AfD GUBI OD VIRUSA Nijemci opet vjeruju Merkel, 'Krilo' ne zna gasiti vatru

Autor:

  • Tea Trubić Macan

16.04.2020.

German Chancellor Angela Merkel briefs the media about German government's measures to avoid further spread of the coronavirus, on April 6, 2020 at the chancellery in Berlin. - The coronavirus pandemic is the biggest test that the European Union has faced in its history, Chancellor Angela Merkel said on April 6, 2020, stressing that Germany is
Markus Schreiber / AFP

“Mutti” je u jeku nesigurnosti i straha ponudila ono što je u 15 godina mandata postao njezin neslužbeni zaštitni znak – stabilnost. Popularnost CDU-a porasla je u manje od tjedan dana za tri posto te iznosi 32 posto. Sama kancelarka sad uživa podršku od nevjerojatnih 79 posto

OVAJ JE TEKST OBJAVLJEN U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA OD 8. TRAVNJA OVE GODINE.

Prije tek nešto više od tri tjedna svijet je izgledao potpuno drukčije.

Pozornost svjetskih medija bila je posvećen utrci za Bijelu kuću, Hrvatska je predsjedala Europskom unijom, a jedan od najvećih izazova s kojim je Europa pokušavala izaći na kraj bila je nemogućnost postizanja dogovora o novom Višegodišnjem financijskom okviru.

Prvi “udarac iz vedra neba” stigao je kad je turski predsjednik Erdogan početkom ožujka ostvario svoje prijetnje i poslao nekoliko stotina tisuća izbjeglica prema Europi. Italija se već tada susrela s koronavirusom u sjevernoj regiji Lombardiji, ali je ostatak kontinenta još bio uvjeren da je riječ o malo jačoj gripi zbog koje ne vrijedi otkazati aranžman za skijanje ili karneval u Veneciji. Fokus institucija EU bio je na grčko-turskoj granici, na koju se zaputila cijela Europska komisija i hrvatski državni vrh, dok su stručnjaci i politolozi upozoravali da će novi migrantski val osnažiti ionako jaku radikalnu desnicu u EU.

Posebna eksplozija očekivala se u Njemačkoj, ekonomskom motoru Unije, koja je zbog svoje velikodušne socijalne politike najčešća krajnje odredište migranata. Istovremeno, radikalno desna stranka Alternativa za Njemačku (AfD) nakon punih pet godina postojanja u opoziciji suvereno je zakoračila u tradicionalnu politiku, što je izazvalo neviđeni potres u državi koja zbog općepoznatih povijesnih razloga zazire od jačanja desnice. Vladajuća stranka Kršćansko-demokratska unija (CDU) početkom veljače je podržala izbor liberala Thomasa Kemmericha za premijera savezne države Tiringije, koji je na tu funkciju došao i zahvaljujući glasovima AfD-a. Tim se činom, de facto, srušio neformalni dogovor njemačkih tradicionalnih stranaka da se s “AfD-om ne surađuje”. Šefica CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer, za koju se vjerovalo da će zamijeniti Angelu Merkel na čelu federalne vlade, zbog raskola u stranci bila je prinuđena podnijeti ostavku, a rasplet cijele situacije išao je na ruku desnijoj frakciji CDU-a iza koje stoji predsjednik njemačkog Bundestaga Wolfgang Schäuble. Od njemačkog desnog centra očekivalo se skretanje udesno, a politički su analitičari najavljivali prvu zeleno-crvenu vladu u povijesti Njemačke i rast popularnosti AfD-a nauštrb CDU-a. Vladajućima je popularnost neprestano padala od 2013., otkad su nepovratno izgubili više od 9 posto glasova, koji su se, po svemu sudeći, “prelili” u radikalni AfD, čiji rejting od tada stabilno raste.

AfD je na njemačku političku scenu došao 2013. kao građanska opcija koja se protivila euru kao zajedničkoj valuti EU, a zahvaljujući borbi protiv “briselske eurokracije” već je sljedeće godine osvojio i nekoliko mandata na izborima za Europski parlament.

U fokus njemačke, europske, ali i svjetske politike stranka je dospjela tijekom migrantske krize 2015., na krilima antimigrantske retorike kojoj nije dugo trebalo da preraste u otvoreno antiislamstvo i ksenofobiju. Samo dvije godine kasnije AfD je postao trećom političkom snagom u Njemačkoj, a taj je rezultat postigao boreći se protiv politike otvorenih vrata Angele Merkel.

AfD daleko najbolji uspjeh ostvaruje u saveznim državama bivše Istočne Njemačke, unatoč tome što ondje gotovo i nema migranata. Naime, njihova “čvrsta” i “odlučna” retorika rezonira među građanima nekadašnje Demokratske Republike, koja se već puna tri desetljeća osjeća napušteno od službenog Berlina i ekonomski razvijenijeg Zapada. Stranka je prepoznala ogorčenje koje se na istoku i dalje osjeća zbog propasti državne industrije i visoke stope nezaposlenosti nakon pada Berlinskog zida. Prema rezultatima istraživanja časopisa Financial Times, više od 60 posto ispitanika istočne Njemačke i dalje se smatra građanima drugog reda, a više od 50 posto njih ujedinjenje države percipira kao “negativno iskustvo”.

Sentiment na istoku zemlje uspješno je opipao Björn Höcke, jedan od najkontroverznijih političara od pada Trećeg Reicha. Riječ je o regionalnom političaru čiji je kult ličnosti zaživio i na nacionalnoj razini, a zbog njegovih ekstremističkih stavova obrve dižu i članovi samog AfD-a. Za njega su inicijative zbog klimatskih promjena urota kojom se želi deindustrijalizirati njemačka ekonomija, a posebnu je pozornost dobio zalažući se za ukidanje članaka 86 i 130 njemačkog kaznenog zakona kojim bi se, u konačnici, legaliziralo poricanje Holokausta. U Njemačkoj je takvo nešto, naime, protuzakonito.

Po struci profesor povijesti, Höcke je veliki simpatizer neonacizma i radikalnih ideja, a u svojim je knjigama od poslijeratne Njemačke tražio “zaokret prema radikalnoj desnici koji može biti postignut jedino brutalnošću”. Njegovoj nevjerojatnoj popularnosti unutar stranke u prilog govori i činjenica da ga sljedbenici nazivaju vođom, Anführer, “kojeg će svim srcem do samoga kraja odano slijediti”. Podsjetimo, Hitlerova je titula bila Führer.

Höcke je jedan od lidera tzv. Krila (der Flügel) stranke AfD koje je federalni Odbor za zaštitu ustavnog poretka (BdV) u siječnju 2019. godine klasificirao kao opasnost za demokraciju i stavio pod nadzor njemačke obavještajne službe. Na političkom spektru Krilo pripada onom najdesnijem polu, ali stručnjaci još vode raspravu može li se tu unutarstranačku grupaciju klasificirati kao “desni radikalizam” ili “desni ekstremizam”. Gero Neugebauer i Hajo Funke, njemački politički analitičari, Höckeove političke stavove usporedili su s Hitlerovim NSDAP-om, dok je stručnjak za desni ekstremizam Axel Salheiser istaknuo da je gotovo nemoguće razlučiti Höckeove izjave od onih koje su 1930-ih godina izgovarali nacisti.

Zbog pojačanog desnog terorizma koji je protresao Njemačku posljednjih mjeseci, Krilo se našlo na popisu suspektnih organizacija za koje se sumnja da predstavljaju prijetnju demokratskom poretku države. Bilo je to prvi put od poslijeratne povijesti da je jedna parlamentarna stranka “zaradila” etiketu koja se u Njemačkoj uistinu ne daje olako. Upozorenje njemačkih obavještajnih službi bilo je osjetno rječitije i oštrije nego što priliči njihovoj tradicionalnoj rezerviranosti.

No, broj registriranih desnih ekstremista u Njemačkoj posljednjih je godina porastao. Od 32.000 koliko ih trenutno ima na popisu na nacionalnoj razini, za njih 13.000 se smatra da su spremni iskoristiti nasilje za ostvarenje svog ideološkog cilja. U prilog crnoj statistici desnog ekstremizma ide i serija napada koja se posljednjih mjeseci dogodila u toj državi. U lipnju 2019. regionalni je dužnosnik CDU-a Walter Lübcke ubijen na pragu vlastite kuće nedaleko od grada Kassela, a ubio ga je desni terorist. U listopadu je antisemit napao sinagogu u gradu Halleu na istoku zemlje, dok je prošloga mjeseca ubojica vatrenim oružjem ubio devetero ljudi migrantskog porijekla u gradu Hanauu nedaleko od Frankfurta.

Desni terorizam je u tri desetljeća ujedinjenja Njemačke odnio više od 200 nevinih života, čime su se otvorile rane bolne prošlosti te države. AfD je odlučno odbacio povezanost s tim “gnusnim zločinima” za koje su odgovorni “psihopati, a ne ozbiljni političari”, ali su tradicionalni političari upozorili da njemačka radikalno desna stranka svejedno snosi dio odgovornosti zato što je “svojom retorikom posadila sjeme mržnje” koje je dovelo do napada.

Prema ispitivanju javnog mišljenja provedenom nedugo nakon posljednjeg napada, više od 60 posto ispitanika smatra da je AfD zbog svog programa djelomično odgovoran za incidente, dok čak 49 posto Nijemaca smatra da je radikalno desni ekstremizam najveća prijetnja državi. “Iza napada nisu samo nepoznati počinitelji nego i pripadnici tradicionalne politike koji svojom retorikom normaliziraju nasilje i rasizam. Prije nego što dođe do fizičkog nasilja, dolazi do onog verbalnog”, stoji u obrazloženju, zbog kojeg su njemačke vlasti odlučile poduzeti potrebne korake protiv Krila AfD-a.

Predsjedništvo AfD-a naredilo je privremenu obustavu aktivnosti ogranka koji ima nešto više od 7000 članova od ukupno 35.000. Unatoč tome što Krilo broji samo petinu ukupnog članstva stranke, zbog ekstremnih stavova sljedbenika njegova je moć unutar AfD-a vrlo snažna. “Oni su se formirali kao paralelna unutarstranačka struktura, a predsjedništvo njihove aktivnosti želi svesti na nulu”, potvrdio je Bastian Behrens, glasnogovornik AfD-a.

No, kako predsjedništvo nije tražilo isključenje svojih najradikalnijih članova te kako su Björn Höcke i Andreas Kalbitz, još jedan poznati ekstremist koji također dolazi iz istočnonjemačke države Brandenburg, ostali na svojim visokim pozicijama, njemački politički analitičari upozoravaju da je riječ o najobičnijoj kozmetičkoj promjeni koja bi u dogledno vrijeme mogla poslužiti kao taktički potez.

No, onda se preko noći sve promijenilo. Njemačku je, baš kao i ostale europske države, poharao virus SARS-Cov-2 zbog kojeg su sve unutarstranačke i političke razmirice morale biti stavljene na čekanje. Ironično, jedan od prvih političara koji je javnost obavijestio o zarazi bolesti Covid-19 bio je upravo Friedrich Merz, glavni oponent Angele Merkel u CDU-u. Njemačkoj je kancelarki krizom dana nova šansa za rehabilitaciju političke ostavštine prije odlaska u mirovinu.

“Mutti” je svojim sugrađanima u jeku nesigurnosti i straha ponudila ono što je u 15 godina mandata postao njezin neslužbeni zaštitni znak – stabilnost. Od njezina je upravljanja krizom profitirala i stranka CDU, čija je popularnost u manje od tjedan dana porasla za tri posto te sada iznosi 32 posto. Sama kancelarka trenutno uživa podršku od nevjerojatnih 79 posto, što je čak 11 bodova više nego što je imala na početku ožujka.

Unatoč tome što je koronakriza nehotično postigla sve ciljeve za koje su se radikalno desne stranke poput AfD-a godinama zalagale, poput zatvaranja granica, najveće gubitke u popularnosti posljednjih je tjedana u Njemačkoj pretrpjela upravo ta radikalno desna stranka, koja je prvi put od rujna 2017. godine pala ispod 10 posto. “AfD-ov stav ‘protiv svega’ nije prihvatljiv građanima u doba krize. Građani tu stranku, očito, ne smatraju kompetentnom za rješavanje gorućih problema”, zaključuje sociolog Manfred Güllner.

Pandemija koronavirusa nezaustavljivo mijenja cijeli svijet; druženje postaje digitalno, baš kao i školstvo te javne usluge, a bliski društveni kontakti poput dodira, zagrljaja i rukovanja postali su nepoželjni. Naša je stvarnost u manje od tri tjedna postala poput scena iz filmova znanstvene fantastike. No, istovremeno, neki se trendovi, osobito oni politički, vraćaju na staro. Brojni europski državnici kojima se donedavno ljuljala fotelja zbog naglog rasta rejtinga populističkih stranka, onih koje su nudile brza rješenja, danas uživaju rekordnu podršku javnosti. Tradicionalni političari koji su posljednjih tjedana uspješno rehabilitirali svoju popularnost, među kojima je Angela Merkel, ali i Andrej Plenković te Leo Varadkar, sebe su kao lidere stavili u ulogu sluga stručnjaka za javno zdravstvo.

Smirenost i stručnost tradicionalnih političara barem privremeno su vratile građanima svijest o važnosti establišmenta koji se zahvaljujući svom bogatom iskustvu u javnoj službi uspješno snalazi u dosad neistraženim područjima. Još je suviše rano da se potpuno otpiše desni populizam, ali se on proteklih tjedana susreo sa svoja dva neprijatelja, odgovornosti i ozbiljnosti, koja su zaprijetila njegovoj egzistenciji.

Hanza Media

Naslovnica Globusa objavljenog 8. travnja 2020. godine