Stanje ribljih resursa u Jadranu je alarmatno, a međunarodna suradnja Italije i Hrvatske je jedino rješenje

I dok je Italija počela ograničavati svoj ribolov na Jadranu, Hrvatska je pojačala svoju aktivnost, prenosi La Stampa. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Italija lovila između 70.000 i 90.000 tona srdele i inćuna svake godine prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). Danas je ta brojka između 40.000 i 60.000 tona godišnje. Dok je devedesetih godina hrvatska flota ulovila 16.000 tona plave ribe danas ulov iznosi 60.000 tona. Iz područja Jabučne kotline stiže oko 30 posto ribe ulovljene u Hrvatskoj iako se najveći dio lovi na plitkom, sjevernom Jadranu odakle stiže čak 60 posto ribe.

Ubrzanom smanjenju ribljeg fonda doprinose i nove tehnologije i sve napredniji brodovi koji povećavaju ribolovni kapacitet što prijeti budućem opstanku riba i ribara. Umirovljeni ribar Renzo Zennaro iz Chioggie svjedoči da prije 10 godina nikada nije vidio hrvatsko ribarsko plovio.

- Danas nailazite na hrvatske ribare čak i u međunarodnim vodama. Problem je u tome što nas je jednostavno previše - rekao je.

- Prije si mogao kao Mojsije hodati po vodi zbog količine ribe koja se nalazila u moru...Mjerili smo ribu u tonama, a ne u kilama! - tvrdi Guido De Grassi, ribar iz Trsta.

Niksa Duper / CROPIX

Periodično zatvaranje robolovnih područja će financijski naštetiti ribarima, no napor će se isplatiti jer će biti više ribe

Europski projekt FAIRSEA je nova strategija, koju su predložili Libralato i njegovi hrvatski i slovenski kolege, a zajednički su ju donijele države koje okružuju Jadran. Ideja je iskoristiti prirodnu pokretljivost riba. Projektom koji je započeo u siječnju 2019., uspostavljena su zaštićena područja koja omogućuju razmnožavanje riba, ponovno naseljavanje, a zatim premještaj u ostatak akvatorija.

Proširenje zaštićene zone

Za sada je samo jedan posto Jadrana zaštićeno područje. no iskustvo s Jabučnom kotlinom predstavlja model za buduću zaštitu. Jabučka kotlina je pilot projekt i primjer na koji će se način u budućnosti rješavati pitanje gospodarenja obnovljivim biološkim resursima u međunarodnim vodama.

- Stvaranje ove ograničene ribolovne zone u središtu Jadrana bilateralna je inicijativa između Italije i Hrvatske, objašnjava Nedo Vrgoč, istraživač Instituta za oceanografiju i ribolov u hrvatskom gradu Splitu.

- To je najveće zaštićeno područje na Sredozemlju: more na 1.500 kilometara gdje je ribolov zabranjen ili je dozvoljen samo u tampon zonama dva puta tjedno. To je primjer kako dvije zemlje mogu surađivati ​​u zaštiti svojih zajedničkih resursa.

Prema Libralatu, od 2016. godine od kada je zaštićena i nadzirana Jabučna kotlina, znakovi poboljšanja se već primjećuju, primjerice, populacija oslića se oporavlja.

- To je značajka zaštićenih područja gdje se riblje vrste mrijeste a zatim migriraju na područja gdje je ribolov dopušten - dodaje talijanski istraživač.

Rješenje koje predlažu znanstvenici je kombinacija mjera koje reguliraju intenzitet ribolova i periodično zatvaraju neka područja kako bi se omogućilo ponovno naseljavanje riba. No u tom slučaju mora se voditi računa o ribarima. Jednostavno održavanje plovila ima cijenu, a svaka zabrana ribolova ozbiljan je udarac za njihove prihode, objašnjava Libralato.

- Ali, na kraju će se napor isplatiti jer ćemo tom mjerom dobiti više riba, zdravije i veće ribe.

Ribarstvo mora postati održivo za što će biti ključna suradnja znanostvenika, ribara i resornog ministarstva.

Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija [objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.