Cristoph Zielinski: 'Nastojimo staviti Središnju i Jugoistočnu Europu u središte pozornosti za liječenje i prevenciju od različitih oblika raka'

Autor:

  • Karla Juničić

25.09.2019.

Cecog.org

Cristoph Zielinski, predsjednik Srednjoeuropske kooperativne onkološke grupacije (CECOG)

Da bi se bolje riješio rastuća stopa oboljelih od raka u Europi trebalo bi se raditi na prevenciji, obrazovanju, ponovnom pojačavanju zdravlja i zdravstvenoj zaštiti na nacionalnoj razini, rekao je profesor Christoph Zelinski, predsjednik Srednjoeuropske kooperativne onkološke grupacije (CECOG).

CECOG sa sjedištem u Beču okuplja onkološke centre iz 23 zemlje, među kojima je i Hrvatska. Cilj organizacije je usklađivanje praksi zemalja zapadne, srednje i jugoistočne Europe u primjeni standarda liječenja koji proizlaze iz medicinskih i znanstvenih istraživanja u liječenju oboljelih od karcinoma.

Euractiv je održao intervju s profesorom Zielinskim povodom njegovog sudjelovanja na međunarodnom sastanku održanom u Zagrebu - "Liječenje od raka usmjereno na rješenja u Središnjoj i Jugoistočnoj Europi". Rješavanje raka u EU jedan je od prioriteta i ciljeva nove Europske komisije, a bit će jedna od tema o kojoj će se raspravljati tijekom hrvatskog predsjedanja Europskom unijom.

- Nastojimo staviti Središnju i Jugoistočnu Europu u središte pozornosti - rekao je Zelinski naglašavajući velike razlike koje postoje na razini Europske unije u pogledu liječenja, prevencije i stope smrtnosti od raka.

 

1. Zašto je liječenje raka postalo političko pitanje, a političari EU-a su borbu protiv raka svrstali među prioritete novoizabrane Komisije?

Rak je postao političko pitanje zbog tri aspekta. Prva od svih je da stopa oboljelih od raka drastično raste. Nedavna analiza objavljena u jednom od najpoznatijih znanstvenih časopisa pod nazivom Lancet tvrdi da je rak najveći uzrok smrti u dobrostojećim zemljama. Stopa smrtnosti je mnogo veća nego kod kardiovaskularnih bolesti.

Drugi razlog je taj što postoje novi lijekovi koji su skupi i koji su uvedeni na vrlo širok način. Postoji šezdesetak lijekova koji su uvedeni između 2011. i 2016. godine. U 2018. godini bilo je uvedeno i drugih 60 lijekova, bilo da se radilo o istim lijekovima, ali s proširenom registracijom ili o novim lijekovima. To znači da imamo lavinu liječenja koja je skupa, ali i ono što je bitno - ti lijekovi produžuju život ljudima. Sve je više pacijenata koji žive s karcinomom.

Naravno, treći aspekt  je visoka potrošnja. Lijekovi protiv raka skupi su iz više razloga i zato se socijalna izdvajanja za oboljele od raka povećavaju. Imamo ove tri točke koje sve utječu na povećanje vidljivosti borbe protive raka u  političkih pitanja.

 

2. Kakvo je vaše mišljenje o Masterplanu Europske unije za borbu protiv raka? Zašto nam treba?

Jer smo shvatili da je rak bolest koja nije samo nešto što morate liječiti. Rak je bolest za koju je potreban multidisciplinaran pristup.  Liječenje više nije tradicionalno, već uzima u obzir i druge aspekte. Pored toga ono što je važno je kontekst bolesti koji kreće od prevencije, prepoznavanja, screeninga, pa sve do tretmana, planiranja liječenja karcinoma. Plan liječenja ovisi o dijagnostici, ovisi o pristupu dijagnostici i konačnom liječenju koje podrazumijeva pristup lijekovima, ali i drugim mogućnostima kao na primjer radioterapiji. Dijagnostika sama po sebi nije  jednostavna jer vam je potrebno napraviti puno CT-a za screening, potrebna vam je magnetska rezonanca itd. Sve zajedno bi se trebalo uzeti u obzir za plan borbe protiv raka kako bi se pristupilo problemu bolesti, a potom pokušalo provesti plan i riješiti problem.

 

3. Liječenje raka vrlo je skupo. Kako zdravstveni sustav može poboljšati pristup liječenju ljudima različitog socijalnog statusa?

Ovo je odluka koju se treba donijeti na nacionalnoj razini i naravno na razini socijalnog osiguranja. Dolazim iz zemlje u kojoj imate socijalno osiguranje dostupno svima i mislim da je to rješenje. Kako se to razvija u drugim zemljama je odvojeno pitanje. Razvili smo se u Beču, gdje predsjedavam centrom za onkologiju, koncept koji se odnose na zajedničku korist i podjelu rizika što znači da se troškovi liječenja  dijele između farmaceutskih kompanija i potrošnje na socijalno osiguranje. Dakle, to bi mogao biti ishod i rješenje.

 

4. Mislite li da je to jedan od razloga što neke zemlje EU postižu bolje rezultate u borbi protiv raka?

Da, tako je. Pristup njezi povezan je s većom stopom preživljavanja, u to nema nikakve sumnje. Imamo odgovarajuće podatke koji pokazuju kako je pristup lijekovima bez sumnje povezan s boljim preživljavanjem od raka.

 

5. Prema vašem stručnom mišljenju, kakvo je trenutno zdravstveno okruženje u EU u vezi s liječenjem raka?

Postoje velike razlike, zbog čega prisustvujem ovoj konferenciji. Imamo dojam da u zapadnoeuropskim zemljama, osim Ujedinjene Kraljevine, imate dobar pristup liječenju raka što rezultira odličnim ishodom liječenja kao što je to slučaj u Austriji, Francuskoj, Švicarskoj ili skandinavskim zemljama.  Pored toga imamo zemlje u kojima je karcinom široko raširen, ali ishod je lošiji kao na primjer u Jugoistočnoj Europi. Podaci o lijekovima i liječenju raka općenito pokazuju velike razlike. Zbog toga se ova konferencija održava kako bi se pronašlo rješenje te kako bi se razlike u Srednjoj i Istočnoj Europi prevladale.

 

6. Hrvatska je druga po stopi smrtnosti od raka pluća u EU, što je razlog tome? Kako poboljšati ovu negativnu stopu?

Rekli ste Hrvatsku, ali problem nije ograničen samo na Hrvatsku. Jedan od najčešćih vrsta raka u Srednjoj i Istočnoj Europi je  rak pluća, koji utječe na ogromnu smrtnost. Postoje zemlje u kojima je smrtnost od raka pluća veća od raka dojke. Kod raka dojke primijetili smo pad smrtnosti. To je glavni problem. To je povezano s konceptom prevencije.

 

7. Kako komentirate da unatoč boljim lijekovima, boljem obrazovanju, boljem načinu prevencije sve je veći broj pacijenata kojima su dijagnosticirane različite respiratorne bolesti među kojima i rak pluća?

Jer sve više mladih puši. Imamo problem što su žene postale vrlo jaka skupina pušača što ranije nije bio slučaj. Prevencija bi trebala započeti u školi i  u obrazovanju, posebno među tinejdžerskom i adolescentnom populacijom. Ono što najviše zabrinjava je to što se u posljednje vrijeme žene hvataju u koštac s pušačkim navikama. Rak pluća teret i za žene što do nedavno nije bio slučaj.

Pušenje je povezano s gotovo svim zloćudnim tumorima, uključujući rak dojke ili rak debelog crijeva. Nevjerojatno je, ali to je ono što jest. Na primjer, rak mokraćnog mjehura je klasični tip i nekada je bila bolest povezana s profesijom, tj. povezivala se s radnicima u praonici rublja ili kemijskog čišćenja. Danas je glavni razlog pušenje jer se velika koncentracija nikotina i katrana pronalazi u mokraći pacijenata.

 

8. Kako biste opisali prekograničnu suradnju različitih zemalja EU na postizanju obrazovanja i inovacija u onkologiji?

To pokušavamo postići u Srednjoeuropske kooperativne onkološke grupacije (CECOG). Pokušavamo pristupiti toj suradnji kako bi potaknuli razvoj na istraživanju. Uz to pokušavamo podijeliti klinička ispitivanja kako bi postala dostupna širom Središnje i Jugoistočne Europe. Taj pristup značio bi pristup modernim načinima liječenja.

 

9. Austrija je poznata kao veliki onkološki centar i središte. Kako je postigao uspjeh u postanku na lidere onkoloških tretmana?

Mislim da postoji nekoliko razloga za to. Prvo, to je mala zemlja, pa je prilično jednostavno organizirati točke stručnosti i najbolje usluge. Zapravo imamo sveučilišta, te sveučilišne gradovi koji imaju centre za istraživanje raka. Dakle, to nije zemlja u kojoj svi samo liječe rak na način kojeg su naučili. Većina pacijenata upućena je u centre. 

Druga stavka koju su vrlo kratke odluke o naknadi. Odluka nakon registracije hoće li se lijek nadoknaditi je tri mjeseca. U središnjoj Europi je oko 1000 dana, dakle tri godine. A postojao je lijek za kojeg je bilo potrebno deset godina da se odluči nadoknaditi.