Theresa May je žrtveno janje kaosa za koji nitko ne želi preuzeti odgovornost

Autor:

  • Tea Trubić

13.03.2019.

Brexit campaigner and Member of the European Parliament Nigel Farage delivers a speech during a debate on Brexit after the vote on British Prime Minister Theresa May's Brexit deal, at the European Parliament in Strasbourg, France, March 13, 2019. REUTERS/Vincent Kessler
Vincent Kessler / REUTERS

Zaštitno lice kampanje za Brexit, europarlamentarac Nigel Farage

Nakon još jedne neprospavane noći u britanskoj prijestolnici koja ponovno nije ponudila izlaznu strategiju iz EU, unatoč tome što nas od Brexita dijeli samo 16 dana, među građanima i političkom elitom uistinu raste panika.

Novinari s određenom dozom histerije od britanskih zastupnika traže objašnjenje, oštro ih podsjećajući da vremena nema i da ne postoji opcija novih pregovora s EU. Zastupnici svjesni ozbiljnosti situacije priznaju da je kriza došla do vrhunca, dok se većina njih i dalje čvrsto drži stajališta koja dodatno dijele elitu.

Nitko, baš nitko, ne može sa sigurnošću predvidjeti što će se dogoditi narednih dana, a o tome ovisi sudbina više od 66 milijuna državljana Ujedinjene Kraljevine. Politička elita odbija preuzeti odgovornost za kaos kojem se još uvijek ne nadzire kraj. Sve više zastupnika premijerku May vidi kao 'dežurnog krivca' za mlako vodstvo i loše pregovore zbog kojih je došlo do nacrta sporazuma koji dva puta nije bio prihvatljiv Donjem domu. Tako je jučer nakon objave rezultata govorio i lider opozicije Jeremy Corbyn, koji već mjesecima pokušava srušiti vladu kako bi njegova, Laburistička stranka na prijevremenim izborima osigurala većinu. Neočekivano, s njim se slaže sve više torijevaca koji premijerki nakon jučerašnjeg poraza okreću leđa, pozivajući je da podnese ostavku. Zastupnik Charles Walker, član torijevskog Vijeća 1922 koje je prije samo nekoliko mjeseci dalo povjerenje Theresi May za nastavak mandata, jučer je izjavio da bi bilo 'odgovorno da raspiše prijevremene izbore'. U toj kaotičnoj situaciji Theresa May je postala svojevrsno žrtveno janje, dok istovremeno nitko drugi nije spreman preuzeti niti najmanji dio vlastite odgovornost koja je nedvojbeno uvelike doprinijela trenutnom neredu.

Naime, laburisti uporno tvrde da su torijevci najodgovorniji za krizu, zato što je njihov tadašnji premijer David Cameron raspisao referendum o Brexitu. Corbyn neumorno pokušava profitirati od nestabilnosti vlade Therese May te ne propušta iskoristiti svaku priliku da u pitanje dovede njezin legitimitet. Istovremeno, Laburistička stranka nije ponudila niti jedan konstruktivan prijedlog za izlazak iz krize ili pronalazak kompromisnog rješenja. Štoviše, Corbyn je bio jedini stranački čelnik koji se odbio susreti s premijerkom kako bi joj ponudio alternativu. Lider opozicije je putem medija i društvenih mreža neprestano isticao da će podržati Brexit samo pod uvjetom da zadovolji šest kriterija Laburističke stranke, koji su u potpunosti nerealni i nemogući. Upravo zbog njegovog nezrelog ponašanja nekolicina laburista napustila je stranku navodeći da je 'u kritičnim trenucima potrebno staviti interes države prije interesa stranke'.

Škoti, ogorčeni zbog vlastite propuštene prilike da na referendumu koji je prethodio Brexitu napuste Kraljevinu i ostanu u EU, odbijaju suradnju s vladajućima zbog toga što se i sami spremaju još jednom raspisati referendum. Naime, oni tvrde da su se 'tuđom krivicom' našli u kaosu koji je eskalirao zbog njihovog najvećeg neprijatelja – Londona. Škoti su, naime, većinski glasovali za ostanak u EU.

Zastupnici sjevernoirske Demokratske unionističke stranke (DUP), koalicijskog partnera u vladi Therese May, glatko su odbijali razmotriti bilo kakav prijedlog koji je njihov teritorij stavljao u drugačiju poziciju od ostatka Ujedinjene Kraljevine. Predsjedništvo stranke je dalo podršku Theresi May za mandat, argumentirajući da bi 'za njih bilo još gore da je zamijeni Corbyn', ali su otvoreno sabotirali njezin svaki pokušaj da Sporazum o Brexitu bude usvojen. Također, čelnica stranke nije ponudila niti jedno alternativno rješenje.

Međutim, nedvojbeno najveću odgovornost imaju britanski populisti koji i dalje smatraju da je Brexit bio 'povijesna odluka zahvaljujući kojoj će Ujedinjena Kraljevina proglasiti neovisnost', zaboravljajući pritom da većina država na svijetu dan neovisnosti slavi zbog Britanskog carstva. Tvrdolinijaši su bili svakako najoštriji kritičari Therese May, smatrajući je nesposobnom za obranu ključnih britanskih interesa. Boris Johnson je u nekoliko prilika kritizirao ustupke koje je dala Bruxellesu tijekom pregovora, navodeći da 'pravi lider ne bi prihvaćao kompromis nego bi nametnuo vlastiti interes'. Isto su tvrdili i zastupnici poput Nigela Faragea i Jacoba Reesa-Mogga; da se premijerka trebala vratiti u Bruxelles i 'oštrom rukom zahtijevati sporazum koji bi bio povoljan za Ujedinjenu Kraljevinu'. Pritom, kao da su zaboravili da Britansko carstvo više ne postoji, da u globaliziranom svijetu niti jedna od najjačih ekonomija svijeta ne može opstati samostalno te da London ne može nepopustljivo krojiti pravila igre onako kako samo njemu odgovara, bez ustupaka preostalih 27 država članica. Theresa May je toga bila svjesna, zato je zrelo i odgovorno sjela za stol s europskim čelnicima pokušavši pronaći rješenje koje bi bilo podjednako loše za obje strane, zato što je to ključ dobre diplomacije.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se situacija razvijala da premijerku zamijeni Boris Johnson, koji bi tada trebao preuzeti odgovornosti i dokazati da bi ispregovarao bolje uvjete s Bruxellesom od onih koje je donijela Theresa May. Do tada, i dalje trebamo pomno pratiti razvoj situacije nadajući se da će razum u konačnici prevladati.