niskim kamatnim stopama, te utrci financijskog kapitala da plasira kredite, bez obzira na to jesu li dužniku korisni i može li ih snositi, globalni dugovi su u prvom tromjesečju 2019 uvećani za nove 3000 milijardi dolara.

Ukupno iznose 246.000 milijardi dolara (više ih je bilo samo u lanjskome prvom kvartalu, za 2000 milijardi). To je netom objavio Globalni monitor dugova Instituta za međunarodne financije.

Najbrže raste državni dug u zemljama u snažnom razvoju (poput Kine i Indije), Dosegao je 69.000 milijardi dolara - a to je oko 216 posto njihova društvenoga bruto proizvoda.

Lavovski dio drži Kina, čije tvrtke duguju 21.000 milijardi dolara, tj. oko 155 posto kineskoga BDP. I s niskom kamatnom stopom to je zaduženje koje je teško servisirati, još teže smanjivati. Kako smo vidjeli na grčkom slučaju, to dužnika može baciti na koljena ili baš na pod, ali ga zajmodavac neće pustiti dok mu iz vratnih žila ne isisa zadnju kap svoje pretendirane dobiti.

Stoga je riječ o virulentnom žarištu budućih kriza (koje obično prate nestabilnost, nemiri, nezaposlenost, emigracija, a Zapad od svega toga percipira samo taj posljednji aspekt, posve posljedičan; kao da od gripe uočava samo curenje iz nosa, pa bi suverenizam to liječio začepivši ili zašivši bolesnikov nos).

Naš poznati novinar, urednik i mrežni izdavač sada bi veoma loše prošao u Italiji kad bi ponovio svoju svinjariju maskiranu u istraživački voajerizam. Zatvorom od jedne do šest godina kažnjava se svatko tko pošalje, dostavi, ustupi, objavi ili raspača fotografski ili video snimak spolnog organa ili spolno eksplicitnog sadržaja osobe koja za to nije dala pristanak. A ista kazna sljeduje i onome tko dobiven snimak proširi dalje da bi naškodio snimljenoj osobi. Kazna se pooštrava ako je autor “osvete” (na primjer bivšoj curi ili “škrtici” koja mu nije dala a imala je) neki sadašnji ili bivši partner, odnosno ako je korišteno informatičko sredstvo. Opravdanje o “javnom interesu” za “kućni porno uradak” mogao bi objesiti tužiočevu mačku o rep.

A platio bi i globu od 5000 do 15.000 eura. I to osobno, ne bi mu pomogla šatro likvidacija firme ili šatro stečaj (uz zagovaranje stečaja konkurentskih kuća, ne bi li pokrepali kolege, nekmoli krava). Ta mjera protiv nedragovoljne i osobito osvetničke pornjave bila je nužna ali pozna, pošto se nekoliko curica tj. mladih žena ubilo od pritiska i “sramote” (iako bi se tu morao sramiti samo onaj gad tko iz mržnje ili pohlepe eksploatira osobu koja mu se dala iz ljubavi, ili čiji mu je snimak dopao poganih šaka).

To je tek jedna od pojačanih mjera zaštite žena ne od učestalih oblika nasilja. Na primjer bacanja kiseline u lice da se ženu unakazi ikojemu budućem partneru (8 do 14 godina, ili doživotno uslijedi li smrt).

Prethodno je kao posebno kvalificirano kazneno djelo uvedeno ubojstvo u prometu, kažnjivo teže nego nenamjerno ubojstvo.

Još se nije došlo do američke mjere da se treće kazneno djelo, bez obzira na težinu, kažnjava doživotnim zatvorom. Upravo je veliki Talijan, Cesare Beccaria, poučio svijet da kazna vrijedi ako preodgaja, ne ako osvećuje. Ali tko dvaput odbaci šansu za preodgoj…

P. S. “Sveti Jerolim moli u divljini” slika je izabrana predstavljati Vatikanske muzeje na svjetskoj retrospektivnoj izložbi u newyorškome Metropolitanskome muzeju, posvećenoj 500-godišnjici smrti Leonarda iz Vincija. Veliki Dalmatinac, vjerojatno najveći prinosnik evropskoj i svjetskoj kulturi s teritorija današnje Hrvatske, etnički pripadnik naših ilirskih predaka, a kozmopolit po obrazovanju i interesima, prikazan je kao starac, mršav, gotovo bezub, ogrnut tek platnom, kako kleči u pećini, držeći u ruci kamen kojim se busa u prsi u znak skrušena kajanja (zapisao je i vapaj: “Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum”, tj. „Smiluj mi se, Gospodine, što sam Dalmatinac!”), dok pored nogu leži vjeran drug lav.

Uman i skrušen značio je sv. Jere nešto Leonardu, znači nešto svijetu. Njegova domovina mari više za čeljad od oružja ili barem od lopte, nego od pera. I Galilejac u kojega je vjerovao kao u Boga morao je zaključiti da “nitko nije prorok u domovini”.

P. P. S. U doba kada je djevojčica Kolinda Grabar patila jer joj je na raspolaganju bila samo jedna vrsta jogurta, nerijetko su iz mudrih rukovodstava pristizali prijekori novinarima (i potpisanome), formulirani po obrascu “Zašto baš sad?” i “Tko stoji iza toga?”. Sada predsjednica Grabar Kitarović insinuira da novinari pišu za bog zna čiji račun. S takvim poimanjem pritiska na novinarstvo, koji nismo otrpjeli ni u jednostranačka doba (pa i po cijenu gubitka prava na posao), gospođa Grabar Kitarović se izrazito diskvalificira za dužnost koju obnaša. Bar jogurtâ sada ima dovoljno, što ne bi odstupila s dužnosti i lijepo ih degustirala? Koristi ne bi bilo, šteta bi bila manja.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version