Cristoph Zielinski: 'Nastojimo staviti Središnju i Jugoistočnu Europu u središte pozornosti za liječenje i prevenciju od različitih oblika raka'

3. Liječenje raka vrlo je skupo. Kako zdravstveni sustav može poboljšati pristup liječenju ljudima različitog socijalnog statusa?

Ovo je odluka koju se treba donijeti na nacionalnoj razini i naravno na razini socijalnog osiguranja. Dolazim iz zemlje u kojoj imate socijalno osiguranje dostupno svima i mislim da je to rješenje. Kako se to razvija u drugim zemljama je odvojeno pitanje. Razvili smo se u Beču, gdje predsjedavam centrom za onkologiju, koncept koji se odnose na zajedničku korist i podjelu rizika što znači da se troškovi liječenja dijele između farmaceutskih kompanija i potrošnje na socijalno osiguranje. Dakle, to bi mogao biti ishod i rješenje.

4. Mislite li da je to jedan od razloga što neke zemlje EU postižu bolje rezultate u borbi protiv raka?

Da, tako je. Pristup njezi povezan je s većom stopom preživljavanja, u to nema nikakve sumnje. Imamo odgovarajuće podatke koji pokazuju kako je pristup lijekovima bez sumnje povezan s boljim preživljavanjem od raka.

5. Prema vašem stručnom mišljenju, kakvo je trenutno zdravstveno okruženje u EU u vezi s liječenjem raka?

Postoje velike razlike, zbog čega prisustvujem ovoj konferenciji. Imamo dojam da u zapadnoeuropskim zemljama, osim Ujedinjene Kraljevine, imate dobar pristup liječenju raka što rezultira odličnim ishodom liječenja kao što je to slučaj u Austriji, Francuskoj, Švicarskoj ili skandinavskim zemljama. Pored toga imamo zemlje u kojima je karcinom široko raširen, ali ishod je lošiji kao na primjer u Jugoistočnoj Europi. Podaci o lijekovima i liječenju raka općenito pokazuju velike razlike. Zbog toga se ova konferencija održava kako bi se pronašlo rješenje te kako bi se razlike u Srednjoj i Istočnoj Europi prevladale.

6. Hrvatska je druga po stopi smrtnosti od raka pluća u EU, što je razlog tome? Kako poboljšati ovu negativnu stopu?

Rekli ste Hrvatsku, ali problem nije ograničen samo na Hrvatsku. Jedan od najčešćih vrsta raka u Srednjoj i Istočnoj Europi je rak pluća, koji utječe na ogromnu smrtnost. Postoje zemlje u kojima je smrtnost od raka pluća veća od raka dojke. Kod raka dojke primijetili smo pad smrtnosti. To je glavni problem. To je povezano s konceptom prevencije.

7. Kako komentirate da unatoč boljim lijekovima, boljem obrazovanju, boljem načinu prevencije sve je veći broj pacijenata kojima su dijagnosticirane različite respiratorne bolesti među kojima i rak pluća?

Jer sve više mladih puši. Imamo problem što su žene postale vrlo jaka skupina pušača što ranije nije bio slučaj. Prevencija bi trebala započeti u školi i u obrazovanju, posebno među tinejdžerskom i adolescentnom populacijom. Ono što najviše zabrinjava je to što se u posljednje vrijeme žene hvataju u koštac s pušačkim navikama. Rak pluća teret i za žene što do nedavno nije bio slučaj.

Pušenje je povezano s gotovo svim zloćudnim tumorima, uključujući rak dojke ili rak debelog crijeva. Nevjerojatno je, ali to je ono što jest. Na primjer, rak mokraćnog mjehura je klasični tip i nekada je bila bolest povezana s profesijom, tj. povezivala se s radnicima u praonici rublja ili kemijskog čišćenja. Danas je glavni razlog pušenje jer se velika koncentracija nikotina i katrana pronalazi u mokraći pacijenata.

8. Kako biste opisali prekograničnu suradnju različitih zemalja EU na postizanju obrazovanja i inovacija u onkologiji?

To pokušavamo postići u Srednjoeuropske kooperativne onkološke grupacije (CECOG). Pokušavamo pristupiti toj suradnji kako bi potaknuli razvoj na istraživanju. Uz to pokušavamo podijeliti klinička ispitivanja kako bi postala dostupna širom Središnje i Jugoistočne Europe. Taj pristup značio bi pristup modernim načinima liječenja.

9. Austrija je poznata kao veliki onkološki centar i središte. Kako je postigao uspjeh u postanku na lidere onkoloških tretmana?

Mislim da postoji nekoliko razloga za to. Prvo, to je mala zemlja, pa je prilično jednostavno organizirati točke stručnosti i najbolje usluge. Zapravo imamo sveučilišta, te sveučilišne gradovi koji imaju centre za istraživanje raka. Dakle, to nije zemlja u kojoj svi samo liječe rak na način kojeg su naučili. Većina pacijenata upućena je u centre.

Druga stavka koju su vrlo kratke odluke o naknadi. Odluka nakon registracije hoće li se lijek nadoknaditi je tri mjeseca. U središnjoj Europi je oko 1000 dana, dakle tri godine. A postojao je lijek za kojeg je bilo potrebno deset godina da se odluči nadoknaditi.