Von der Leyen predstavila Zeleni sporazum za koji je dobila 'zeleno' svjetlo svojih povjerenika: 'Ovu reformu dugujemo budućim generacijama EU'

Autor:

  • Karla Juničić

11.12.2019.

European Commission President Ursula von der Leyen speaks to the media in Brussels, Belgium December 11, 2019. REUTERS/Francois Lenoir
Francois Lenoir / REUTERS

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen

Europska komisija je ovih dana objavila dugo očekivani Zeleni sporazum koji podrazumijeva transformaciju na održivu i čistu energiju do 2050. godine.

Sporazum će biti inkluzivan što znači da će obuhvatiti sve grane industrije, ali da će podrazumijevati postizanje socijalne uključivosti. Mjere iz sporazuma će se unositi postepeno, a najvažniji cilj je smanjenje emisije štetnih plinova do 2030. godine za 50 posto i postizanje nulte emisije plinova i potpuna dekarbonizacija do 2050. godine.

- Europski zeleni sporazum više je same vizije, on predstavlja hodogram za akciju – izjavila je nova predsjednica Komisije Ursula von der Leyen tijekom predstavljanja reformskog paketa kojim bi Europa do 2050. godine trebala postati prvi klimatski neutralni kontinent.

Vijeće povjerenika usvojilo je 50 točaka kojima je Ursula von der Leyen obećala pomiriti borbu protiv klimatskih promjena s ekonomskim potrebama država članica. Najavila je da nitko neće biti zapostavljen, zato što je Zelenim sporazumom predviđena posbna pažnja slabije razvijenim državama članicama.

- Jedini način da ova tranzicija uspije je da funkcionira za sve – ambiciozno je zaključila nova predsjednica Komisije, dodavši da je Europski zeleni sporazum paket kojeg je EU dužna usvojiti za dobrobit budućih generacija.

Najvažniji stupovi sporazuma su:

1. Prijelaz na čistu energiju

Proizvodnja i potrošnja energije je odgovorna za više od 75 posto emisija stakleničkih plinova u EU. Emisije od proizvodnje energije će se morati smanjiti za 50 posto do 2030. godine i u potpunosti ukloniti do 2050. Sporazum podrazumijeva prijelaz na čiste i obnovljive izvore energije, poticanje energetske efikasnosti i eko dizajniranih proizvoda, sigurnu i pristupačna opskrba energijom u EU te stvaranje integriranog, međusobno povezanog i digitaliziranog energetskog tržišta.

2. Održiva industrija

Iskorištavanje prirodnih resursa je uzrok za više od 90 posto gubitka biološke raznolikosti. Industrija Europske unije je trenutno odgovorna za 20 posto emisije plinova, a trenutno samo 12 posto materijala u industriji trenutno potječe iz recikliranih materijala. Za postizanje klimatskih i okolišnih ciljeva EU potrebna je nova industrija a ona podrazumijeva implementaciju kružne ekonomije. Veliki će se naglasak staviti na 'zero waste' ekonomiju, gospodarenje otpadom i recikliranje. Komisija će predstaviti politiku ''održivih proizvoda'' koja će staviti naglasak na ponovnu uporabu prije recikliranja materijala. Prvo će se naglasak staviti na tekstilne i građevinske materijale, elektroničke aparate i plastiku. Do 2030. godine Komisija će predložiti mjere kako bi se osiguralo da se sva ambalaža u EU može ponovno upotrijebiti i reciklirati.

3. Energetska obnova javnih i privatnih zgrada

Trenutne stope obnove bi se trebale bare udvostručiti jer su zgrade odgovorne za 40 posto potrošene energije. Posebna će se pozornost posvetiti obnovi socijalne stanovanje, kako bi se pomoglo kućanstvima koja se bore da plate svoje računi za energiju .

4. Zaštita bioraznolikosti

Zaštita ekosistema je nužna kako bi se ublažile prirodne katastrofe, štetočine i bolesti, a oni pomažu regulirati klimu. Europska unija će na konferenciji UN-a o biološkoj raznolikosti u listopadu 2020. godine predložiti globalni cilj zaštite bioraznolikosti. Osim toga poticat će se održivi europski gradovi, povećat će se biološka raznolikost u urbanim prostorima. Komisija će predstaviti Strategiju biološke raznolikost do ožujka 2020. godine. Također, bit će pripremljena nova strategija EU o šumama kojom će se potaknuti sadnja novih stabala i obnova šuma.

5. Zelena poljoprivreda prema modelu 'od farme do stola'

Čak 40 posto nove Zajedničke poljoprivredne politike morat će doprinijeti akcijama vezanim za zaštitu okoliša, a 30 posto fonda za pomorsko ribarstvo trebalo bi pridonijeti klimatskim ciljevima. To podrazumijeva smanjenje upotrebe antibiotika, pesticida i umjetnih gnojiva u proizvodnji hrane, poticanje organske poljoprivrede, zaštitu okoliša i bioraznolikosti.

6. Nulto onečišćenje

Komisija će poticati nulto zagađenje zraka, vode i tla kako bi se očuvala biološka raznolikost u različitim ekosustavima. Posebno će se boriti protiv štetnog onečišćenja koje potječe od mikroplastike i lijekova. Također će se odnositi na novu zaštitu zdravlja, smanjenje zagađenje od industrijskih instalacija, pružanje podrške lokalnim vlastima u postizanju čistijeg zraka, razvijanje održivih alternativa.

7. Mobilnost

Bit će postavljeni standardi za nultu emisiju plinova iz automobila. Nova strategija će podrazumijevati okretanje prema prijevoznim sredstvima koja manje zagađuju okoliš poput električnih automobila ili vlakova. Više tereta treba prevoziti željeznicom ili vodom. Do 2025. godine će biti potrebno uspostaviti oko milijun novih javnih stanica za punjene vozila električnom energijom. Promet čini četvrtinu emisije stakleničkih plinova i one su stalno u porastu. Sporazum zahtjeva smanjenje emisija do 90 posto.

 

Poseban naglasak će biti stavljen na ulaganje u zelene tehnologije i inovacije kako bi se ostvarili ciljevi sporazuma. Zeleni sporazum ima i vanjski elemente. Europska unija želi biti predvodnica u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u svijetu, ali i želi da na njenom primjeru uče i druge države svijeta.

Kako bi se uvela u zakonodavstvo ambicija sporazuma Komisija će u roku od 100 dana predstaviti prvi 'Europski zakon o klimi'. Komisija će također predstaviti Strategiju biološke raznolikosti za 2030. i novu Industrijsku strategiju i Akcijski plan za kružno gospodarstvo te Strategiju od farme do stola za održivu poljoprivredu.

Ispunjavanje ciljeva europskog Zelenog sporazuma zahtijevat će značajna ulaganje. Trenutne procjene troška za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. godine iznose 260 milijardi eura dodatnih ulaganja što predstavlja oko 1,5 posto BDP-a u 2018. godini. Komisija će početkom 2020. godine predstaviti ulaganja.

Svaka država članica bila je obavezna priložiti Nacionalni energetski plan u koji će Europska komisija imati uvid te na temelju kojega će se pronaći nedostaci za implementaciju smjernica novog Zelenog sporazuma. Do lipnja 2021. godine donesti će se zakonodavni prijedlog za prijelaz na čistu energiju a sve države članice morat će ga uvrstiti u svoje Nacionalne energetske i klimatske planove do 2023. godine. Tijekom 2020. godine će se donesti i Europski klimatski pakt koji će poslužiti kao platforma za ljude kako bi podijelili svoje ideje usmjerene na akcijski plan klimatske neutralnosti do 2030. godine.

Za financiranje mjera Zelenog sporazuma bit će pokrenut Pravedan prijelazni mehanizam. On neće biti samo budžet već će pomagati regijama da pronađu najbolje resurse za financiranje prelaska na održivi razvoj, a posebice onim regijama koje se oslanjanju na industriju koja ovisi o ugljiku te onim građanima koji su najugroženiji.

Prijelaz će se također financirati iz drugih mehanizama poput Invest EU, proračuna Europske investicijske banke, programa ''Obzor'' (Horizon) što se tiče inovacija, budžeta država članica, ali i proračuna EU poput fonda za koheziju. Najmanje 25 posto dugoročnog proračuna EU trebati će biti posvećeno za klimatske akcije. Europska investicijska banka i fond Innvest EU pružit će daljnju podršku. Da bi privatni sektor mogao pridonijeti financiranju zelene tranzicije, Komisija će predstaviti Strategiju zelenog financiranja u 2020. godini.

 Za države Zapadnog Balkana će se potaknuti Zelena agenda – tranzicija na čistu energiju i dekarbonizaciju država koje graniče s Europskom unijom. Inicijativa je to koja doprinosi borbi protiv klimatskih promjena koju su čelnici država dogovorili u Poznanu u srpnju 2019. godine.

Zeleni sporazum mora još biti izglasan u Vijeću. Trenutno jedno od najvećih pitanja koje se postavlja je usmjeravanje mjera iz kohezijske politike u održivi razvoj. No prema trenutnom prijedlogu pojedine regije će moći fleksibilne odlučivati o mjerama za ekološke ambicije koje žele postići i načinu financiranja. Prilikom donošenja zakonodavnog okvira, koji se predviđa postepeno od lipnja 2020. godina i Hrvatska će morati pronaći načine kako da implementira smjernice iz sporazuma u svoj zakonodavni sustav.