Stanje ribljih resursa u Jadranu je alarmatno, a međunarodna suradnja Italije i Hrvatske je jedino rješenje

Autor:

  • Karla Juničić

31.10.2019.

Zadar, 260214. Uvala Jazine. Zbog izmjena Zakona o lovostaju na plavu ribu, koji trenutno ribarima omogucava lov, na mnogim ce se obiteljskim stolovima ovog Badnjaka naci domaca riba iz naseg mora.
Na fotografiji: Posada broda Lampuga nakon ribolova cisti i sprema mreze.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Jure Miskovic / CROPIX

''Jadran bi mogao biti žarište za ribolov, ali sada se Hrvatska i Italija natječu za resurse''

Kako dvije države mogu surađivati da zaštite svoje zajedničke resurse dokaz je projekt Jabučne kotline, tj. talijanski naziv Fossa di Pomo. Znanstvenici se sada zalažu za njegovo proširenje jer su resursi ribe na rubu uništenja, prenose talijanske dnevne novine La Stampa.

Resursi Jadranskog mora su gotovo iscrpljeni, a znanstvenici se pribojavaju da bi se zbog nedostatka ribe ono moglo pretvoriti 'podmorsku pustinju'. Hrvatski i talijanski stručnjaci rješenje pronalaze u projektu zaštićene zone za pokušaj povećanja populacije riba, unutar Jabučne kotline. Jabučna kotlina je područje oko otoka Jabuke, zapadno od Visa. Unutar nje je formirana zona apsolutne zabrane ribolova u prostoru međunarodnih voda Jabučne kotline - dakle u hrvatskom ZERP-u i u talijanskom dijelu međunarodnih voda. Ribolov je u tom prostoru ograničen na dva dana u tjednu u području od 1.500 kilometara od obale.

No, različita znanstvena izvješća potvrđuju da vrijeme istječe, a stanje ribljeg fonda je alarmantno. To se posebice odnosi na plavu ribu, inćune i srdele koje čine oko 30 posto ulova Italiji i 80 posto hrvatskog ulova.

- Situacija je strašna, dramatičnija no što smo svjedočili desetljećima - potvrđuje Simone Libralato, istraživač s Nacionalnog instituta za oceanografiju i geofiziku (OGS) u Trstu.

Populacija plave ribe gotovo je nestala i nalazi se pred krahom prema Znanstvenom, tehničkom i ekonomskom odboru Europske unije za ribarstvo (STECF). Skuša, tuna i druge vrste također se love na neodrživim razinama. Samo šest od 47 ekonomski značajnih vrsta trenutno nije ugroženo.
Saša Raichevich, istraživač s Instituta za zaštitu okoliša i istraživanje u gradu Chioggia, južno od Venecije, potvrđuje u kojoj mjeri prekomjerni ribolov predstavlja veliki rizik.


- Jadran bi mogao biti žarište za ribolov; (ali) sada se Hrvatska i Italija natječu za resurse. Ipak, postoji želja da se taj resurs ne izgubi u potpunosti - objasnio je.

Tribunj, 231214.
Ribari sa plivarice Povlja odlucili su nocasnji ulov ribe, vecinom srdele, podijeliti gradjanima za Badnjak. Srdela se djelila na lukobranu Sv Nikole u Tribunju. Lovostaj na srdele pocinje 24. prosinca a zavrsava 31. sijecnja.
Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX
Niksa Stipanicev / CROPIX

Dok je devedesetih godina hrvatska flota ulovila 16.000 tona plave ribe danas ulov iznosi 60.000 tona

Ograničavanje ribolova


Talijanski ribari love između 70 do 80 posto sve ribe koja je ulovljena na Jadranu, no većina ribe se nalazi u hrvatskom akvatoriju. Za Italiju je u pitanju tržište koje se procjenjuje na 263 milijuna eura


- Bivša Jugoslavija je nekada bila zaštićeno područje. Ribolov je bio zanatski posao koji se prakticirao u blizini obale - objašnjava Raichevich.


- Od ulaska u EU Hrvatska se posvetila industrijskom ribolovu, opremila se ribolovnom flotom i prešla 12 morskih milja koje su pod njenom zakonskom odredbom – rekao je. 

 


I dok je Italija počela ograničavati svoj ribolov na Jadranu, Hrvatska je pojačala svoju aktivnost, prenosi La Stampa. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Italija lovila između 70.000 i 90.000 tona srdele i inćuna svake godine prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Danas je ta brojka između 40.000 i 60.000 tona godišnje. Dok je devedesetih godina hrvatska flota ulovila 16.000 tona plave ribe danas ulov iznosi 60.000 tona. Iz područja Jabučne kotline stiže oko 30 posto ribe ulovljene u Hrvatskoj iako se najveći dio lovi na plitkom, sjevernom Jadranu odakle stiže čak 60 posto ribe.


Ubrzanom smanjenju ribljeg fonda doprinose i nove tehnologije i sve napredniji brodovi koji povećavaju ribolovni kapacitet što prijeti budućem opstanku riba i ribara. Umirovljeni ribar Renzo Zennaro iz Chioggie svjedoči da prije 10 godina nikada nije vidio hrvatsko ribarsko plovio.

- Danas nailazite na hrvatske ribare čak i u međunarodnim vodama. Problem je u tome što nas je jednostavno previše - rekao je.

- Prije si mogao kao Mojsije hodati po vodi zbog količine ribe koja se nalazila u moru...Mjerili smo ribu u tonama, a ne u kilama! - tvrdi Guido De Grassi, ribar iz Trsta.

Dubrovnik, 090115.
Ribari u staroj gradskoj luci krpaju i ciste svoje mreze nakon lova.
Foto: Niksa Duper / CROPIX
Niksa Duper / CROPIX

Periodično zatvaranje robolovnih područja će financijski naštetiti ribarima, no napor će se isplatiti jer će biti više ribe

Europski projekt FAIRSEA je nova strategija, koju su predložili Libralato i njegovi hrvatski i slovenski kolege, a zajednički su ju donijele države koje okružuju Jadran. Ideja je iskoristiti prirodnu pokretljivost riba. Projektom koji je započeo u siječnju 2019., uspostavljena su zaštićena područja koja omogućuju razmnožavanje riba, ponovno naseljavanje, a zatim premještaj u ostatak akvatorija.

Proširenje zaštićene zone

Za sada je samo jedan posto Jadrana zaštićeno područje. no iskustvo s Jabučnom kotlinom predstavlja model za buduću zaštitu. Jabučka kotlina je pilot projekt i primjer na koji će se način u budućnosti rješavati pitanje gospodarenja obnovljivim biološkim resursima u međunarodnim vodama.

- Stvaranje ove ograničene ribolovne zone u središtu Jadrana bilateralna je inicijativa između Italije i Hrvatske, objašnjava Nedo Vrgoč, istraživač Instituta za oceanografiju i ribolov u hrvatskom gradu Splitu.

- To je najveće zaštićeno područje na Sredozemlju: more na 1.500 kilometara gdje je ribolov zabranjen ili je dozvoljen samo u tampon zonama dva puta tjedno. To je primjer kako dvije zemlje mogu surađivati ​​u zaštiti svojih zajedničkih resursa.

Prema Libralatu, od 2016. godine od kada je zaštićena i nadzirana Jabučna kotlina, znakovi poboljšanja se već primjećuju, primjerice, populacija oslića se oporavlja.

- To je značajka zaštićenih područja gdje se riblje vrste mrijeste a zatim migriraju na područja gdje je ribolov dopušten - dodaje talijanski istraživač.

Rješenje koje predlažu znanstvenici je kombinacija mjera koje reguliraju  intenzitet ribolova i periodično zatvaraju neka područja kako bi se omogućilo ponovno naseljavanje riba.  No u tom slučaju mora se voditi računa o ribarima. Jednostavno održavanje plovila ima cijenu, a svaka zabrana ribolova ozbiljan je udarac za njihove prihode, objašnjava Libralato.

- Ali, na kraju će se napor isplatiti jer ćemo tom mjerom dobiti više riba, zdravije i veće ribe.

Ribarstvo mora postati održivo za što će biti ključna suradnja znanostvenika, ribara i resornog ministarstva.

Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija [objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.