PIŠE MIRELLA RAŠIĆ: Sve me pitaj, samo ne kol'ko zarađujem!

Autor:

  • Mirella Rašić

31.07.2019.

Euro bank notes are seen next to some Swiss documents in a wallet in this picture illustration in Bern January 16, 2015. German bond yields hit record lows on Friday while fears about Greek banks sent the country's borrowing costs spiralling - signs of the fallout from the Swiss National Bank's shock decision to scrap its currency cap. A surge in the Swiss franc after the SNB abandoned its 1.20 euro limit on Thursday saw investors flee equities and other risky assets, parking money instead in top-rated bonds. REUTERS/Thomas Hodel (SWITZERLAND) - LR2EB1G158INP
Thomas Hodel / REUTERS

Ilustracija

Kod hrvatskih političara, a poglavito onih koji su se visoko pozicionirali u institucijama EU; sve teme koje se odnose na pitanje mjesečnih prihoda ili onog što su materjalno stekli tijekom obnašanje časne dužnosti i dalje su visoko rizične i tabu teme u njihovim javnim nastupima.

Iskreno, ne razumijem što se ima kriti, osobito s obzirom na to da je sve transparentno te svaki građanin može jednostavno provjeriti javno dostupne informacije o tome koliko tko zarađuje. Temeljem tih informacija, građani mogu i procjeniti koliko se može uštedjeti tijekom pet mandata; bilo kao zastupnik u Europskom parlamentu, povjerenik u Komisiji, sudac u Europskom sudu pravde itd.

Isto se odnosi i na sve druge zaposlenike, višeg, srednjeg ili nižeg ranga u institucijama Europske unije, kao što sam i sama bila. Meni je problematična činjenica što se ta tema uopće više podmeće pod tepih, kao i to što je prektivena velima tajni koje dodatno hrane nepovjerenje građana u cijeli sustav. Naravno, uopće se ne referiram samo na Hrvatsku, nego općenito na sve zemlje članice, tj. njihove 'izabrane'.

Plaće - Tabu tema kod političara

U Hrvatskoj se uglavnom raspravlja o zaradi zastupnika u Europskom parlamentu, a u toj se raspravi često zaobiđu primanja ostalih visokih dužnosnika, poglavito povjerenika Komisije i članova kabineta, koji do radnog mjesta dolaze ne prolazeći kroz testiranja i rigorozne selekcije kandidata. Naime, za razliku od dužnosnika nižeg i srednjeg ranga koji moraju zadovoljiti kriterije, povjerenika/cu imenuje vlada. To je jednostavno tako i nemam ništa protiv sve dok su u timu kompetentni, profesionalni i marljivi suradnici.

Moram priznati da sam u svojoj višegodišnjoj praksi i radu u Europskoj komisiji upoznala mnogo takvih kolega, iako je bilo i totalnih bezveznjaka. Naravno, svi oni dolaze po preporuci tj. najčešće prema direktivama ''s vrha'' jer ako se, primjerice, premijer ogradi od nekoga i preporuči ''svog čovjeka'' nema šanse da dobijete posao ni u slučaju da imate dvije diplome uglednih europskih sveučilišta.

C'est la vie, kažu, a zbog toga ne treba žaliti niti optuživati druge. Ništa sami ne možete mijenjati budući da je takav 'softver' jednak u svim zemljama članicama. Nadam se iskreno da će doći vremena da se takav ''operatvni sustav'' zapošljavanja jednog dana zamjeni.

Na pisanje ovoga teksta potaknulo me više stvari; prije svega, dosta individualnih upita koje sam dobijala zadnjih dana. Dalje, potaknulo me i 'kokošarenje' na hrvatskoj političkoj sceni, a konačno i nedavni intervju s predsjednikom Komisije na odlasku g. Junckerom koji je i sam progovorio o velikim izdavanjima za plaće europskih dužnosnika, osobito onda kada povjerenik bude smijenjen prije isteka mandata, pa Komisija mora potrošiti i do milijun eura poreznih obveznika EU kako bi likvidirala tog dužnosnika prije vremena.

Također, podržavam njegovu ideju da Komisija ima prevelik broj povjerenika i da bi se pod hitno trebao smanjiti u kontekstu neke buduće institucionalne reforme. Ipak, mislim da ćemo se još načekati, kako priznaje i Juncker, jer kad je govorio o tome nije naišao na razumijevanje kod EU lidera u zemljama članicama, kojima je to očito prihvatljivo, tj. nitko se nije pobunio da se nešto promjeni. Jer, kako je moguće da povjerenici u nekim zemljama zarade i osam puta više od puno odgovornijih predsjednika vlada ili šefova država?

Eto, nije da branim Junckera, ali koliko znam i sjećam se (a sjećam se, jer sam odradila za svog mandata u Europskoj komisiji svukupno 5 predsjedništava u toj instituciji), niti jedan njezin predsjednik nije govorio toliko otvoreno i transparentno koliko g. Juncker, koji je uvijek na tapeti kao dežurni krivac za sve. Kad bi ljudi razumjeli kako funkcioniraju EU institucije i koje su njihove funkcije i ovlasti, bilo bi im puno jasnije da stvari nisu ni izdaleka kako oni to baš misle. Poglavito u nekim zemljama članicama, kako ih zovu iz ''B'' ili ''C'' lige, u kojima je javno mnijenje totalno zapušteno i inertno.

Da je nekom lideru istinski stalo do građana, tj. da im pomognu u njihovom boljem razumjevanju političke kulture koja nedostaje, onda bi se trebali više i potruditi tj. motivirati na veću participaciju u političkom životu od onih primjerice 70 posto građana koji se uopće ne odazivaju na izbore, ali kao ''imaju svoje mišljenje''. Kakav uopće izaslanik koji je izabran s 21 ili 28 posto glasova birača ima političku težinu? Naravno, proces je dvosmjeran i da nema opravdanja ni za jedne ni druge tj. potrebno je da svako za sebe preuzme odgovornost, pa tako i za to hoće li glasati i za koga.

Plaće i beneficije

Nakon uvodnog zagrijavanja tj. motivacije čitatelja, sada malo o nekim 'konkretnim' stvarima - onim mjerljivim. Plaćama. Naglašavam da iznose nisam ja konstruirala ili išla na 'rekla-kazala', nego su podaci javni i lako provjerljivi.

Dakle, ako je bruto iznos mjesečne plaće zastupnika u Europskom parlamentu 8,300 eura, na kraju im ostane neto zarade oko 6,3000 eura, no samo ako imaju prijavljeno boravište u Bruxellesu, što je učinio samo jedan naš zastupnik. Ako putuju, tamo-vamo, iskreno ne znam za koliko ih oporezuje Hrvatska. Sigurno 45 posto bruto iznosa. Međutim, ''rupe'' se mogu pokrpati izdašnim dnevnicama od 320 eura po danu, koje Parlament plati zastupniku za svaku odrađenu sjednicu, radne sastanke u odborima, političkim grupama. Budući da ih mjesečno nekad bude i desetak, nije teško izračunati 'posebni' dodatak' na plaću.

Koliko se može zaraditi za 5 godina? Ovisi? Neki su se čak hvalili da im ostane godišnje u džepu između 50,000 – 60,000 eura, puta 5 (10) godina mandata...! Nije teško izračunati koliko!

Neki su zastupnici (ne naši, barem koliko znam) još 'podebljali' prihode dodatnim zaradama koje dobiju od velikih lobista, iako je tu moram priznati jako klizak tj. visoko-rizični teren, pa tko se usudi, na vlastiti rizik i sramotu!

E sad da pređemo na još moćnije i više rangirane dužnosnike, jer su plaće zastupnika u Europskom parlamentu, pravi ''kikiriki'' naspram njihovih. Jedan je takav visoki dužnosnik po zemlji. Za sada! Govorim o EU povjerenicima, koje imenuje svaka vlada zemlje članice.

Njihova je neto mjesečna plaća 22,367 eura, dok plaća predsjednika Europske komisije iznosi otprilike 27,000 eura bez ''dodataka''. Potpredsjednici Komisije i visoki predstavnici za vanjsku i sigurnosnu politiku europske porezne obveznike koštaju oko 26,000 eura. PLUS, ostale beneficije kao što su doplatak za djecu (cca 800 eura po djetetu na mjesec), odvojen život od kuće, troškovi reprezentacije, itd. Dakle, može se dogurati i do iznosa od 25,000 eura koji nisu oporezivi u matičnoj zemlji odakle dužnosnik dolazi, kao što je to slušaj sa europarlamentarcem koji 'putuje'.

Što se tiče članova kabineta povjerenika, plaće im se kreću od 3,000 eura (tajnička mjesta) do preko 13,000 eura, plus oni dodatci.

E sad, ono najvažnije – i jedna i druga kategorija, dakle, i zastupnici i povjerenici, imaju pravo na mirovinu. Za zastupnike vrijedi pravilo da dobiju 3,5 posto od zadnje bruto plaće za svaku odrađenu godinu mandata a mogu je početi uživati kad napune 63 godine.

Što se tiče povjerenika, oni čim započnu s radom, dobiju dvije dodatne plaće plus redovnu plaću. Prilikom napuštanja dužnosti, opet dobiju jednu ekstra mjesečnu plaću plus tzv. prijelaznu naknadu u trajanju od 3 godine. Ovaj je iznos negdje između 40 i 65 posto njihove zadnje plaće (osnovice). Nakon pet godina i jedna odrađena mandata, dobijaju 55 posto svoje plaće za prve tri godine. Naravno, dobivaju i punu mirovinu za jedan odrađeni mandat, mislim 65-70 posto od zadnje plaće, također, čim navrše 63. g.

Nadalje, njihove plaće i mirovine povećavaju se za 1,5 posto retroaktivno. Isto vrijedi i za bivše eurozastupnike.

Što još treba reći? Možda ćete reći, pa ništa jer iznosi govore sami za sebe pa stoga nije ni čudo što svi žele u EU! Ne znam za vas jer svatko gleda i percipira tj. doživljava neku svoju stvarnost iz svoje mape svijeta. U svakom slučaju, držim da je u kontekstu institucionalne reforme EU definitivno nužno napraviti nešto i po ovom pitanju iz razloga koje sam naglasila u sredini teksta.

Ulažite u sebe i vaš osobni razvoj

Koristim ovaj tekst kao priliku tj. poruku ne samo mladima nego i onim malo starijima, da umjesto ogorčenosti na svijet, društvo i nepravdu: da uče, da se bore protiv tih nepravdi znanjem i vještinama koje im služe u životu, a manje predrasudama i prebacivanjem odgovornosti na druge. Ako vam se ne sviđaju vaši programi i strategije, slobodno ih zamjenite novima!

Ukoliko nekoga zanima zanima rad u EU institucijama i zarada iz snova, onda neka idu onim dužim i težim putem, tj. neka konkuriraju za posao preko Ureda za odabir osoblja EU, tzv. EPSO regularnim putem koji je jako težak, dug i zahtjevan ali dugoročno isplativ. Ovisi o motivaciji osobe. Ako nekoga motivira isključiva zarada, onda vam garamntiram da nećete biti zadovoljni ni radeći za neku od EU institucija i primajući mjesečno i preko 10,000 eura jer ćete stalno težiti za nekom funkcijom, titulom itd., a 'borba' je (neki kažu čak i za opstanak) surova!

Svako od nas ima izbor tj. sami biramo u što i kome ćemo vjerovati, tj. o svim aspektima svog života. Taj je izbor samo na vama.

Garantiram da su EU institucije najbolji mogući poslodavac! Sto put bolji i od UN-a. Ja sam osobito zahvalna što sam imala priliku raditi više od dva desetljeća i dati svoj osobni doprinos u izgradnji europska projekta kao i ulaska RH u EU.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version