Digitalizacija hrvatske poljoprivrede? 'Još je u povojima' i kreće se 'puževim korakom'

Precizna poljoprivreda

Jurišić, koji je jedan od znanstvenika pionira u uvođenju geoinformacijske tehnologije (GIS) u Hrvatsku, započeo je put digitalizacije hrvatske poljoprivrede projektom ARKOD čiji je cilj bilo uspostaviti evidenciju uporabe poljoprivrednog zemljišta u digitalnom grafičkom obliku. Projekt koji je pokrenula Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (AP) imala je prvotni cilj omogućiti poljoprivrednicima lakši i jednostavniji način podnošenja zahtjeva za poticaje Europske unije kao i njihovo transparentno korištenje.

'Cilj projekta je bio izdigitalizirati zemlju u okviru zemljišne politike' – objašnjava Jurišić. Zahvaljujući tom projektu kroz sustav satelita i sustav aviosnimka napravljene su točne snimke, a dugogodišnji analogni podaci o zemlji su uvedeni u digitalni sustav što je kasnije imalo utjecaj na razvoj drugih faza digitalizacije.

Michaela Rehle / REUTERS

Poljoprivrednik upravlja traktorom opremljen senzorima za preciznu poljoprivredu

Ivan Plaščak, predstojnik Zavoda za poljoprivrednu tehniku Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, smatra da je korištenje riječi digitalizacija u Hrvatskoj 'nezgodna' jer ona obično u tvrtkama znači uvođenje boljih kompjuterskih programa za dokumentaciju poljoprivrednih zemljišta, no u poljoprivredi znači puno drugih stvari – 'znači i opremanje poljoprivrednika alatima koji će mu koristiti za poboljšanje proizvodnje', no prije svega znači 'preciznu poljoprivredu'.

- Kada spomenete precizna poljoprivreda to je puno više od ugradnje samog GPS uređaja – govori Plaščak govoreći da se unazad dvije godine o tome puno više razmatra iako su prvi znanstveni radovi o tome objavljeni krajem 90.-ih godina.

Smanjenje troškova uz održiv razvoj

Insekti, bolesti, štetočine, korov, nepovoljni vremenski uvjeti stvaraju velike štete na usjevima, a inovativna tehnologija i primjena digitalizacije može pomoći u rješavanju tih izazova. Satelitske snimke i dronovi mogu isporučiti detaljna opažanja na terenu, daljinski senzori mogu redovito fotografirati i mjeriti tlo te otkriti stresne čimbenike koji ugrožavaju biljke puno prije nego postanu vidljivi ljudskom oku.

Kroz korištenje digitalizacije može se smanjiti gnojidba na praktički 40 posto i ono što je bitno smanjiti onečišćenje, napominje Jurišić, navodeći primjer Danske koja je već 80 posto prekrivena organskom poljoprivrednom dok je u Hrvatskoj taj postotak tek oko 6 posto.

- Ne trebamo koristiti jednaku količinu umjetnih gnojiva ili pesticida već možemo odrediti točno po pikselu i čestici koliko je zaista potrebno zaštitnog sredstva u nekom djelu- rekao je Plaščak.

Poljoprivrednik Dani Varga koji trenutno surađuje s Jurišićem na tehnološkoj procjeni tla, već koristi manji sustav navigacije ugrađen u traktor koji mu pomaže raspodijeliti gnojivo ili herbicim kako ne bi došlo do preklapanja i gubitaka u proizvodnji, ali i kako bi umanjio onečišćenje tla.

- Kad se raspodjeljuje umjetno gnojivo teško je odrediti smjer kretanja i potrebno je obilježiti njivu,a u tome pomaže sustav navigacije – rekao je Varga - po hektaru otprilike možete uštedjeti oko 20 kuna, što bi za velike površine već od 500 hektara značilo i 10 do 15 tisuća kuna uštede po gnojivu u početku proizvodnje.

EC - European Comission

Vinerobot, prizemno vozilo na solarni pogon koje detektira senzorima je li grožđe spremno za berbu, razvijen u sklopu projekta EU iz programa Obzor 2020

U poljoprivredi se ne može puno puta procijeniti je li neki insekticid zahvatio cijelo poljoprivredno područje a novi sustav dronova ili prskalica sa senzorom može odrediti gdje je bolest prisutna i tu se po 'hektaru može uštedjeti već 400 kuna' , objašnjava Varga.

- Svaka agrotehnička operacija može se napraviti u GIS okruženju – dakle možemo gnojiti i saditi savršeno točno, odrediti točno u mjerilima piksela s obzirom na prethodne analize koliko je potrebno zagnojiti tlo – rekao je Jurišić.

Potpuna digitalizacija, objašnjava Jurišić značila bi da dronovi i moderne tehnologije na datom području analiziraju i daju evidenciju o tome koje područje je potrebno obraditi gnojivom i pesticidom.

Upravljanje zemljištem

- Kada imate digitalnu kartu upisujete točke u koje se može nešto uzgajati – objašnjava Jurišić - možemo smanjiti onečišćenje, dobiti na vrijednosti proizvoda čime on dobiva na kvaliteti i cijeni. U sustavu GIS-a prepoznaju se točna područja pogodna za organski uzgoj određene kulture.

Konačni cilj digitalizacije te onaj koji je najteže postići je tzv. land use management, tj. upravljanje zemljištem u poljoprivrednoj proizvodnji. On znači da se cijeli teritorij nakon potrebnih prethodnih testiranja i mapiranja raspodijeli tako da se točno zna u kojem djelu koja kultura pogodna za uzgoj kako bi se imalo čim manje utjecaja na okoliš.

- Krajnji cilj regionalizacije poljoprivredne proizvodnje je da se određena zemlja s obzirom na klimatske uvjete i kvalitetu tla prilagođava za uzgoj određene kulture i time se savjetuje poljoprivrednike koja kultura je najbolja za uzgoj u određenom području kako bi se smanjili gubici – rekao je Plaščak. Za to je potrebno da se uključe i jedinice lokalne samouprave koje bi usmjeravale poljoprivredu u tom djelu regije kroz digitalizaciju.

- Dosta problema bi se riješilo u poljoprivredi kroz digitalizaciju – rekao je Plaščak – a krajnje rješenje bi bilo također da izravna plaćanja se ne bi trebala računati na hektar proizvodnje već bi trebali uvesti plaćanja po količini ili kvaliteti proizvoda.

Promjena trenda i financijska injekcija

Plaščak smatra da su za sporo uvođenje digitalizirane mehanizacije odgovorna nedovoljna 'financijska sredstva' , a dobar poticaj za uvođenje čine projekti Europske unije na koje se poljoprivrednici mogu prijaviti i dobiti veće bodove kada predlože novije strojeve za mehanizaciju prilikom čega 'mnogi nisu dovoljno upoznati čemu sve to služi u poljoprivredi'.

- U Hrvatskoj već kasni uvođenje digitalizacije i moderne tehnologije, a novi ZPP nalaže da veći dio poljoprivrede bude opremljen nekim oblikom kompjuterskog programa i obrazovanjem poljoprivrednika za njegovo korištenje. Od malih poljoprivrednika rekao bih da 2-3 posto posjeduje neki oblik mehanizacije ali je malo njih koji ih efektivno koristi - rekao je.

Michaela Rehle / REUTERS

Precizno raspršivanje gnojiva na površini uz pomoć senzora

No Pavle Marić, rukovoditelj prodaje u poduzeću Jerković d.o.o, tvrtke koja je hrvatski zastupnik za Trimble preciznu navigaciju i autopilot sustave, smatra da je unazad godinu dana dogodio veliki 'boom' u prodaji strojeva koji koriste sustave za preciznu poljoprivredu.

- Mijenja se trend i pitanje je vremena kada će se količina takvih digitaliziranih sustava u potpunosti primjenjivati u svakom gospodarstvu – rekao je Marić.

Marić koji tvrdi da prodaja kreće u pozitivnom smjeru tvrdi da je za sada bilo oko 10 posto malih poljoprivrednika koji su si mogli priuštiti i najjednostavniji sustav navigacije čija se cijena kreće od 10.000 do 33.000 tisuća kuna, 'no ulaganje im se već isplatilo u prvoj godini jer su uštedjeli jednako toliko'. Ipak velike tvrtke koje su veći kupci takvih proizvoda si za sada mogu priuštiti i u potpunosti automatizirani sustav za koji je potrebno izdvojiti 10 do 15 tisuća eura, a na zemljište od 1000 hektara se isplati u jednoj sezoni.

- Poljoprivrednici su shvatili koji su benefiti takvog sustava i nama je teško kao prodavačima i predstavnicima popratiti sve veću prodaju.

Trenutno nisu poznate statistike koliko gospodarstava koriste neki oblik digitalizacije u poljoprivredi, ali bi novi popis poljoprivrede koji se planira objaviti na jesen trebao dati odgovor na to pitanje. No, činjenica je da su veliki proizvođači već dovoljno upoznati s novim tehnologijama i koriste ih u proizvodnji, a digitalizaciju je potrebno približiti malim proizvođačima.

Michaela Rehle / REUTERS

Prodaja strojeva opremljenim navigacijom raste u posljednjih godinu dana, tvrdi Pavle Marić, rukovoditelj prodaje Trimble navigacije

Plaščak tvrdi da veliki proizvođači poput Belja ili Žita imaju već inkorporirani dobrim djelom preciznu poljoprivredu dok se u jedinicama lokalne samouprave mora kroz tečajeve 'doprijeti do malih poljoprivrednika i obučiti ih primjenom takvih sustava mehanizacije te kontrole zemljišta'.

Da bi se digitalizacija hrvatske poljoprivrede uspješno provela potrebno je mnogo napraviti na obrazovanju i 'povećanju digitalni vještina na tržištu rada', o čemu je obavijestilo i izvješće Svjetske banke.

Ipak, Kozjak tvrdi da iako digitalizacija nema magičan štapić da sve popravi, ali svakako otvara bezbroj novih mogućnosti za razvoj i pojam standarda.

- Optimizacija i interoperabilnost proizvodnih i poslovnih procesa te transportne i upravljačke logistike u agrikulturi implicira standardizaciju kao jedan od glavnih faktora same digitalizacije koja može doprijeti razvoju gospodarstva - rekao je.

Jurišić je optimističan i smatra da Hrvatska može postići razvoj digitalizacije kroz 'nabavku strojeva' koje je moguće pribaviti uz dodatna sredstva i projekte EU, te kroz jačanje obrazovnog sustava. Ambiciozan je i po pitanju sveučilišnih programa za obrazovanje mladih budući da će njegova ideja da osječki fakultet postane prvi Centar za digitalnu poljoprivredu uskoro zaživjeti.

- Moramo se baviti zdravom i inteligentnom poljoprivredom, stimulirati čiste tehnologije te po tome biti prepoznati – zaključio je Jurišić.

Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija [objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.