Zašto nećemo ni po čemu pamtiti mandat povjerenika Nevena Mimice u Europskoj komisiji? Možda zato jer nas teme kojima se on bavio uopće ne zanimaju

Autor:

  • Karla Juničić

09.09.2019.

Plenary session- Implementation of the Generalised Scheme Preferences (GSP) Regulation
Fred MARVAUX / European Union 2019 - Source : EP

Neven Mimica, europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj

Što je napravio Neven Mimica tijekom svog mandata u Europskoj komisiji? Možda će se mnogi morati prisjetiti da je on izabran za povjerenika prethodne Komisije Jean Claudea Junckera; funkciju koju će sada obnašati Dubravka Šuica u novom mandatu.

Prema istraživanju agencije za ispitivanje javnog mijenja Burson Cohn & Wolfe (BCW) u suradnji s mrežom Euractiv.com o ocijeni dosadašnjeg mandata Junckerove Komisije, Mimica se pronašao na samom dnu listu kao drugi najnepopularniji povjerenik, a njegov učinak je ocijenjen s 20,6 posto. Zbog istih razloga i neprisustva u javnosti mnogi će se zapitati je li on uopće odradio svoj posao.

Mimica je izabran na mjesto povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj 2014. godine čime je dobio zadatak provoditi politiku EU prema zemljama u razvoju s ciljem smanjenja gladi, održivog razvoja, promicanja mira i sigurnosti. Portfelj je to koji je dio vanjske politike Komisije koju je vodila Federica Mogherini, a uz nju su osim Mimice djelovali Johannes Hahn kao povjerenik za proširenje i Christos Stylianides kao povjerenik za humanitarnu pomoć i upravljanje krizama.

Iz višegodišnjeg financijskog okvira njegov resor i područje djelovanja je imalo na raspolaganju oko 92 milijarde eura. Mandat Mimice obuhvatio je tri glavna međunarodna pregovora – razvojni program nakon 2015. godine, Pariški klimatski sporazum i reviziju sporazuma iz Cotonoua za odnose EU-a s afričkim, karipskim i pacifičkim (AKP) zemljama.Mimica je tijekom mandata osobno prisustvovao na preko 40 sastanaka s organizacijama i privatnim dionicima poput Međunarodne organizacije za Migraciju (IOM) ili Save The Children, preko stotinjak susreta s čelnicima država, a njegovi članovi kabineta su odradili gotovo 300 sastanaka .

Na prvi pogled profil Mimice na društvenim mrežama se ne može usporediti ni s jednim političarem iz Hrvatske. On se susreće s premijerom Mauricijusa, predsjednikom Senegala Mackyem Sallom, predsjednikom Nigerije Muhhamadom Buharijem, zamjenicom glavnog tajnika UN-a Amminom Mohammad. On promiče suradnju s Organizacijama UN-a, promiče borbu protiv siromaštva i gladi u državama Sahela, rodnu ravnopravnost, ljudska prava...

Zacijelo je imao 'najegzotični portfelj', koji se u našoj javnosti može činiti nevažan i predalek. On se možda češće nalazio u medijima država u razvoju kao povjerenik koji je iz razvijene Europe došao potpisati ugovore o financijsko pomoći ili u europskim medijima. No, hrvatskoj javnosti možda nisu toliko važne vijesti poput one da je 'Eritreja primila 200 milijuna eura pomoći'.

Možda se ne moramo zapitati je li Mimica dovoljno radio već zašto teme kojima se bavio Mimica ne zanimaju nikoga u Hrvatskoj još od doba nesvrstanih? A tu se nalazi principijalna pogreška! Djelovanjem u srži problema ne moraju se samo ''zakrpavati rupe'' na europskim granicama koje su dio nekog većeg problema koji se odvija daleko od nas.

Prema najnovijem izvješću Komisije proračunska potpora EU provodi se u 90 zemalja i teritorija širom svijeta, EU je daleko najveći pružatelj razvojne pomoći, a zemlje u razvoju su od 2014. u Mimičinom polju djelovanju primale oko 10 milijardi eura pomoći ovisno o potrebi (za vrijeme migrantske krize 2016. godine budžet je bio nešto veći). Za vrijeme njegova mandata Europa je pokrenula novi fond za Afriku u 2016. vrijedan 44 milijardi eura kako bi uložila u neke od najsiromašnijih dijelova svijeta.

Činjenica je da bi Mimica uopće mogao obaviti svoj posao on je više vremena morao provesti izvan Bruxellesa i izvan Europe. Prema istom istraživanju s početka priče Margarethe Vestager je rangirana kao najpopularnija, a ona je imala portfelj tržišnog natjecanja i ostala je prepoznata po borbi protiv utjecaja američkih tehnoloških divova i zaštitu potrošača. Tako je i Mogherini ostala prepoznata po naporu u rješavanju Iranskog sporazuma. Širok je spektar djelovanja Europske komisije, no ako pronađete jednu nišu, zasigurno vas nitko neće zaboraviti.

U tom slučaju i Mimica je prepoznao da se za rješavanje pitanje migracije u Europi mora riješiti srž problema – djelovati na područje zahvaćeno humanitarnom krizom, a ne migrantski put. On je slijedio klasičnu politiku EU u pomoći zemalja u razvoju koja se temelji na financijskoj pomoći. Možda je najveće postignuće njegovog resora bila promjena načina pružanja razvojne pomoći koji nije bio oslonjen samo na proračunska sredstva i javni novac poreznih obveznika nego i na potporu od privatnih ulaganja koja imaju utjecaj u zemljama u razvoju. Njegov resor je osmislio način kojim su međunarodne razvojne banke mogle ponuditi povoljnije kredite za privatna ulaganja.Tijekom njegovog mandata se promijenila i paradigma gospodarskog razvoja jer se nitko više ne pita je li svjetski gospodarski rast visok već je li održiv.

No, u slučaju regionalnog razvoja i Europska komisija prima kritike jer je jedan odjel možda premali da pokrije cijeli svijet od Latinske Amerike, preko Afrike, Azije.Teško je postići inovativniju viziju regionalne pomoći van one 'donatorske funkcije'. No i Mimica je toga bio svjestan i smatrao je da bi sustav mogao biti efikasniji. Jednom prilikom u intervjuu izjavio ''Malo sam zabrinut što postoji stalna percepcija da portfelj migracija nije dio razvojnih programa ". Možda se tu nalazio jedan od ključeva promjene agende politike prema migraciji i regionalnom razvoju koju je bilo potrebno bolje iskomunicirati.

Mimica nije možda uspio pronaći nišu po kojoj bi ostao prepoznat - onu jednu riječ u moru problema, sporazuma, prijedloga za koju ćemo vezati njegov četverogodišnji mandat, ali je samozatajno nastavio raditi ono što se od njegove pozicije očekivalo prema špranci Europske komisije.