Hrvatska od EU dobila pad cijena i rast izvoza, ali nije došlo do investicija i bolje produktivnosti

Autor:

  • Milan Deskar Škrbić

11.02.2019.

Croatia's Prime Minister Andrej Plenkovic (R) shakes hands with European Commission President Jean-Claude Juncker as he arrives to deliver a speech during a debate on the Future of Europe at the European Parliament in Strasbourg, France, February 6, 2018. REUTERS/Vincent Kessler - RC19ED367CE0
Vincent Kessler / REUTERS

Stavovi izneseni u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno stajališta Euractiv.hr. Tekst je izvorno objavio Ekonomski Lab

Članstvo u EU je dovelo do pada cijena i snažnije harmonizacije cijena s kretanjima u EU te snažnije trgovinske integracije Hrvatske s tržištem EU, što se očitovalo i kroz značajan rast uvoza i rast izvoza na jedinstveno tržište. S druge strane nije došlo do značajnijeg porasta investicija i priljeva vlasničkih ulaganja, ali značaj EU sredstava u financiranju investicija raste. Mobilnost rada je također povećana, ali je došlo do značajno većeg odljeva radnika u zemlje EU u odnosu na priljev radnika iz EU. Konačno, članstvo u EU nije dovelo do značajnijeg rasta produktivnosti u hrvatskom gospodarstvu.

Hrvatska je postala punopravna članica Europske unije (EU) 1. srpnja 2013. godine. Za razliku od ostalih novih zemalja članica, koje su u EU ušle u uzlaznoj fazi europskog poslovnog ciklusa, Hrvatska je u ovu zajednicu ušla neposredno nakon stabilizacije europske dužničke krize te usred dugogodišnje recesije.

Ovo su vrlo važni čimbenici koji se moraju uzeti u obzir u raspravi o ekonomskim učincima pristupanja Hrvatske EU. Ulazak neke zemlje u duboku ekonomsku integraciju poput EU trebao bi rezultirati nizom pozitivnih učinaka, koji mogu biti ugroženi ukoliko negativni domaći faktori snažnije utječu na gospodarska kretanja od pozitivnih čimbenika međunarodne integracije. 

Osim očekivano pozitivnih kvantitativnih učinaka ekonomskih integracija na gospodarstvo novih zemalja članica, važno je istaknuti i da duboka ekonomska integracija poput EU podrazumijeva i promjenu institucionalnog okvira vođenja ekonomske politike. To može značajno utjecati na kreiranje politika u zemljama članicama. Ovaj aspekt članstva u EU je posebno važan za zemlje poput Hrvatske koje su kroz povijest konstanto bilježile značajne fiskalne i makroekonomske neravnoteže, pa se može očekivati da će i promijenjeni institucionalni okvir doprinijeti njihovom ublažavanju.

Ekonomski učinci ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Može se zaključiti da postoje dva značajna kratkoročna učinka ulaska neke zemlje u dublju ekonomsku integraciju. Prvo je učinak stvaranja trgovine koji se najviše očituje kroz pad cijena i rast uvoza iz ostalih zemalja ekonomske integracije, potaknutog većom potrošnjom. Drugi je smanjenje prihoda od carina zbog skretanja uvoza od ostalih zemalja prema zemljama ekonomske integracije. Naravno, postoji i učinak smanjenja domaće proizvodnje, ali je njega bez detaljnih mikro podataka o poduzećima teško procijeniti.

Kako bi se zaključilo jesu li ovi učinci bili prisutni u Hrvatskoj nakon ulaska u EU u nastavku se analiziraju podaci o kretanju cijena, obrascu trgovinske razmjene s inozemstvom, dok će se kretanje prihoda od carina analizirati kasnije u radu. Na Slici 1 je prikazano kretanje indeksa potrošačkih cijena  u Hrvatskoj, u usporedbi s indeksom potrošačkih cijena u EU. 

Slika 1: Indeks cijena potrošača u Hrvatskoj i EU (u %)

Iz slike se može zaključiti kako je od srpnja do prosinca 2013. godine došlo do značajnog usporavanja rasta cijena u Hrvatskoj. Na slici su dodani podaci o kretanju cijena u EU kao oblik „kontrolne varijable“ budući da su inozemne cijene najvažnija determinanta kretanja cijena u Hrvatskoj (Krznar i Kunovac, 2010). Odnos ove dvije serije pokazuje da je naglo usporavanje inflacije u Hrvatskoj u drugoj polovici 2013. godine bilo posljedica domaćih faktora, a ne inozemnih (uočite koliko inflacija tada jače usporava u Hrvatskoj nego u EU). 

HNB navodi kako se ovakvo kretanje cijena može objasniti učinkom baznog razdoblja povezanog s povećanjem PDV-a i administrativno reguliranih cijena na proljeće 2012. godine te efektom pojačane konkurencija nakon što su ulaskom Hrvatske u EU ukinute preostale zaštitne carine (HNB, 2013). Pritom se učinak ulaska u EU najvećim dijelom očituje u smanjenju cijena u drugoj polovici 2013., dok je učinak baznog efekta najvjerojatnije koncentriran u prvoj polovici te godine (do rasta PDV-a je došlo 1. ožujka 2012. godine, a ekonomska literatura upućuje da do rasta cijena često dolazi i prije samog povećanja stope PDV-a).

Nadalje, na Slici 2 je prikazano kretanje uvoza i izvoza roba i usluga u Hrvatskoj od 2000. godine. 

Slika 2: Izvoz i uvoz roba (u milijunima eura)

Slika 2 pokazuje kako je nakon 2013. došlo do značajnog ubrzanja uvoza, što je u skladu s prethodno iznesenom teorijom. S druge strane, zamjetno je i ubrzanje izvoza roba, što je također u skladu s teorijskim pretpostavkama o snažnijoj trgovinskoj integraciji nakon ulaska u ekonomsku uniju. 

U Tablici 2 i Tablici 3 prikazane su struktura i promjena strukture uvoza prema geografskom podrijetlu zemalja trgovinskih partnera u godini prije ulaska u EU te krajem 2017. godine.

Tablica 2: Uvoz  i izvoz prema geografskom podrijetlu trgovinskih partnera (udjeli)

Izvoz: DZS Tablica 2 potvrđuje teorijske pretpostavke o supstituciji uvoza iz ostalih zemalja s uvozom iz zemalja članica iz iste ekonomske integracije, u ovom slučaju EU. Udio uvoza iz zemalja EU se u promatranom razdoblju povećao sa 73% na 78%, dok je udio uvoza iz prethodno važne trgovinske integracije za Hrvatsku, CEFTA-e, smanjen s gotovo 3% na ispod 1% ukupnog uvoza. Tablica pokazuje i kako je udio izvoza u zemlje EU u petogodišnjem razdoblju porastao s 58% na 65% ukupnog izvoza. Udio izvoza u zemlje CEFTA-e je smanjen s 21% na 17% ukupnog izvoza.

Tablica 3: Promjena uvoza i izvoza 2017./2012. u apsolutnom iznosu (milijuni eura)

 UvozIzvoz
Zemlje Europske unije5,318,4143,491,851
Zemlje EFTA-e-239,417101,369
Zemlje CEFTA-e313,882426,529
Zemlje OPEC-a410,18053,550
Ostale europske zemlje-1,112,508– 43,266
Ostale azijske zemlje899,461150,814
Ostale afričke zemlje 12,0287,329
Ostale američke zemlje -156,529193,052
Oceanijske zemlje 14,246– 7,833

Izvor: DZS

Ako se promatraju apsolutni iznosi promjene uvoza i izvoza, iz Tablice 3 se može zaključiti kako je krajem 2017. uvoz iz većine trgovinskih partnera bio veći u odnosu na 2012., s izuzetkom zemalja EFTA-e, ostalih europskih zemalja i oceanijskih zemalja. Međutim, u interpretaciji ovih rezultata važno je uzeti u obzir činjenicu da je Hrvatska 2012. godine bila u recesiji, što je značajno utjecalo na razinu uvoza. Značajan pad uvoza iz ostalih europskih zemalja i zemalja EFTA-e također bi mogao upućivati na potencijalne učinke skretanja trgovine. S druge strane, izvoz se u apsolutnim iznosima povećao prema većini trgovinskih partnera, osim ostalih europskih zemalja i oceanijskih zemalja, ali je on bio najizraženiji prema zemljama EU.

Može se zaključiti da su statički trgovački učinci očekivani i prisutni. Postavlja se pitanje što je s dugoročnim učincima i alokacijom faktora proizvodnje?

Na Slici 3 je prikazano kretanje realne vrijednosti investicija od 2000. do 2018. godine (zbroj četiri kvartala), u milijunima eura. Vrijednost je izražena kao indeks, s bazom 2008Q3=100, kako bi se lakše usporedila trenutačna razina investicija s maksimumom iz 2008. godine.

Slika 3: Kretanje investicija u Hrvatskoj (indeks 2008Q3=100)

Slika pokazuje kako je do ubrzanja investicijske aktivnosti došlo tek nakon 2015. godine te da razina investicija u prvoj polovici 2018. još nije dosegnula pretkriznu razinu. Iz ovih podataka je teško zaključiti koliko je članstvo u EU utjecalo na investicije, pa se u nastavku analizira financiranje investicija iz sredstava EU te kretanje inozemnih ulaganja.

Slika 4: Financiranje investicija iz sredstava EU

Ova slika pokazuje kako sredstva EU čine sve značajniji udio u financiranju investicija u Hrvatskoj. 2014. godine je sredstvima EU financirano oko 600 milijuna kuna investicija, a 2016. godine gotovo 3 milijarde, što je povećanje oko pet puta. U 2017. godini je udio ovih sredstava nešto manji (detalji o povlačenju sredstava se mogu vidjeti u sljedećem nastavku), ali opet značajno viši u odnosu na 2014. godinu. Očekuje se da će uloga sredstava EU fondova i dalje rasti. Međutim, nedavno objavljeno istraživanje HNB-a je pokazalo da su sredstva do sada većinom povlačila poduzeća u niskotehnološkim te srednje niskotehnološkim djelatnostima prerađivačke industrije te da su ona koncentrirana u malom broju poduzeća. 

Ulazak u ekonomsku uniju bi također trebao rezultirati jačom mobilnošću faktora proizvodnje, kapitala i rada. 

Na Slici 5 je prikazano kretanje inozemnih ulaganja u milijunima eura, pri čemu su u obzir uzeta samo vlasnička ulaganja, tzv. izravna ulaganja, kako bi se fokus stavio na kretanje kapitala u užem smislu.

Slika 5: Inozemna vlasnička ulaganja u milijunima eura

Nakon ulaska u EU, 2014. i 2015. godine zabilježen je značajan priljev vlasničkih ulaganja. U 2014. godini je iznosio 2,2 milijarde eura, ali prema podacima HNB-a, 1,5 milijardi eura odnosi se na kružno ulaganje što znači da su se za taj iznos povećala i imovina i obveze. Ovo kružno ulaganje teško je povezati sa članstvom u EU. U 2015. godini je priljev iznosio 1,9 milijardi eura, od čega se 500 milijuna kuna odnosi na kupnju Tvornice duhana Rovinj od strane British American Tobacco. U 2016. i 2017. zabilježen je skroman priljev vlasničkih ulaganja od 659 i 550 milijuna eura. Iz navedenih podataka se može zaključiti kako ulazak u EU nije imao značajniji utjecaj na priljev inozemnih vlasničkih ulaganja, što je vjerojatno posljedica i dalje nepovoljnog poslovnog okruženja, ali i općenito manjih priljeva koje su zabilježile sve zemlje CEE regije.

Drugi važan faktor proizvodnje je rad, a mobilnost rada će se u ovom radu aproksimirati podacima o neto migracijama. Na Slici 6 je prikazan broj odseljenih hrvatskih državljana u EU te doseljenih stanovnika zemalja u EU u Hrvatsku.

Slika 6: Doseljeni i odseljeni u EU

Iz prikazanih podataka se može zaključiti kako je nakon 2013. godine došlo do značajnog porasta mobilnosti rada. Međutim, iako se broj doseljenih iz zemalja EU u Hrvatsku povećava, Hrvatska bilježi značajan negativan migracijski saldo, budući da je broj odseljenih značajno veći od broja doseljenih. Prema podacima DZS-a od 2013. do 2017. godine je u zemlje EU odseljeno preko 100 tisuća hrvatskih državljana. Međutim, Draženović, Kunovac i Pripužić (2018) ističu kako su podaci DZS-a podcijenjeni te kako je u tom razdoblju odseljeno oko 230 tisuća hrvatskih državljana (pritom se u ovom radu analizira samo bruto odljev stanovnika). Autori ističu pristup jedinstvenom tržištu rada nakon ulaska u EU, ekonomske faktore i uvjete na tržištu rada kao glavne odrednice emigracije, što potvrđuje pretpostavku u ovom radu da se podaci o migracijama mogu koristiti kao aproksimacija mobilnosti radne snage.

Iako su tonovi o raspravama o emigraciji u Hrvatskoj uglavnom negativni, treba imati na umu da emigracija ima i određene pozitivne direktne ili indirektne učinke. Primjerice, promatrajući situaciju na tržištu rada može se zaključiti kako je solidan rast plaća u Hrvatskoj velikim dijelom i posljedica emigracije radno sposobnog stanovništva. Podaci platne bilance pokazuju kako je došlo do pojačanog priljeva doznaka, što povećava kupovnu moć i/ili štednju kućanstava u Hrvatskoj.  Konačno, jedan dio trenutačnih emigranata će se vjerojatno vratiti u Hrvatsku s bogatijim iskustvom, znanjima, a vjerojatno i štednjom što može povoljno djelovati na gospodarstvo. 

Posljednji dinamički učinak ekonomskih integracija odnosi se na utjecaj na produktivnost. Pretpostavka teorijskih modela ekonomskih integracija je da jača konkurencija, prijenos tehnologije i veća mobilnost faktora proizvodnje dovodi do specijalizacije i rasta produktivnosti u zemljama koje su postale članice ekonomske integracije. 

Kao mjera produktivnosti u ovom radu će se koristiti ukupna (totalna) faktorska produktivnost koja se definira kao aproksimacija tehnološkog napretka u nekoj zemlji budući da se računa kao rezidual nakon što se procijeni koliki je bio doprinos pojedinog faktora proizvodnje – prirodnih resursa, rada, fizičkog kapitala i ljudskog kapitala, BDP-u.  Tehnološki razvoj predstavlja način povećanja outputa bez povećanja inputa te se u gospodarstvu odražava rastom ukupne faktorske produktivnosti. Kretanje totalne faktorske produktivnosti je prikazana na Slici 7.

Slika 7: Ukupna (totalna) faktorska produktivnost (indeks 2010=100)

Iz slike se može vidjeti kako je nakon izbijanja krize došlo do značajnog pada ukupne faktorske produktivnosti u Hrvatskoj koja je stagnirala do 2015. godine, nakon čega je došlo do blagog oporavka, ali je razina ukupne faktorske produktivnosti i dalje na značajno nižoj razini u odnosu na pretkrizno razdoblje. Iako se na temelju ovih podataka ne mogu analizirati direktni učinci članstva, može se zaključiti kako nakon 2013. godine nije zabilježen značajan porast, a u 2014. godini zabilježen je i jednokratan pad ukupne faktorske produktivnosti. Do njezinog postupnog ubrzanja dolazi od 2015. godine, nakon izlaska Hrvatske iz recesije.

 

Inačica na drugom jeziku / Alternate language version