E-dokazi: učinkovit alat u borbi protiv kriminala i terorizma

Autor:

  • Euractiv.hr

27.11.2019.

FILE PHOTO: A computer keyboard lit by a displayed cyber code is seen in this illustration picture taken on March 1, 2017. REUTERS/Kacper Pempel/Illustration/File Photo
Kacper Pempe / REUTERS

U kibernetičkom se prostoru nalazi sve više prekršaja, pa i sve više dokaza

Pristup elektroničkim podacima, koje se često naziva elektroničkim dokazima ili, skraćeno, e-dokazima, postao je toliko važan u kaznenim istragama da se procjenjuje da je danas potreban u otprilike 85 posto svih takvih slučajeva.

Takva vrsta dokaza često je prvi i ključni korak u identifikaciji počinitelja. Na primjer, u mnogim istragama stranih terorističkih boraca ti digitalni dokazi, među ostalim objave na Facebooku, instant-poruke putem WhatsAppa, pozivi putem Skypea, videozapisi na YouTubeu, fotografije dijeljene putem e-pošte ili Instagrama i dokumenti pohranjeni na Dropboxu, mogu biti jedini dokaz njihove umiješanosti u zločine Daiša (arapski akronim za tzv. Islamsku državu) ili al-Qa'ide. Stoga smo, radi naše sigurnosti, kao i borbe protiv organiziranog kriminala i cyber kriminaliteta, potpuno ovisni o pristupu takvim dokazima.

Kada tijela kaznenog progona prime dojavu o kaznenim aktivnostima na internetu ili kada se važni e-dokazi otkriju tijekom istrage "izvan interneta", prva prepreka za istražitelje često je utvrditi što se točno dogodilo i tko je odgovoran.

Ako se osumnjičenik ili žrtva koristi tradicionalnim komunikacijskim sredstvima, kao što su telefonski razgovor i SMS, sudac može narediti operateru, koji se u većini slučajeva nalazi na području na kojem je počinjeno kazneno djelo i na kojem se provodi istraga, da dostavi tražene podatke. Naravno, postoje zaštitne mjere u tom postupku i većina ljudi ne vidi nikakav problem u tome da je operater primoran surađivati bez odgode.

Jedno od pitanja koje se postavlja jest zašto bi pristup istim informacijama u istoj vrsti istrage bio znatno sporiji, složeniji i u nekim slučajevima nemoguć samo zato što osumnjičenik ili žrtva obavlja pozive ili šalje poruke putem, primjerice, WhatsAppa, a ne putem mobilne telefonije.

U sve povezanijem svijetu pružatelji usluga i istražna tijela rijetko su unutar iste nacionalne jurisdikcije.

Kod dviju trećina svih zahtjeva istražna tijela moraju stoga surađivati s pružateljima usluga izvan svojih granica. No, trenutačnim pravnim okvirom ne jamči se brz i učinkovit pristup koji je potreban za ubrzavanje niza istraga koje su u tijeku diljem Europe. Postupci pravosudne suradnje, kao što su ugovori o uzajamnoj pravnoj pomoći i europski istražni nalog, sve su manje prilagođeni digitalnom dobu, i to iz nekoliko razloga: mogu predugo trajati, čak i za najjednostavnije zahtjeve, te može proći više mjeseci prije nego što tijelo koje je uputilo zahtjev dobije odgovor; temelje se na kriteriju lokacije podataka, što je zastarjelo u dobu nikada veće mobilnosti podataka u kojem isti operater može jednostavno pohraniti podatke u bilo kojim zemljama; takvi su postupci izvorno uspostavljeni radi zaštite suvereniteta druge države, no često je lokacija sjedišta pružatelja usluge jedino što povezuje tu drugu državu s kaznenim djelom.

Ta neučinkovitost očito ograničava borbu protiv kriminala i terorizma, posebno kada relevantni podaci, kao što su dokazi o udruživanju osumnjičenika, nestanu prije nego što ih se tijela kaznenog progona uspiju domoći. To je posebno frustrirajuće jer u velikoj većini slučajeva osoba koja je pod istragom ima boravište u istoj zemlji kao i istražno tijelo te međunarodni karakter predmeta proizlazi isključivo iz glavnog poslovnog nastana pružatelja usluge.

Zbog toga je Europska komisija u travnju 2018. godine podnijela Prijedlog o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima. To je poslužilo i kao opravdanje za popratnu direktivu kojom se sve pružatelje usluga koji odluče pružati usluge unutar EU, neovisno o lokaciji njihova sjedišta, obvezuje na suradnju s istražnim tijelima. Takvo je zakonodavstvo moguće u Europskoj uniji kao području slobode, sigurnosti i pravde, unutar kojega pravosudna tijela djeluju u skladu s temeljnim načelom uzajamnog povjerenja.

Te su nam mjere potrebne te stoga pozivamo suzakonodavce da bez odgode donesu taj paket mjera, čime će se osigurati učinkovit alat za tužitelje.

Njegovim donošenjem suzakonodavci Unije stavili bi na raspolaganje pravosudnim tijelima u EU učinkovito istražno sredstvo i istodobno zaštitili temeljna prava te tijelima, pružateljima usluga i građanima osigurali pravnu sigurnost, veću transparentnost i odgovornost. Budući da istražna tijela trebaju brz pristup podacima prije nego što se obrišu, podupiremo i predložene rokove kojima se pružatelje usluga obvezuje da odgovore na zahtjeve u roku od najviše deset dana. Moramo osigurati da naše agencije za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela raspolažu alatima za 21. stoljeće koji su potrebni da bi se na odgovornost pozvalo kriminalce i teroriste koji iskorištavaju trenutačnu situaciju. Pozivamo sve uključene strane da ovaj predmet odrede kao prioritet i da se usmjere na stvaranje učinkovitog alata kojim bi se istražnim tijelima omogućilo da se suoče s postojećim prijetnjama, osiguraju da pravda za žrtve bude zadovoljena i stvore sigurnije okruženje za naše građane u digitalnom dobu.

Potpisnici:

Gilles de Kerchove, EU Counter-Terrorism Coordinator

Erwin Dernicourt, Prosecutor General, Gent, President of the College of Prosecutor-General, Belgium

Frédéric Van Leeuw, Federal Prosecutor, Belgium,

Sotir Tsatsarov, Prosecutor General of the Republic of Bulgaria

Lavly Perling, Prosecutor General of the Republic of Estonia

Konstantinos Tzavellas, Prosecutor at the Court of Appeal of Athens, Greece

Rosa Ana Morán Martinez, Supreme Court Prosecutor, Head of the International Cooperation Unit, Spanish General Prosecutor´s Office

Elvira Tejada de la Fuente, Supreme Court Prosecutor, Head of the Cybercrime Unit, Spanish General Prosecutor’s Office

François Molins, Prosecutor General of the Court of Cassation, France

Rémy Heitz, Public Prosecutor at the Paris Regional Court, France

Jean-François Ricard, Chief Anti-Terrorist Public Prosecutor, France

Dražen Jelenić, State Attorney General of the Republic of Croatia

Federico Cafiero de Raho, National Italian Anti-Mafia and Anti-Terrorism Prosecutor, Italy

Francesco Greco, Public Prosecutor at the Court of Milan, Italy

Francesco Lo Voi, Public Prosecutor at the Court of Palermo, Italy

Giovanni Melillo, Public Prosecutor at the Court of Naples, Italy

Luigi Patronaggio, Public Prosecutor at the Court of Agrigento, Italy

Bernardo Petralia, Prosecutor-General at the Reggio Calabria Court of Appeal, Italy

Luigi Riello, Prosecutor-General at the Naples Court of Appeal, Italy

Giovanni Salvi, Prosecutor-General at the Rome Court of Appeal, Italy

Tomas Krušna, Chief Prosecutor, Prosecutor General’s Office, Republic of Lithuania

Martine Solovieff, Chief Public Prosecutor, Luxembourg

Cornelia Koller, President of the Austrian Association of Prosecutors

Bernd Ziska, Deputy Head of Public Prosecutor´s Office Vienna, Vicepresident of the Austrian Associaton of Prosecutors

Beata Hlawacz, Deputy Director, Bureau of International Cooperation, National Prosecutor’s Office, Poland

Dimitrie Bogdan Licu, Prosecutor General a.i., Romania

Nadina -Magdalena Spînu, chief prosecutor of the International Cooperation Department/Prosecutor’s Office attached to the High Court of Cassation and Justice, Romania

Drago Šketa, State Prosecutor General of the Republic of Slovenia

Juraj Novocký, Prosecutor, The Special Prosecution Office, Slovakia

 

 

Tagovi/Tags: