'Zločesto dijete EU' pruža utočište bjeguncu - hoće li se to pučanima obiti o glavu?

Autor:

21.11.2018.

FILE PHOTO: Macedonian Prime Minister Nikola Gruevski (L) meets with his Hungarian counterpart Viktor Orban in Skopje May 12, 2011. Prime Minister Orban is on a one-day official visit to Macedonia. REUTERS/Ognen Teofilovski/File Photo
Ognen Teofilovski / REUTERS

Nikola Gruevski i Viktor Orban

To što je Orban pružio utočište svom dobrom prijatelju Nikoli Gruevskom jasan je šamar europskim vrijednostima koje pučani tako strastveno pokušavaju obraniti, piše Željko Trkanjec.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Euractiv.hr.

- Rekao sam da mi vlada želi oduzeti slobodu nedemokratskim putem, zloupotrijebivši makedonsko državno odvjetništvo i pravosudni sustav - rekao je bivši makedonski premijer Nikola Gruevski u utorak kad je objavljena vijest da je dobio politički azil u Mađarskoj.

Dao mu ga je njegov dobar prijatelj, mađarski premijer Viktor Mihály Orbán.

Rijetka je ovo i posebna situacija. Ne sjećam se da je od 1990. godine neka europska zemlja dala politički azil bivšem premijeru neke druge europske zemlje koji je pod sudskim progonom ili već osuđen. Talijanski je premijer Bettino Craxi pobjegao u Tunis. Hrvatskog bivšeg premijera Ivu Sanadera su natjerali da se vrati kući. Ni Google ne zna.

Gruevski tvrdi da mu Skoplje želi oduzeti slobodu 'nedemokratskim putem'. Sudski proces nije nedemokratski put. No, Makedonija i nije baš zemlja koja bi se mogla pohvaliti neovisnošću pravosuđa. Stoga treba podsjetiti da je Gruevski osuđen jer mu je dokazano da je zlorabio 600.000 eura javnog novca u svoju korist. Preciznije, da mu se kupi mercedes. I to nije na sudu rekao neki nepouzdani svjedok već postoji tonski zapis u kojem to Gruevski otvoreno traži. I jasno, ubrzo dobije. Slučaj je čist kao suza. I za koji bi se mogao izvući samo u nedemokratskim sustavima.

Davanje azila Gruevskom flagrantno je kršenje svih europskih standarda. Iza toga stoji vlada Mađarske, članice EU i NATO. I koja je dosad u više navrata pokazala i dokazala da za nju pravila vrijede samo ako joj idu u korist. Fascinira da ni više od tjedan dana otkako je Gruevski krišom pobjegao iz Makedonije i obreo se u Budimpešti, uz već tada sasvim razvidnu diplomatsku pomoć Mađarske, u Europi nema nikakve reakcije.

Muk.

Iz Berlina, Bruxellesa, Beča. Kao da je otišao na godišnji odmor. I to u situaciji kad se Makedonija nastoji izvući iz duboke krize i približiti zapadnim integracijama, oteti ruskom i srpskom destruktivnom utjecaju. Ne čudi nas Orbán, on i Gruevski žive na paralaži junačke povijesti svojih država koju koriste da bi isfabricirali politički narativ koji donosi vlast: strah od izbjeglica koji će tu tradiciju zatrti, prijetnja zapadnih korporacija i utjecaja koji nas kane porobiti personificirani u liku Georgea Sorosa.

Konačno, želja za novom, iliberalnom demokracijom (kršćanskom) koja će njima osigurati ostanak na vlasti i nastavak bogaćenja. I kupovine mercedesa novcem poreznih obveznika kad im se svidi. Gruevskom je opozicija uspjela izvući tepih ispod nogu pa je pobjegao. Čudi nas dakle, EU. Ali, zapravo nas ne bi trebao čuditi. Orbán je član Europske pučke stranke (EPP) koja je u paničnom strahu da nakon izbora za Europski parlament u svibnju iduće godine više neće biti najjača. I da će opet morati u koaliciju sa socijalistima, a možda i liberalima (strašno za pomisliti). I u takvom stanju političkog duha njima je važnije desetak zastupnika koje će donijeti Orbánova stranka Fidesz nego principijelnost.

I eto odgovora na pitanje kako propadaju demokracije. Tako. Ljudi naime lako usporede opravdane napade Europske komisije (na čelu je član EPP-a Jean-Claude Juncker) na stanje vladavine prava u Poljskoj sa sramotnim mukom kad je riječ o Orbánovom kršenju svih mogućih temeljnih prava. I to ne samo u slučaju Gruevski. Joseph Daul, čelnik EPP, predstavljajući se kao strog djed, ali djed koji voli svoje unuke, kaže: 'Orbán je zločesto dijete, ali naše zločesto dijete'. E, pa to zločesto dijete sada pruža utočište bjeguncu pred zakonom u državi koja ima status kandidata za ulazak u članstvo EU. Lijepu joj poruku šalje EPP. Bilo bi dobro da se Daul, Manfred Weber, kandidat EPP-a za novog predsjednika Europske komisije i ostali lideri te političke formacije, kad se sljedeći put zapitaju 'gdje smo pogriješili pa da nam birači bježe populistima i nacionalistima' sjete ovog slučaja. Koji je obrazac pogrešaka koje tjeraju ljude uopće od politike, a posebno od glasanja za stranke srednje struje (njemački Volkspartei).

Rezultate će vidjeti već u svibnju.

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version